ALIJA IZETBEGOVIĆ: Dakle, ja nisam dobio odgovor na to pitanje da li bismo mi prihvatili jedan ugovor u kome bi bilo povlačenje četnika. Ti najbolje znaš da jesmo i kako jesno i pazi, ova je vlast i organizovana i nije organizovana. U nekom dijelu je organizovana, u nekom dijelu nije organizovana. Nama dalje produženje rata ni sa tog stanovišta ne odgovara.
Jer podstiče, jer daje šansu kriminalu. Mi u ovom uslovima nemamo, mi smo se ugušili u kriminalu. Čak naš pokušaj da kriminal osujetimo ostaje bezvrijedan. Jer i oni ljudi koji to treba da sprovedu, polovina je tamo kriminalaca. Dakle, nama treba mir da izađemo na kraj s time. Mi u ratu to ne možemo. Mi smo izblokirani. Mi ne možemo da ni umne snage izjednačimo ni druge materijalne jednostavno između Sarajeva i dijela BiH ne postoje ni spojeni sudovi. Nama treba taj proboj da bi se organizovala BiH. Mislim da rat dalje produžava neku vrstu unutrašnje agonije što jednostavno kriminalcima pruža šansu. Ja vam kažem da je borba protiv kriminala broj dva. Idu četnici, pa kriminal. Ponekad mi se čini da je ova druga gora i da u ratnim uvjetima ne vidim načina da se izađe s njima na kraj. Ja sam se u tolike ljude razočarao po tom pitanju. Jednostavno vidiš kako ljudi najosnovnije stvari ne završavaju. Znate zašto. Toliko imam u vidu stvari koje su se u Sarajevu dogodile, jasnih stvari, koje se ne gone. Morao bih ja da gonim pa da pitam svaki dan šta je sa ovim ili onim slučajem bilo, jednostavno, zaustavi se. Gdje god idete zaustavi se. Zašto? To je posebna stvar.
NIJAZ DURAKOVIĆ: Mislim da je Rusmir načeo pravu stvar pa reagujem zato što se u osnovi ne slažem. Zašto? Rusmir je odličnu dijagnozu dao i on, nažalost, odavno upozorava na ovaj najkrupniji problem ove naše države, ali na njemu se ništa ne radi. To je sad druga tema. Tu je naš glavni komandujući i ja koji sam važio za nekog veletantnog čovjeka koji je uvijek za opciju upravo kako je Rusmir definisao i jednog opštenarodnog odbrambenog rata, sada sebi postavljam kao i svaki građanin ove države pitanje. Vojska to bolje zna, ali znamo i mi, bar čujemo. Šta ako sutra padne Srebrenica, iza toga Brčko visi u zraku, iza toga je odmah desni bok Gradačca suočen s lijevim itd. Iza toga je i Sarajevo ovo ovdje kakvo je, iza toga saznanje da još neprijatelj nije iskoristio ni maltene 20 % svojih objektivnih kapaciteta i potencijala i da ovaj rat još može napraviti krompirište, kad god hoće mogu nas bombardovati. Uostalom pokazuju upravo uoči nastavka Njujorka da nas valjda malo discpliniraju i dovedu u suru. I oni nam to jako demonstriraju. I to je realnost. Nažalost, svidjala se nama ili ne. Šta je sutra s Dobojem, Tešnjem i sa Bihaćem itd? Ja lično ne mislim, ukoliko bi se obezbijedile doista... što se tiče vojne opcije da se ne kaže "staviti tešku artiljeriju pod međunarodnu kontrolu". To ne znači ništa. To je London već kazao. Već kako, ko, u kom vremenu i na koji način? Dislokacija četnika iz ove i one provincije.
Mi zaratiti sa svima ne možemo, jer ne možemo da se obračunamo ni sa onima koji nam sva ova zla čine.
Da budemo jednom otvoreni. Ne znam smijete li Vi otići tamo? Vrlo je veliko pitanje. Zavisi od raspoloženja i zna se ko je tamo vlast, i kako, i zašto je do toga došlo i zašto se nije podržalo na vrijeme. Rusmir je na to upozoravao na desetak sjednica. Sve to neozbiljno prihvatalo. Moglo se to riješiti i mogao se taj front otvoriti na jedan elegantan način. Zna Sefer obračun sa dijelom vojne policije rezultirao granatiranjem Doma milicije itd. I dan-danas nije to pitanje riješeno. I dan-danas je u pitanju hoće li pasti zolja u ovu salu od ljudi koji su oteli ispod bilo kakve kontrole. I nisu nam tu krivi nikakvi četnici.
Proživljavam u ovoj čaršiji ono što se svaki sat tamo dešava. Neku noć su zolje pucale u Dom milicije od strane onih koji su bili smijenjeni. Je li tako, Sefere? Tu je ministar policije.
