Anton Kasipović, ministar prosvjete i kulture RS, ocijenio je da je 2007. godina bila u znaku temeljnih promjena u visokom obrazovanju, ali da je pred resornim ministarstvom i oba univerziteta u RS još dosta posla.
Osim visokog obrazovanja, kao vrlo kompleksnog područja, kazao je Kasipović, dosta toga treba uraditi i u oblasti osnovnog i srednjeg školstva, ali i kulturi, posebno filmskoj industriji. Ovo ministarstvo, dodao je, prvo mora da završi sistematizaciju radnih mjesta kako bi se ušlo u vrlo ozbiljne poslove obnove, izmjene, ulaganja, projektovanja i osmišljavanja.
"Prvi put Republika Srpska ima 100 miliona KM za razvojni program u oblasti obrazovanja i 20 miliona za razvoj kulture. To treba da se kvalitetno iskoristi, ali trebaju nam ideje", kazao je Kasipović.
NN: U razvojnom programu je 100 miliona KM za obrazovanje. Hoće li biti izgrađene nove škole?
KASIPOVIĆ: Hoće. Imamo neka prioritetna pitanja, kao što je naselje Starčevica i novo naselje preko puta dvorane "Borik", kao i Kuljane. To je što se tiče Banjaluke. Prije svega, izgradićemo dokumente školskih područja, vidjeti tačno gdje i koliko ima djece. Naime, danas imamo jednu novu situaciju da se smanjuje broj učenika. Uz to, radićemo na tome i da djeca u osnovnoj školi idu samo u prvu smjenu, kako bi im popodne ostalo za hobije, odmor, dodatne talente. Opterećuje nas i pitanje 580 područnih škola. Napravićemo analizu koje od njih, realno, mogu opstati. Međutim, ono što ćemo u ovoj godini prioritetno uraditi je da obezbijedimo pitku vodu, mokre čvorove, toalete, kao i prozore, vrata, krovove, namještaj... Želimo da to, zajedno sa lokalnim zajednicama, riješimo i da u narednih 10 godina o tome ne moramo da razmišljamo. Očekujemo aplikacije i u prilici smo da, zaista, značajno popravimo uvjete rada u školama.
NN: Rekli ste da je 2007. godina bila u znaku promjena u visokom obrazovanju. Jeste li zadovoljni postignutim?
KASIPOVIĆ: Djelimično sam zadovoljan. Čini mi se da smo krenuli preambiciozno. Imali smo dobru viziju i ideje i bili smo odlučni da značajno promijenimo stvari, ali smo bili pomalo i nestrpljivi. Željeli smo da uradimo neke stvari vrlo brzo, podrazumijevajući da su svi, ali svi zainteresovani za kvalitetne promjene. Ali, imate i one kojima promjene donose manje lagodan položaj, kojima one oduzimaju privilegije i naravno da se takvi javljaju kao prepreke. Ne mogu reći ni da sam nezadovoljan, jer integrisanje univerziteta je proces koji se u regionu radio dvije, tri pa i pet godina. Bilo je vjerovatno preambiciozno da mi to sve završimo za godinu dana. Ali, ono što je bitno, razradili smo u svojim glavama i akademskoj zajednici ideju da su promjene neophodne i da se otpori smanjuju. Evo, recimo, desilo se da jedna mlada dama, tridesetak godina, doktor fizike, koja je doktorirala u Njemačkoj, nije izazvala nikakvo interesovanje na banjalučkim fakultetima. Pozvao sam rektora i ta mlada dama će početi da radi i predavaće u Banjaluci u sljedećoj akademskoj godini. Da nisam za to znao, to bi bila propuštena prilika za Univerzitet, za zajednicu, za sve nas, ali vjerovatno je prevladao interes, jer neko bi izgubio svoje honorarne časove.
NN: Hoće li ove godine doći do dugo najavljivane revizije doktorskih i drugih diploma? Često je bilo govora o takozvanim divljim, ratnim diplomama.
KASIPOVIĆ: To je vrlo ozbiljno pitanje i to ćemo raditi u ovoj godini. Prije svega, moramo srediti baze podataka ko su ljudi koji rade na univerzitetima i koji su njihovi naučni radovi. Onaj ko se stvarno bavi naukom osjeća se deprimiranim kad vidi kako kroz neki prozor, vrata padne neka diploma.
Meni, osobno, je jedna prepreka u svemu tome, da smo mnogo revizija uradili u obrazovanju, a nismo u drugim oblastima. Da li je sve idealno u trgovini, u penzijama, zdravstvu? Bojim se da smo upalili previše reflektora u obrazovanje i onda se stiče jedna percepcija da je sav kriminal u obrazovanju. To jednostavno nije tačno. Međutim, obrazovanje je najvažniji segment društva i onda razumijem da se provjeravati mora. Ali, želim da živim i radim u ambijentu u kojem provjeravamo sve. Interes, prije svega, univerziteta, jeste da se vidi ko su oni čije su diplome eventualno upitne, zašto jesu i da otvore prostor mladim ljudima.
NN: Univerzitet u Banjaluci je najavio da će tražiti od profesora da se odluče između javnog i privatnog fakulteta? Šta Vi mislite o tome?
KASIPOVIĆ: Apsolutno podržavam mišljenje da se ljudi opredijele gdje rade. Pogotovo što imamo situaciju, o kojoj je govorio rektor Stanko Stanić i mislim da je sasvim dobro locirao problem, da pojedini profesori imaju oštar i surov kriterij na javnim i neprepoznatljivo nizak kriterij na privatnim fakultetima. Mislim da privatni i javni fakulteti treba da sarađuju. To je nužno. Uvjeren sam da će oni za nekoliko godina prepoznati da možda treba zajedno da izgrade laboratoriju ili zajedno rade istraživački projekat. Ali način kako se sad vulgarno postavlja ta saradnja da neko prijepodne radi na javnom, a poslijepodne na privatnom fakultetu nije dobar ni za jedne ni za druge.
Kriterijumi za stipendije
NN: Dosta se polemisalo o uslovima za dobijanje stipendije Ministarstva. Je li nešto promijenjeno u kriterijumima ili ostaju kao što su bili?
KASIPOVIĆ: Ništa nije promijenjeno, dakle osnovni kriterij je prosjek 8, 5, da nije bilo obnavljanja i da se ne prima neka druga stipendija. Bilo je raznih ideja, ali mislim da smo se odlučili za onu koja će biti dobra za sve. Htjeli smo da izbjegnemo situaciju da na tehničkom fakultetu stipendiju dobije neko ko ima prosjek 7,1, a da na društvenom ne dobije student s prosjekom devet. Čime ja, kao ministar, da obrazložim, da je sedmica nekog fakulteta bolja od devetke drugog fakulteta? Razumijem da nisu idealni kriteriji, ali oni su realnost. Radićemo na poboljšanju kriterija u idućim godinama. Ono što je vrlo bitno je da smo postigli da od nekadašnjih 700.000 KM za stipendije, danas imamo dva miliona KM.