Isplata odšteta za logoraše iz Drugog svjetskog rata jedna je od aktuelnih tema u razgovorima među starijom populacijom u BiH jer je većini još nepoznanica da li traju rokovi za podnošenje zahtjeva i da li se i danas nešto može učiniti u vezi s tim. Ko je koliko novca dobio, za koga je sve neko uspio podnijeti zahtjev, hoće li se pokriti šteta srušenih kuća u 1944. godini, samo su neka od postavljanih pitanja.
Miro Šarić, izvršni asistent iz Međunarodne organizacije za migracije (IOM), kaže da je rok za podnošenje zahtjeva za odštetu koju je isplaćivala Njemačka odavno istekao, dok će Udruženje logoraša iz Drugog svjetskog rata pokušati tužbom protiv Hrvatske obezbijediti obeštećenje za svoje članove koji su zarobljeni na teritoriji nekadašnje NDH.
Priča o isplati odšteta za zarobljenike iz BiH koji su bili u njemačkim koncentracionim logorima počela je osnivanjem njemačke Fondacije za isplatu odšteta. Ova fondacija je za partnera uzela organizaciju IOM za prikupljanje i obradu zahtjeva.
`Zahtjeve smo prikupljali od početka 2001. do 31. decembra 2001. godine, a mogle su ih podnijeti žrtve Drugog svjetskog rata koje su bile žive do 16. februara 1999. godine. Dakle, isključeni su svi poginuli tokom rata ili su ga preživjeli, a umrli prije tog februara 1999. godine. Za osobe koje su umrle nakon tog dana nasljednici su imali pravo da podnesu zahtjev ili da dobiju novac ukoliko su podnosioci zahtjeva u međuvremenu umrli`, objasnio je Šarić, koji je radio na prikupljanju zahtjeva.
Zahtjeve su, prema njegovim riječima, mogli podnijeti ljudi koji su bili deportovani iz svojih domova u koncentracione logore na teritoriji Trećeg rajha, a za te zahtjeve maksimalna odšteta iznosila je 15.000 KM.
Za one koji su bili deportovani na prisilni rad maksimalna odšteta iznosila je 5.000 KM, od čega su oni koji su radili na poljoprivrednim imanjima mogli dobiti obeštećenje od 2.000 KM. Postojale su i nadoknade za one koji su doživjeli lične povrede, te za one koji su izgubili imovinu u vrijeme rata.
IOM je u BiH prikupio 5.592 zahtjeva za obeštećenje za robovski prisilni rad od čega je pozitivno riješeno 3.811 zahtjeva, za obeštećenje za lične povrede prikupljeno je 1.089 zahtjeva, a isplaćeno 169, dok je od imovinskih zahtjeva bilo sedam i svi su odbijeni.
`Po isteku roka 31. decembra 2001. godine nije primljen nijedan zahtjev`, naglasio je Šarić.
Slučajevi prevare
`Ono što se dešavalo u BiH u proteklih pet godina je vrlo simptomatično. Nakon isteka roka ljudima je neko rekao da imaju pravo da podnesu zahtjev, bez obzira na 16. februar 1999. godine, ali da treba da pošalju zahtjeve u Ženevu, a ne preko IOM-a. Tamo je stiglo hiljade takvih zahtjeva na koje IOM u BiH nije mogao odgovoriti. Pokušali smo saopštenjima za javnost objasniti građanima da ti zahtjevi nemaju smisla, da neko pokušava da prevari naš jadni narod, koji se ponadao da će uspjeti naplatiti obeštećenje za, na primjer, rodbinu poginulug tokom rata u Jasenovcu`, navodi Šarić.
On objašnjava da su građani BiH ne vjerujući u uputstva IOM-a nalijetali na razne posrednike, koji su im za malu naknadu obećavali da će im omogućiti naplatu.
`Istina je da nijedan takav zahtjev podnijet po isteku roka, ili za osobe umrle prije februara 1999. nije prihvaćen, osim malog broja za one koji su na primjer bili na liječenju ili su poslali zahtjeve na vrijeme, ali u međuvremenu nisu dobili odgovor, pa su mogli ponoviti zahtjev u toku 2003. godine`, kaže Šarić.
