HAG - Penzionisani pukovnik Vojske Republike Srpske Vlade Lučić negirao je danas pred Haškim tribunalom, svjedočeći u odbranu Radovana Karadžića, da je njegova jedinice 1992-93 otvarala vatru na civile u Sarajevu.
Tadašnji predsjednik RS i vrhovni komandant njene vojske, Karadžić (67) optužen je, između ostalog, za terorisanje stanovnistva Sarajeva kampanjom napada granatama i snajperima, 1992-95.
Svjedok Lučić - koji je do januara 1993. bio komandant jednog bataljona na Grbavici, a zatim u komandi Romanijske brigade VRS - izjavio je da je vatra otvarana "isključivo u samoodbrani i samo na vojne mete".
Nasuprot tome, po njegovoj izjavi, muslimanske snage stalno su pucale na civile, a naročito na one koji su iz grada pokušavali da pređu na teritoriju pod srpskom kontrolom.
Lučić je posvjedočio i da su vođstva RS i komanda VRS stalno nudile demilitarizaciju Sarajeva i stavljanje teškog oružja obje strane pod kontrolu UN. Dodao je da nije znao za cilj lidera RS da se grad podijeli.
Svjedok je tvrdio i da njegov bataljon nije uzvraćao vatru koju je Armije BiH otvarala iz civilnih objekata u Sarajevu, uključujući i bolnicu na Koševu, da ne bi stradali civili.
Potvrđujući da je njegova jedinica imala snajperiste, Lučić je negirao da su oni ikada pucali na civile i vozila u Sarajevu.
Kao i svi prethodni Karadžićevi svjedoci iz VRS, Lučić je izjavio da nije imao ni namjeru, ni naređenje da teroriše stanovništvo Sarajeva i izazove civilne žrtve. Cilj VRS oko grada bio je da spriječi proboj Prvog korpusa ABiH u srpska naselja i na druge dijelove ratišta u centralnoj Bosni,
Na pitanje tužiteljke Katrine Gustafson (Gustafsson) da li je VRS otvarala "nezakonitu vatru" na civile u gradu, svjedok je odgovorio da o tome nije imao saznanja.
Dodao je da su minobacači njegove jednice bili usmjereni na prve linije fronta, kako bi spriječili proboj neprijatelja i da nisu gađali ciljeve u dubini grada.
Sličan odgovor - da o tome ne zna ništa - Lučić je dao i kada ga je zastupnica optužbe, predočavajući dokumente Unprofora, pitala da li je više stotina Bošnjaka protjerano sa Grbavice u samo jednom majskom danu 1992, ali je naznačio da je tada "postojala potpuna sloboda kretanja za civile".
Kazao je i da nije čuo za Veselina Vlahovića zvanog Batko, koji je i prema prikazanim dokumentima srpske policije, činio zločine na Grbavici.
Vlahoviću se, po optužbi za ratne zločine, trenutno sudi u Sarajevu, nakon što je uhapšen u Španiji.
Lučić je posvjedočio i da ništa nije znao ni o nastojanju Glavnog štaba VRS da, po riječima tužiteljke Gustafson, izigra sporazum o uklanjanju teške artiljerije oko Sarajeva 1995. godine.
Zastupnica optužbe prethodno je prikazala naređenje GSS VRS da se preko noći na položaje oko Sarajeva dopreme "neispravna oruđa" i da se sljedećeg dana ona povuku pred očima Unprofora i ABiH. Gustafson je pokazala i spisak oruđa koja je VRS sakrila u kuće da bi izbjegla njihovo stavljanje pod kontrolu Unprofora.
Lučić je objasnio da je u to vrijeme Prva romanijska brigada – u čijoj je komandi on služio - bila na odbrambenim položajima na "spoljnom prstenu" oko Sarajeva i da nije imala artiljeriju "usmjerenu ka Prvom korpusu muslimanskih snaga" u gradu.
Nastavljajući odbranu, Karadžić će, poslije Lučića, pred sudije Tribunala izvesti svog sljedećeg svjedoka.
Optužnica Karadžića tereti i za genocid u Srebrenici; progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH i uzimanje "plavih šljemova" UN za taoce, 1992-95.