MUHAMED FILIPOVIĆ: Mislim da nam je rat nametnut, da je agresija izvršena da se onemogući... Zbog toga se vodi jedan rat koji nije rat, nego jedan veliki organizirani zločin. Suština problema s kojim se mi susrećemo je to da taj zločin generira nove zločine, širi se, stvara jednu situaciju iz koje, po mom dubokom uvjerenju, moguće je izaći samo...
Bilo bi mnogo bolje da smo ih mogli oružjem pobijediti i likvidirati kao jednu bandu razbojnika koji će... Ali to nismo mogli. I bio bih neodgovoran, a posebno onaj koji snosi odgovornost za... Ja želim da kažem tri krucijalne stvari po mom mišljenju. Da će naša vojska biti na našim granicama. Drugo, da će sve druge vojske biti demilitarizirane. Treće, da mi, ako želimo napraviti društvo, mi se moramo boriti tamo gdje se zaista možemo boriti.
Ja ne mislim da mi treba da prepustimo prostor četnicima u provinciji Banjaluka jer ovaj mirovni ugovor će dati šansu da je 46% Muslimana i Hrvata. Ja taj teren nipošto ne bih napustio kao teren borbe ne više vojne borbe, jer tu treba onemogućiti. Tu ja vidim tu prednost. Ja u ovom momentu podržavam situaciju. Naša je sada prvo satisfakcija u tome što će se zaista oni povući sa desetak ili 15 općina. Drugo, što ćemo mi ugovorom o miru otvoriti prostor i da će na njihovim teritorijama vojno-političkim... Ovdje se ne treba plašiti budućnosti, ako mi imamo bolji koncept. A možemo dobiti, samo u miru. Ovo nije pitanje samo Muslimana, ne radi se o tome.
SEFER HALILOVIĆ: Ja ne znam kakvu analizu traži dr Lagumdžija jer takvu analizu nijedan centar vojne moći ne može dati. Mi smo napravili jednu analizu u kojim uslovima i kakav se dalje rat može nastaviti. I ja vas molim da budem vrlo precizan, najbolja je ona varijanta ako bi Hrvatska bila saveznik. I istovremeno učestvovala u ratu.
Povoljnija druga varijanta bila bi kada bi HVO bio saveznik, i kada bi se uključio u aktivnu borbu protiv četnika. A on to sada ne radi. A naša sredstva informisanja o tome ništa ne govore. Ja vam mogu da tačno kažem. Od početka rata do danas mi smo više kao armija imali koristi od Srne nego naše televizije BiH. I danas je tako. Ništa se još nije promijenilo.
Treća varijanta koja bi za nas bila još nepovoljnija za ove prve dvije varijante da HVO ne ometa, i najteža varijanta ova da u slučaju ometa i da eventualno dođe do sukoba na obje strane. Ja ovdje nisam došao na sastanak da potpišem kapitulaciju. Niti imam pravo u ime onih koji su na frontu. Ja vam sasvim otvoreno kažem, u tom slučaju rat je dugotrajan, ali mi sigurno na osnovu niza pokazatelja tvrdimo da će biti pobjeda. Ali ne znam koliko to, ja samo. Druga stvar, to vam kažem sasvim otvoreno ovdje, mislim da je dovoljno od početka mi smo imali podršku od pojedinih članova Predsjedništva s kojima sarađujemo. Od vrlo malog broja ministara kao armija. Od političkih stranaka gotovo ništa. Nego imali smo naopako. Imali smo obrnuto, ovih vladajućih. Jer HDZ je stvorio HVO čija politička platforma o... od države BiH. On je formalno priznao, ali u drugoj etapi je. SDA uključila se i pomogla, ali ovi kadrovi su više... U ovom periodu za vrijeme rata, mi smo uspjeli formirati, odbraniti onemogućiti agresora da ostvari strategijske ciljeve. Nijedan od strategijskih ciljeva koje je on postavio nije ostvario. Drugo, mi smo u ovom periodu uspjeli formirati armiju koja se sastoji od pet korpusa. Uzmite samo zadnji rat nije primjerna baš komparacija - od 6. aprila 1991. godine do 21. decembra 1992. godine uspjelo se formirati nekoliko odreda i jedna... brigada. I najlakše je sjedjeti pa diskutovati. Gospodin Kadić je govorio o kadrovima. Naše komandante i komandire za sada u ovoj fazi je birala vojska.
I da odgovorim Nijazu, ako je… Karadžić da može uraditi to što... uzeti Gradačac, uzeti Srebrenicu, uzeti ukupnu Bosnu i oboriti Sarajevo. Ne postoji mehanizam koji bi ga prislio da on to ne uradi.