Posrednici su se proteklih godina javljali na teritoriji cijele BiH, od onih koji su se predstavljali kao advokati, pa čak i bivši opštinski radnici.
U selu Bistrica kod Gradiške/Bosanske Gradiške prije dvije godine desio se slučaj da su se dvije nepoznate žene pojavile i popunjavale imovinske zahtjeve za one koji su u toku Drugog svjetskog rata ostali bez imanja.
`Obećale su da ćemo dobiti veliku nadoknadu jer smo imali velika imanja. Osim što su nam naplatile 40 KM za popunjavanje zahtjeva predložile su i da ih 'počastimo' jer su nam navodno donijele tako dobre vijesti, da ćemo se skoro obogatiti kad nam šteta bude isplaćena. Navele su da su radile za IOM, opštinu i neko udruženje. Na svu sreću dali smo im samo 40 KM, a od tada nam niko ništa nije javio, tako da ne očekujemo da će od toga biti nešto`, ispričala je Petra Vujić, mještanka u Bistrici.
Šarić je objasnio da su imovinski zahtjevi podnošeni direktrno Ženevi i da ih je bilo sedam, a da svi odbijeni podnosioci nisu znali na šta se odnose imovinska obeštećenja.
`Nisu bile obuhvaćene kuće i štale srušene u ratnim dejstvima, već novac uložen u banke u Njemačkoj, ili fabrike koje je koristio njemački okupator`, ističe Šarić.
Udruženje logoraša aktivno
Udruženje logoraša iz Drugog svjetskog rata RS priprema tužbu protiv Hrvatske koju će podnijeti pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu.
Gojko Knežević, predsjednik Udruženja, smatra da ukoliko Hrvatska želi da uđe u Evropsku uniju, mora da se suoči sa svojom prošlošću iz Drugog svetskog rata i da poput Nemačke plati za zlodjela koja je činila Nezavina država Hrvatska (NDH).
Udruženje je krajem prošle godine poslalo odštetni zahtjev premijeru, predsjedniku parlamenta i predsjedniku Hrvatske, jer je ona, kažu, nasljednica Pavelićeve NDH.
`U odgovoru na ovaj zahtjev Tužilaštva Hrvatske navodi se da Hrvatska nije pravni nasljednik NDH, ali u međudržavnom sporazumu koji su potpisali sa SR Jugoslavijom vidljivo je da jeste nasljednica`, navodi Knežević.
On kaže da Udruženje prikuplja članove iz cijele BiH kojih je za sada oko 3.000 i da će za pola godine podnijeti tužbu.
`Tražićemo obeštećenje za tri stvari, za muke koje su prošli logoraši koji su i sada živi, drugo je obeštećenje za stradale članove porodice za koje zahtjeve mogu podnijeti najbliži nasljednici, dok je treća materijalna šteta za spaljene i uništene kuće, ubijene životinje i slično. Nikom nismo obećali da će dobiti pare, ali bila bi sramota rukovodstva ovog udruženja da ne pokušamo s tužbom`, ističe Knežević.
On dodaje da i cilj postojanja Udruženja nije naplata štete nego istina. U Udruženju kažu da se tužbi protiv Hrvatske mogu pridružiti svi logoraši koji su bili u jednom od logora bez obzira da li su već dobili odštetu od Njemačke.
Slobodan Đurić, koji je u djetinjstvu bio u tri logora u Hrvatskoj - Staroj Gradišci, Jasenovcu i Jastrebarskom, pokušaće sa Udruženjem tužbom dobiti satisfakciju za sve što je kao šestogodišnjak doživio u logorima NDH.
`Pitam se kako sam ostao živ, kako nisam dobio neku zaraznu bolest, ali, eto, preživio sam i sada mi je cilj da sve generacije saznaju šta je radila NDH hiljadama djece. Moje traume neću nikad zaboraviti`, kaže Đurić.