SANSKI MOST - Širi prostor oko sela Kamengrad, desetak kilometara od Sanskog Mosta, prava je riznica brojnih artefakata, koji svjedoče o burnoj prošlosti i kontinuitetu ljudskog bivstvovanja kroz vijekove.
Na obližnjoj stijeni uzdižu se ostaci drevne tvrđave po kojoj je i samo selo dobilo ime, a šume podno ovog istorijskog objekta kriju mnoge tajne, kao što su drevni nadgrobni spomenici ili nišani, čija starost se procjenjuje na više stotina godina.
Radi se o starom groblju, gdje su ukopavani stanovnici srednjovjekovne utvrde, a kameni obelisci su razbacani na širem području i od oka posjetilaca često skriveni bujnom šumskom vegetacijom.
Mnogi od njih su u međuvremenu pali, te su pokriveni zemljom i šumskim humusom, a neki vjerovatno uništeni tokom vremena ili odneseni.
Ipak, značajan broj njih je preživio burna vremena i danas prkosno stoje kao svjedoci nekih prošlih vremena, kada su ovim prostorima hodili i ratovali srednjovjekovni ratnici.
Na većini kamenih nišana vremenom su izblijedjeli natpisi, ako ih je ranije i bilo, ili su skriveni gustim slojevima zelene mahovine.
Ipak, na površini jednog od njih mogu se vidjeti isklesana sablja i nož, pa se pretpostavlja kako je na ovom mjestu ukopan neki poznati ratnik.
"Sigurno je ovo prostor koji je potrebno detaljnije istražiti, jer sama tvrđava nikada nije arheološki istraživana. Ipak, pominje se u brojnim istorijskim dokumentima, što nam olakšva da načinimo istorijsku rekonstrukciju života u onakvom obliku kako je on izgledao na ovom prostoru", kaže Amir Talić, književnik i publicista.
Smještena na vrhu strme kamene litice, srednjovjekovna tvrđava vijekovima je bila predstraža najprije Ugarskog, a potom i Turskog carstva. Ova utvrda je dugo imala ogromnu stratešku važnost, jer se nalazila na granici dva velika carstva, a danas na njenu prošlost i slavu sjećaju tek oronule kamene zidine obrasle gustom vegetacijom.
Duže od jednog vijeka Kamengrad je bio najistureniji turski garnizon prema zapadu i Ugarskom carstvu i baza za mnoge akcije koje su Osmanlije pokretale. Tek kada su 1565. godine Turci zauzeli Bosansku Krupu, Kamengrad gubi svoj značaj, a veći dio posade prelazi u novoosvojenu utvrdu. Godinama je Kamengrad gubio na svom značaju, da bi u 18. vijeku sjedište kapetanije bilo preneseno u desetak kilometara udaljeni Stari Majdan.
Vremenom je tvrđava napuštena i danas tek ostaci bedema, kao i staro groblje, svjedoče o bogatoj prošlosti ovog prostora. Danas ovaj lokalitet često posjećuju zaljubljenici u istoriju i rekreativci diveći se pogledu koji s vrha tvrđave puca na sansku kotlinu.