BANJALUKA - Politikolog Nenad Kecmanović smatra da je BiH neprirodan okvir za miran, skladan i stabilan zajednički život, pa stoga nema ni datuma kao ni drugih simbola koji bi bili zajednički.
"Bošnjaci obilježavaju 25. novembar, jer im odgovara što je BiH tada stekla status federalne jedinice unutar Jugoslavije, ali se pri tome neprijatno suočavaju sa činjenicom da su tada vodeći ljudi u BiH, zahvaljujući zaslugama u antifašističkoj borbi, bili uglavnom Srbi", ističe Kecmanović za Srnu.
On podsjeća da je "doktor Vojislav Kecmanović – Đedo, kao nekomunista, bio predsjednik Prezidijuma Narodne skupštine BiH, da je Rodoljub Čolaković bio prvi republički premijer, a da je Đuro Pucar – Stari kao sekretar KPJ u BiH, bio realno najviša vlast u Bosni sve do 1960. godine".
"Đuri Pucaru je u drugoj polovini 80-ih podignuta bista u parku ispred zgrade CK SK BiH, ali su je uoči rata srušili 'nepoznati počinioci", napominje Kecmanović.
O Đuri Pucaru, heroju NOB-a i istorijski prvom čovjeku federalne jugoslovenske republike BiH, danas u Sarajevu nigdje nema ni pomena, navodi Kecmanović.
"Da se zvao Džemal, Hamdija, Mujo ili Haso, bio bi mu spomenik nasred Sarajeva u natprirodnoj veličini", konstatuje Kecmanović.
On ističe da Bošnjaci insistiraju na kontinuitetu savremene BiH sa srednjovjekovnom kraljevinom Bosnom, pa se onda "spotiču" o činjenicu da je to bila hrišćanska zemlja u kojoj njih nije bilo i da su i nastali zahvaljujući tome što je uništena.
"Pošto im ne godi istorijska činjenica da su nastali konverzijom pravoslavaca i katolika u islam, konstruišu veze sa bogumilima, crkvom bosanskom i slično", kaže Kecmanović.
On napominje da praznici nisu stvar samo političke volje i konsenzusa, nego emocionalno-psihološke identifikacije ljudi.
"Da bi određeni datum bio iskreno prihvaćen i slavljen, on mora biti vezan za odgovarajuću tradiciju i kolektivnu memoriju", ocijenio je Kecmanović, komentarišući činjenicu da se 25. novembar u Federaciji BiH obilježava kao "dan državnosti BiH".
Kecmanović ističe da "zajednički praznici, baš kao i zajednička zastava, himna ili grb imaju veliko simboličko značenje i predstavljaju i uzrok i posljedicu činjenice da Srbi, Hrvati i Bošnjaci ne mogu da postignu saglasnost o mnogim drugim političkim, ekonomskim, kulturnim pitanjima".
On ukazuje na činjenicu da 25. novembra bošnjački predstavnici i njihov dio administracije u zajedničkim organima slave taj datum, pa ne idu na posao, a onda ni pripadnici druga dva naroda ne mogu bez njih normalno da rade.
Kecmanović smatra da u Federaciji BiH insistiraju na obilježavanju 25. novembra, jer sarajevska politika i istoriografija imaju generalno problem sa kontinuitetom i bošnjačke nacije i bosanske države, te zato upadaju u brojne kontroverze.
Govoreći za Srnu o tome koji bi datum bio prikladiji za obilježavanje Dana državnosti, Kecmanović smatra da bi bilo prirodno uzeti datum završetka posljednjeg rata, ali je problem što Bošnjaci taj datum doživljavaju kao svoj nacionalni i patriotski poraz.
On vjeruje da je traganje za datumom zajedničkog praznika u BiH beznadežna misija, jer se pokazalo da sve što je, tokom istorije, za jedne bilo nacionalni trijumf i ponos, za druge ili treće je bilo poraz i poniženje.
Najbolji primjer je aktuelni spor u vezi sa Sarajevskim atentatom, "Mladom Bosnom" i 1914. godinom i srpskim nacionalnim herojem Gavrilom Principom - koji je pucao na okupatora BiH, a sada ga u Sarajevu proglašavaju - teroristom.