Nije Karadžić trebao veliku Srbiju, niti je gospodin Tuđman stvorio veliku Hrvatsku. (Ne čuje se.)
ZLATKO LAGUMDŽIJA: Izvinjavam se, ja bih samo dvije stvari komandantu da kažem. Ja nisam mislio nisam mislio imenovanje ni prethodnog ni ovog rukovodstva. Ti vjerovatno jesi i ovog. I bojim se ja zaista smatram neprimjereno, neću argumentovati, ali tvrdnja da je Srna više učinila za ovu armiju, u odnosu na radio i televiziju BiH po mom mišljenju najblaže rečeno je neprimjerena. Ja sto posto mislim da je to neprimjerena tvrdnja. Jer ipak ti ljudi kako tako nešto rade. I druga stvar, pošto ovdje ti si rekao, da većina članova Predsjedništva imali smo, je li, veliku podršku, je li - nije mi jasno... kada je nema, nije mi jasno odakle ta podrška, a od vrlo malog broja malo ministara u ovoj vladi si imao podršku. Ona Vlada, da je normalan broj ministra. Bojim se takve tvrdnje da ovdje najmanje broj ljudi pomaže u radu ja zaista smatram bez argumentacije, bez imena i prezimena bez konkretne analize je neprimjeren ovakvom. Podržavam ovo da treba napraviti patriotski front i srediti odnose među nama i i puno toga.
HALILOVIĆ: Hoću da vam kažem da je to tako.
LAGUMDŽIJA: Znam na osnovu ovoga možeš tražiti zahtjev Predsjedništvu, da Predsjedništvo o ovome posebno razgovara. I da Predsjedništvo zauzme stav. Ne može tako. Komandant kaže da najveći broj nas nije uradio ništa. Onda neka se radi da se nađu novi ljudi i da idemo dalje. Ja samo mislim da komplikujemo situaciju niti ti... niti bilo ko od nas ovdje sjedi u Sarajevu, a 69 ministara Vlade je u Sarajevu …….(zajednička diskusija).
IZETBEGOVIĆ: U vezi sa ovim pitanjem ja bih rekao da mi naravno vodimo jednu akciju... čak mislim da je Hrvatska na tome pristala, imamo jedan protokol koji je potpisan, on nije realizovan, ali Hrvatska je u načelu prihvatila naš specijalni status (zajednička diskusija).
ABDULAH KONJICIJA: Da skrenem pažnju, da oni traže pravo referenduma. Mislim da na to ne treba pristati ni pod kakvim uslovima. Druga stvar, želim skrenuti pažnju ono stvarnje nekakvog vijeća po tri člana ne dolazi u obzir, jer bi to bilo uništavanje zemlje koja trpi agresiju, drugo kao države UN-a i to ne dolazi u obzir ukidanje legalnih legitimnih organa. Mislim to je čak... Treće na što bi skrenuo pažnju, sigurno znam da u nekoj rezoluciji UN-a stoji da vojska koja je provodila genocid ne može nositi ambleme niti oznake pod kojima je sprovođen genocid. I treće-četvrto pitanje. Povratak izbjeglica i kako će se oni vratiti u ona područja u kojima su ti zlikovci, koji u ovkavim uslovima neće moći biti kažnjeni.
JUSUF PUŠINA: Prevashodno šta je polazna osnova za pregovore u Njujorku mislim da mi to pitanje već nekoliko puta apostrofiramo i po meni ja ga moram i sada istaknuti. To je platforma Predsjedništva koja je usvojena i zvanično objavljena, iza koje stoji cjelokupno građanstvo BiH i zaključci i stavovi Vlade BiH koji su dostavljeni svim našim delegacijama. Ne vidim da se trebamo okretati iza ta dva dokumenta. A postaviće se pitanje da li prihvatiti mir? Mislim da je Rusmir dosta odgovorio na to pitanje. Mi ovaj rat nismo željeli, ovaj rat nam je nametnut i mi smo ga vodili u odbrambenom smislu. Naravno, ukoliko se ne postigne adekvatan dogovor u Njujorku, mi ćemo ovaj rat biti prisiljeni da nastavimo i izvjesno je da će odbrambene snage BiH taj rat dobiti.
Država BiH osim vanjskih granica mora imati i monetarni fond, pravosudni sistem i pravni sistem, finansije, naravno vojsku, policiju, vanjske poslove i jedinstvene granice i granične organe. Da bismo pristupali određenim razgovorima i prihvatili ono što nam se nudi i u Njujorku i što se nudilo u Ženevi i Londonu i Lisabonu, mislim da moramo prevashodno tražiti povlačenje artiljerije i teškog naoružanja i staviti od kontrolu i zaštitu granica ne samo od strane međunarodnih organizacija, nego i oružanih snaga BiH i policije BiH. To je jedina garancija koja će nam dati realnu sliku i realnu predstavu o nemiješanju u unutrašnje stvari BiH bio sa koje strane da oni dolaze. Nije dovoljno, makar po meni ili ja tamo smatram, da nam granicu, državne granice i vanjske, obezbjeđuju samo međunarodne snage jer onda će oni biti samo registratori onoga što se događa na granici, a ne i zaštitnici naših granica.
