MRKONJIĆ GRAD - Ovogodišnja titula majstor kose na Rajcu je samo jedno u nizu priznanja mrkonjićkog kosca Milorada Sladojevića, poznatijeg po nadimku Đeli.
Mnogo je titula, diploma, pehara i novčanih nagrada došlo u Đelijeve ruke od 1991. godine, godine kada Sladojević sa čuvenom varcarkom počinje da osvaja medalje.
Kaže da je 20 puta bio pobjednik kosačkih manifestacija, takmičio se po raznim mjestima u RS, ali i po srbijanskim i crnogorskim kosištima. I uvijek isto - uvijek najbolji.
Kosac, priča Sladojević, mora posjedovati mnogo kvaliteta, znanja, vještine i snage da bi došao među prvake.
"Više stvari igra ulogu da kosac kvalitetno pokosi parcelu. Bitno je imati snagu, spretnost, dobru kosu, koju moraš znati pravilno oštriti jer je i oštrina i te kako bitna. Na kosidbama ocjenjuju i vrijeme košenja, što znači da je potrebna i brzina", objašnjava Sladojević.
Kositi je počeo još kao dječak, ali tada, kako priča, to nije bilo ništa neobično jer su u to vrijeme manje-više svi znali kositi.
"Ja sam se ugledao na oca, koji je takođe u selu bio čuveni kosidbaša. Nije bilo kao danas električnih kosačica, zbog čijeg priliva je omladina i ostala nezainteresovana za ovaj stari zanat", kaže Đeli.
Naglašava da se pred svaku kosidbu mora dugo i uporno spremati, najviše kosi i trči jer kaže da na takmičenju pluća sve diktiraju.
Najinteresantnija je činjenica da je Sladojević i kovač, i to kovač čuvenih mrkonjićkih kosa varcarki.
"Sasvim slučajno sam postao kovač, poslije rata sam počeo kovati kose. Najbolje sam mogu ocijeniti šta je dobro za košenje, a šta ne ", priča nam majstor kosačkog zanata, koji u šali kaže da mu je kovački posao zanat, a košenje hobi.
Ističe da nije nimalo lako biti dobar kovač jer to iziskuje puno vremena i upornog rada.
"Sporo ide kovanje kose. To je proces koji podrazumijeva kovanje, kaljenje i popravljanje. Prava je umjetnost znati napraviti varcarku kosu. Zna se desiti i da pogriješim, moraš mnogo biti precizan oko peglanja. Bitan je materijal od kojeg praviš kosu, ja ga poručujem iz Beča jer sad znam koji je najbolji. Prije je to teže išlo, niko mi nije pokazao put do ove vještine, tajne dobrog zanata se najviše čuvaju", iskren je mrkonjićki kosac i kovač, koji preko zime iskuje oko 200 kosa koje tokom godine proda.
"Zimi kujem, a ljeti kosim i prodajem kose. Za dan mogu napraviti kosu ukoliko radim cijeli dan, a cijena jedne iznosi 100 KM. Kad imam vremena pravim i kosišta. Uspijem sve prodati u toku godine jer ljudi danas kupuju kose za suvenire", kaže on.