HAG - Optuženi Radovan Karadžić tvrdio je danas pred Haškim tribunalom da su strateški ciljevi koje je vrh bh. Srba usvojio bili "legitimni" i "ostvareni političkim sredstvima", a vojni vještak optužbe Rejno Tunens to je negirao, navodeći da je te ciljeve silom ostvarivala Vojska Republike Srpske.
Po Karadžićevim riječima, Dejtonski mirovni sporazum bio je "odraz" šest strateških ciljeva bosanskih Srba. Tunens je to opovrgavao, podsjećajući da su među neostvarenim ciljevima bili podjela Sarajeva i potpuno razdvajanje tri bh. naroda.
Karadžić, optužen za genocid nad nesrbima i progon Muslimana i Hrvata u BiH, rekao je da su "legitimni politički ciljevi" bosanskih Srba bili "ovjereni u Dejtonu", odnosno "ostvareni političkim sredstvima".
Među ciljevima koje je u maju 1992. usvojila Skupština RS sveobuhvatni je bio razdvajanje od Muslimana i Hrvata, a zatim su slijedili podjela Sarajeva, uklanjanje Drine kao granice, proboj koridora ka Srbiji, izlaz na Jadransko more i drugi.
Te ciljeve haško tužilaštvo koristi kao dokaz zločinačke namjere tadašnjeg predsjednika RS Karadžića i njegovih saradnika da sa teritorija koje su smatrali srpskim trajno uklone druge narode.
Unakrsno ispitujući Tunensa, Karadžić je insistirao da su to bili "politički ciljevi" koje je on upotrebljavao u pregovorima, sugerišući da ih Vojska RS nikada nije dobila, niti bila pozvana da ih sprovede.
Tunens je uzvratio da su se operacije Vojske RS bazirale na direktivama vrhovne komande, samog Karadžića kao vrhovnog zapovjednika, i Glavnog štaba, koje su sve bile u skladu sa šest strateških ciljeva.
"Dejton je odrazio vojno stanje na terenu, na svim stranama", kazao je svjedok.
Na Karadžićevu tvrdnju da je najvažniji cilj vrha i armije bosanskih Srba bila "zaštita naroda od pokolja, kao i teritorija", Tunens je citirao Direktivu broj 2 u kojoj, krajem jula 1992, komandant VRS Ratko Mladić ističe da je "vojska oslobodila sve teritorije koje smatra svojim i omogućila učešće političkog i vojnog rukovodstva u pregovorima sa pozicije jačeg".
U istoj direktivi, general Mladić je, kako je Tunens naveo, probijanje Posavskog koridora nazvao "ostvarenjem vjekovne težnje srpskog naroda u BiH da se spoji sa Srbijom".
Vještak optužbe ocijenio je da "to daleko prevazilazi" ono što je Karadžić nazvao "odbranom naroda".
Karadžić je tvrdio da vrh i vojska RS nikada nisu namjeravali da zadrže oko 70 odsto teritorije BiH, koje su kontrolisali u ljeto 1992. i da su bili spremni da se tokom pregovora odreknu mnogih područja.
Istovremeno, optuženi je rekao i da su "srpski ciljevi bili da se sačuvaju srpske teritorije" i da VRS nikada nije zauzela područja koja "nisu bila srpska". Nasuprot tome, po Karadžićevim riječima, Armija BiH je imala za cilj da "osvoji celu BiH" i probije blokadu Sarajeva.
Na osnovu brojnih dokumenata VRS koje je proučio, Tunens je odgovorio da su operacije VRS bile utemeljene na šest strateških ciljeva koje je u maju 1992. proklamovala Skupština RS.
Tunens je prihvatio Karadžićevu sugestiju da direktive VRS nisu nalagale "da se zauzme Sarajevo, nego da se spriječi njegova deblokada". Vještak optužbe je, međutim, primijetio da je i to bilo u skladu sa strateškim ciljem - podjelom Sarajeva.
Karadžić je tvrdio da postoji "Istočno Sarajevo, grad od 200.000 Srba".
"Mi smo u Sarajevu i dalje", rekao je on.
"Vi možete reći da postoji Istočno Sarajevo, ali vidjeli smo šta se desilo početkom 1996. kada ste pozvali Srbe da napuste Sarajevo, što su oni i učinili", uzvratio je Tunens. Tadašnji predsjednik Republike Srpske negirao je da su sarajevski Srbi bili pozvani sa Pala da napuste svoje domove.
"Mi smo ih pozivali da ostanu", rekao je on.
Karadžić, koji je optužen i za terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i za uzimanje osoblja UN za taoce, okončaće sutra unakrsno ispitivanje Tunensa.
Poslije sutrašnjeg zasjedanja, suđenje Karadžiću, kao i ostali procesi pred Tribunalom, biće prekinuti do sredine avgusta zbog ljetnje pauze u radu suda.