Dakle, ukoliko možemo obezbijediti jedan takav pristup, onda insistirati na tome da granice obezbjeđuju oružane snage BiH uključujući tu naravno i policiju i armiju zajedno. I ono što treba da predstavlja, to su ta obilježja naših oružanih snaga. Neko je maločas primijetio da li da sad izvršimo legalizaciju i amnestiju i to totalnu amnestiju formacija koje su tako zdušno i krvoločno napadale naš narod, protjerali sa ognjišta, da sada stavimo i oprostimo sve ono što se oprostiti i ne može. Jesmo za praštanje, ali u granicama tolerancije. I naravno ona pojedinačna praštanja ili bolje rečeno kolektivna praštanja onih koji nisu zagazili u ona zvjerstva koja su se dogodila na području Bosne i Hercegovine. U okviru toga i civilna vlast u BiH mora da zaživi u punom smislu riječi, da funkcioniše i na onim teritorijama koje danas su privremeno zauzete, ali na onim teritorijama gdje danas objektivno vlast treba da funkcioniše, no ona ni izbliza ne daje one garancije stanovništvu koje mi moramo obezbijediti. Mislim da je i ovaj pokušaj stvaranja ingerencija ili podjele ingerencija između vojne policije i Ministarstva unutrašnjih poslova još jedan fin primjer kako treba da očinje funkcionisati vlast u punom smislu riječi i da se zna ko je odgovoran i definitivno odgovoran za stanje u određenim oblastima i na određenoj teritoriji. Naravno, pojava kriminaliteta ovakva kakva jeste u Bosni i Hercegovini je rezultat niza slabosti koje su se dogodile, prevashodno od momenta agresije i stavljanja u funkciju MUP-a. U funkciju odbrane, čime se stvorio prostor za djelovanje kriminogenih grupa na širem području. No, ono je i nastavljeno u ovom periodu određene konsolidacije, no, nije samo MUP i Armija odgovorna za to. Mi moramo tu tražiti i odgovornost pravosudnih organa, njenog deficitarnog kadra i njenog slabog funkcionisanja - od pravosuđa, tužilaštva, sudova za prekršaje, inspekcija i finansijske policije do onog što takođe pokušavamo da zaboravimo, dodavanja mnogih ovlaštenja naših predstavnika koji prikupljajući novac u inostranstvu vrše strašne zloupotrebe do dotura humanitarne pomoći koja nikada ne dođe na odredište ili dođe sa kapacitetima od desetak posto. I da privedem ovo kraju. Dakle, polazna osnova za Njujork je platforma Predsjedništva i stavovi Vlade BiH. Hvala lijepo.
IZETBEGOVIĆ: Možemo li završavati?
PUŠINA: Ispričavam se. Za delegaciju sam koja će biti državna delegacija i oslikavati državu BiH uz napomenu da nisam da u toj delegaciji bude Zoran Pajić. Nisam iz dva razloga. Gospodin Pajić je bio naš predstavnik zvanične delegacije u maju mjesecu i više se nije vratio ovdje. Mislim da više nema pravo da bude legalni predstavnik države BiH. Nije bitno gdje je, nisam zato da nas predstavlja.
IZETBEGOVIĆ: Predlažem ovu stvar. Imaćemo vjerovatno da odredimo ovu delegaciju. Na osnovu ovoga što smo ovdje čuli, ovo je bilo jedno savjetovanje, razmjena mišljenja. Odredićemo delegaciju uzimajući u obzir ove prijedloge koji su ovdje dati. Što se mene tiče, ja bih se složio da to bude delegacija, prije svega državna, reprezentativna. Ne mislim da bi trebala da bude naročito velika. Da idemo na neku veliku delegaciju od 10-15 ljudi. Troškovi su ogromni. Vidite kako proces ide razvučeno. Sva sreća tamo je sad trenutno samo Silajdžić. Zamisli da smo poslali tamo 10 ljudi. Do sada za ovih 10 dana koliko je tamo ništa nije uradio osim što da poneki intervju, itd. Svih 10 ljudi bi tamo langaralo džaba. Ne znam koliko se to može produžiti tamo. To se može sad razvlačiti pa onda opet po pet-šest dana nema ničega. Mislim da treba da bude delegacija, dakle kako je rečeno, po nacionalnom i stranačkom smislu reprezentativna.
Sjednica je završena. (Nastviće se)