HAG - Visoki predstavnik Pedi Ešdaun naredio je 2004. godine da Vlada Srpske sačini izvještaj o dešavanjima u i oko Srebrenice - i to izvještaj koji će da zadovolji antisrpska stremljenja samog Ešdauna, navodi Stefan Karaganović, direktor NVO "Istorijski projekat Srebrenica".
Od Komisije Vlade Republike Srpske očekivalo se (a to je bio njen pravi, mada nedorečeni mandat) da pod izgovorom rasvjetljavanja sudbine ovih ljudi obezbijedi samoosuđujući opis srebreničkih događaja - ocjenjuje Karganović.
Kada je duboko zašla u upoređivanje i čišćenje višestrukih spiskova nestalih osoba, Komisija je zaključila da joj nedostaju osoblje i resursi da bi mogla uspješno da istraži šira kontekstualna pitanja.
Zato se opredijelila za preuzimanje unaprijed upakovane verzije događaja u obliku "istorijskog konteksta i činjeničkog stanja“ sadržanih u presudi u predmetu - "Tužilac protiv Radislava Krstića“ iz Haškog tribunala.
Jedan deo posla koji je Komisija tadašnje Vlade Srpske obavila pokazao se vrlo korisnim. Komisija je uporedila spiskove prijavljenih nestalih osoba, koji su se često preklapali, i očistila ih od duplih, a ponekad i troduplih prijava.
Ona je smanjila ukupan broj prijavljenih nestalih lica sa više od 12.000 (uključujući duple i troduple prijave) na 7.108 nestalih koji su bili prijavljeni između 10. i 19. jula 1995.
Međutim, u drugom dijelu posla – koji je ujedno i pravi, politički razlog za njeno formiranje – Komisija je potpuno krahirala.
To se odnosi na njen izbor građe za "činjeničnu“ pozadinu događaja između 10. i 19. jula 1995. Taj dio Izvještaja ključan je u odnosu na pitanje šta se u Srebrenici dogodilo i kakva je u tome uloga i eventualna krivična odgovornost Republike Srpske i njenih funkcionera.
Sa obrazloženjem da nije imala ni vremena ni resursa da samostalno prouči ta pitanja, Komisija je pronašla "solomonsko rešenje“ koje je bilo gore nego da nije ni pokušala da se bavi činjeničnom pozadinom događaja vezanom za Srebrenicu.
Ona je jednostavno preuzela i u svoj izveštaj ugradila činjenične konstatacije iz presude Haškog Tribunala generalu Krstiću, tretirajući ih kao sopstvenu "činjeničnu“ osnovu. Shodno tome, koristeći izdvojene fragmente iz Krstićeve presude, Komisija je sklopila "svoju“ priču o pozadini srebreničkih događaja.
Tadašnji predsjednik Republike Srpske Dragan Čavić, odobrivši Izvještaj koji nije imao veze sa stvarnošću, nanio je ogromnu moralnu štetu Republici Srpskoj - tvrdi Karaganović.
Kao najviši politički funkcioner u državi on Komisiji nije skrenuo pažnju da je njen rada neprihvatljiv i kontraproduktivan. Teško je izbjeći utisak da se ni članovi Komisije ni tadašnji predsjednik nisu usuđivali da rizikuju da se na njih sruči bijes stranog nadzornika BiH Pedija Ešdauna - smatra Karganović.
Tekst sa navodima koji najteže terete Republiku Srpsku i njene organe, i to sa osloncem ne na istražene i provjerene činjenice nego na tendencioznu presudu jednog političkog suda, od tada nosi karakter zvaničnog zaključka državne komisije, sa bezuslovnom ličnom podrškom šefa države koja se time stavlja na stub srama - upozorava on.
Izvještaj Komisije za Srebrenicu od 2004. godine našao se u centru pažnje početkom 2010. godine, tokom rasprave povodom skupštinske Rezolucije o Srebrenici u Skupštini Srbije.
Pobornici te kontroverzne rezolucije, kojom je masakr u Srebrenici trebalo da bude proglašen za genocid za koji će se i Srbija kajati, često su široj javnosti nedostupni Izvještaj tendenciozno predstavljali u skladu sa svojim političkim potrebama.
Nova Vlada Srpske je 2010. godine pokrenula inicijativu za donošenje činjenično utemeljenog zvaničnog zaključka po ovom važnom pitanju. Ta inicijativa je potpuno primjerena zato što tekst koji je bio usvojen 2004. godine nije imao nikakvog uporišta u činjenicama poznatim u vrijeme kada je bio pisan, a još manje ga ima danas.
Nadamo se da će Vlada i ustanove Srpske uklopiti rezultate truda "Istorijskog projekta Srebrenica" u svoj politički program i da će Narodna Skupština Republike Srpske neodložno formirati anketni odbor da iz temelja preispita rad Komisije od 2004. godine - zaključuje Karganović u svom tekstu.