BANJALUKA - "Lopovi", "lažovi", "mjesto ti je u kuhinji", "zaslužio si robiju", samo su neke od poruka koje se ovih dana mogu pročitati ispod političkih objava na društvenim mrežama, koje su u ovogodišnjoj izbornoj kampanji, osim glavnog prostora za promociju kandidata, postale i poligon za uvrede, psovke i omalovažavanje.
Društvene mreže
Naime, društvene mreže odavno više nisu samo mjesto za zabavu i komunikaciju, a činjenica da ih danas koriste gotovo sve generacije, učinila ih je nezaobilaznim dijelom političkih kampanja.
Umjesto argumentovane kritike ili rasprave o političkim programima, dovoljno je otvoriti komentare ispod objava političara, stranaka ili medija pa naići na desetine uvreda, psovki i ličnih napada.
Uvrede i psovke
Od nazivanja političara "lopovima", "lažovima" i "debilima", preko poruka da su "zaslužili robiju", pa sve do psovanja i vrijeđanja njihovih porodica, granica između političke kritike i ličnog napada često se potpuno izgubi.
Marija Milić, savjetnik za javnu komunikaciju, ističe za "Nezavisne novine" da kampanja pojačava što već postoji - podjele, pripadnost, ljutnju.
"Ne mislim da građani tokom kampanje odjednom postanu gori ljudi. Kampanja samo pojača ono što već postoji - podjele, pripadnost, ljutnju, nepovjerenje i stalni osjećaj da treba reagovati na druge. Na društvenim mrežama to je još izraženije, jer je reakcija trenutna, javna i nagrađena pažnjom, lajkovima. Sve češće vidimo da ljudi uopšte ne odgovaraju na ono što je političar rekao. Odgovaraju na ime, stranku ili znak pripadnosti", kazala je Milićeva.
Kako je rekla, kad se to desi, više nemamo raspravu o sadržaju.
"Komentar postaje način da pokažem 'čiji sam', koga prezirem ili kom taboru pripadam. Zato ispod potpuno različitih političkih objava često možete pročitati skoro iste uvrede. Platforme su tu samo teren koji podržava akciju i nagrađuje angažman. Tako najglasniji komentar, sadržaj koji izaziva ogorčenje i toksične reakcije lako postane i najvidljiviji", kazala je Milićeva.
Sadržaj objave postaje nebitan
Kako je dodala, u tom trenutku sadržaj objave postane nebitan.
"Naravno, nije sva odgovornost na građanima. Političari postavljaju ton mnogo više nego što vole da priznaju. Ako mjesecima protivnika ne predstavljamo kao čovjeka sa kojim se samo politički ne slažemo, nego kao neprijatelja, izdajnika, 'budalu', 'lažova' ili nekoga ko zaslužuje prezir, teško je očekivati da publika ispod takvih poruka vodi mirnu raspravu o programima", kazala je ona.
Prema njenim riječima, nisu političari odgovorni za svaku psovku ili uvredu koju neko napiše.
"Odgovoran je onaj ko je napisao. Ali političari jesu odgovorni za komunikacijsku atmosferu koju stvaraju, za jezik koji normalizuju i za ponašanje svojih pristalica koje nagrađuju ili prećutno odobravaju. Kad ste posljednji put vidjeli dva politička aktera koja se žestoko ne slažu o politici, ali nemaju potrebu da čovjeka preko puta ponize? Nismo odavno, zar ne?", upitala je Milićeva.
Domino efekat
Sociolog Vladimir Vasić za "Nezavisne novine" kaže da se ovakva komunikacija među građanima može posmatrati i kao svojevrstan domino efekat, jer se uvredljivom i vulgarnom retorikom nerijetko služe i sami političari.
"Ako se zvaničnici određenih politika koriste takvim terminima i ako se čelnici institucija ne libe da koriste vulgarne izraze i pogrdne termine prema političkim oponentima ili čak drugim narodima, onda je zaista očekivano da takav obrazac preuzmu i obični građani", kaže Vasić.
Problem, prema njegovim riječima, leži i u tome što se birači u BiH često više vezuju za političke ličnosti nego za programe koje one predstavljaju.
"Kada se vežu za određenu ličnost, ljudi će joj oprostiti gotovo sve, pa čak i neke vulgarne stvari. Ne treba samo prozivati politiku i političare, već treba da se i mi kao građani preispitamo šta podržavamo i da li je to proizvod našeg sistema vrijednosti", kaže Vasić.
On smatra i da dio građana nije u potpunosti svjestan koliko je ono što napišu na društvenim mrežama javno i do koliko ljudi njihova poruka može da dosegne.
Kriza međuljudskih odnosa
"Društvene mreže su preplavljene korisnicima koji ne znaju da ih koriste. Kada vidite način na koji pišu takve poruke, vidi se da nedostaje prije svega elementarnog obrazovanja i odnosa prema drugom čovjeku. Sve to možemo posmatrati kao jednu krizu međuljudskih odnosa", ističe Vasić.
Ta kriza, dodaje, posebno dolazi do izražaja u vrijeme političkih kriza i izbornih kampanja.
"Treba naglasiti činjenicu da nama valja živjeti i poslije izbora i da ćemo morati biti u međuljudskim odnosima i nakon njih. Politika možda često koristi tu masu ljudi kao političku armiju i političke vojnike, ali nama nedostaje društvene svijesti i, na kraju krajeva, malo više kulture", kaže Vasić.
