Veličina javnog sektora uopšte nije pitanje. Pitanje je produktivnosti - kakvu uslugu dobijate u odnosu na trošak, kaže Tatjana Proskurjakova, šef Kancelarije Svjetske banke u BiH.
"SB nema recept koliko ljudi treba otpustiti, ali mislimo da je javni sektor preskup za uslugu koju pruža", istakla je ona.
NN: Krajnje pojednostavljeno, šta je Svjetska banka?
Proskurjakova: SB je razvojna organizacija čiji su članovi većina zemalja svijeta. Njen zadatak je da pospješi razvoj i popravi životni standard ljudi. Nismo klasična banka, iako mnogi ljudi misle da jesmo. Novac nije ono najvažnije što mi pružamo zato što ga uvijek možete dobiti i drugdje. Ono što nas čini jedinstvenim je globalno iskustvo koje imamo kroz bezbrojne razvojne projekte koje smo sproveli s mnogim vladama širom svijeta. Iako su naši krediti veoma povoljni, naša najveća vrijednost su eksperti koje nudimo vladama.
NN: Možete li onako ugrubo reći kako to konkretno izgleda u praksi?
Proskurjakova: Obično započnemo analizama kako bismo razumjeli s kakvim se izazovima zemlja suočava. U nekim zemljama, kao na primjer BiH, postoji značajno preklapanje između onog što mi mislimo da treba i šta misle vlasti. U takvim situacijama odaberemo na šta ćemo se fokusirati. U zemljama u kojima se ne slažemo o razvojnim prioritetima možemo imati veoma mali program ili ga uopšte nemati.
NN: Ovih dana proslavljate 20 godina rada u BiH. Kako je to izgledalo sve ove godine, čime ste se bavili, u kratkim crtama?
Proskurjakova: Mi se uvijek prilagođavamo onom što smatramo da je zemlji potrebno. Kada smo došli nakon rata počeli smo s obnovom. Naši projekti pomogli su zemlji da postratne strahote lakše prevlada. Nakon te faze, mijenjao se i fokus. Recimo, poslije finansijske krize spasavali smo radna mjesta i pomagali firmama da se ne ugase.
NN: Mislite li da su te vaše aktivnosti imale trajan uticaj na BiH?
Proskurjakova: O, svakako da. I upravo zato ljudi vole raditi za SB zato što se rezultati veoma lako vide.
NN: SB koordiniše svoje aktivnosti s MMF-om i EU u vezi sa sprovođenjem Reformske agende. Kako to izgleda u praksi?
Proskurjakova: Imamo sreće u BiH jer imamo odličnu platformu - Reformsku agendu, koja je zajednički plan oba entiteta i BiH. Znate da je nedavno potpisan aranžman s MMF-om, a u mnogim od kriterijuma pomažemo vlastima u BiH da ih dosegnu i ispune. Na primjer, jedan od uslova je rekonstrukcija željeznica, a mi sada radimo na planu koji onda vlasti mogu implementirati.
NN: Jedna od najnepopularnijih stvari je reforma javnog sektora...
Proskurjakova: Tačno je da postoje strahovi, ali postoje i velike prilike. Ako se samo ograničite na strah, nećete se pomjeriti naprijed. Morate pogledati i vašu demografiju. Vama, praktično, nedostaje srednja generacija. Gubite najproduktivniji dio stanovništva. Jednostavno morate stvoriti uslove za mlade da mogu ostati.
NN: Još jedan težak izazov će biti reforma javnih preduzeća jer su to "kasice-prasice" političkih partija koje ih drže na vlasti...
Proskurjakova: Napravili smo analizu javnog sektora i osvijetlili smo ga sa različitih strana - u pogledu troškova rada, fiskalne situacije itd. Mi vlastima možemo ukazati na naše nalaze, ali ne možemo ih siliti na reforme. Ali, na primjer, reforma željeznica je dobar primjer koraka u pravom smjeru.
NN: Čini se da zemlja mora skoro bankrotirati da bi se pokrenula?
Proskurjakova: Moje iskustvo ovdje je ipak nešto pozitivnije. Otkad sam ja ovdje, ozbiljno se govori o Reformskoj agendi, radi se na evropskom putu, usvojen je aranžman s MMF-om. Dakle, krećemo se.
NN: Imate li analizu koliko je viška u javnom sektoru? Koliko preduzeća ćemo morati ugasiti?
Proskurjakova: Veličina javnog sektora uopšte nije pitanje. Pitanje je produktivnosti - kakvu uslugu dobijate u odnosu na trošak. SB ne govori koja kompanija bi trebalo da bude privatizovana, a koja ne. Sve se svodi na jednostavno mjerilo: ako ne možete biti produktivni kao javna kompanija, privatizujte je. Nije ni privatni sektor savršen, ali u prosjeku privatni sektor uvijek efikasnije radi od javnog. SB nema recept koliko ljudi treba otpustiti, ali mislimo da je javni sektor preskup za uslugu koju pruža. Ovdje treba i smanjiti njegovu veličinu, ali ga učiniti i efikasnijim.
NN: Takođe, stalno se govori o radnicima u privatnom sektoru - da su potplaćeni, da rade previše i da se često krše njihova prava.
Proskurjakova: Kada sam vidjela radno zakonodavstvo u BiH, veoma me iznenadilo koliko je ono restriktivno prema poslodavcu. Naravno, uvijek je potreban balans između prava radnika i prava poslodavca. Prema onome što sam ja vidjela, balans je na strani radnika na štetu poslodavca, što otežava poslodavcima da prime nove radnike. BiH treba balans koji će pomoći objema stranama. A kada gledate na visinu plata, opet je u pitanju produktivnost. Ako vaša plata odnese sve ono što kao radnik proizvedete, poslodavcu ste preskupi. Ako je vaša plata dvostruko veća, a proizvedete deset puta više, vaš poslodavac će biti zadovoljan. Znači, plate uvijek gledajte u odnosu na produktivnost. Drugo, gledajte koliko je potrebno platiti da bi vas poslodavac zaposlio. Plata nije samo ono što odnesete kući, nego i sve ono što poslodavac mora da plati za vas. Meni se čini da ste s tog aspekta veoma skupi, iako vi, možda, mislite da ste potplaćeni. Zato treba da razmišljamo o porezima i doprinosima. Zato je za veće poreske prihode potrebno raditi na širenju poreske baze, a ne na povećavanju poreza. Tako da je sve to povezano: kada javni sektor bude jeftiniji i efikasniji, možete smanjiti poreze, što će olakšati poslovanje u BiH, pa će onda raditi više ljudi koji će plaćati porez, a to će doprinijeti prosperitetu zemlje.