ALIJA IZETBEGOVIć: Kad gledamo ovo mi kažemo hajmo u ovom momentu ići na ono što se može očuvati, a to je moguće očuvati državu koje se groze mnogi da će je rascijepati sada. Ona može da propadne u roku od dva-tri mjeseca dana da više nema države uopće.
Jer ti znaš kakve su sile i centrifugalne u Bosni ovdje jake i na koncu pomognute spolja da je vrlo moguć razvoj takav stvari. Da i svijet digne ruke, da možda čak i povuče priznanje nad jednom državom u kome tim faktima, razvojem fakata jednostavno vidiš da se svelo samo na jednu stranku ili jedan narod unutra, a ovi drugi narodi otišli iz nje. Nemojmo tu liniju ojačavati ponašanjem.
MUHAMED FILIPOVIĆ: Nemojmo tu liniju ojačavati ponašanjem.
MUHAMED FILIPOVIĆ: Nemojte voditi nacionalnu i unilateralnu politiku.
IZETBEGOVIĆ: Naravno, ne. Ali, sad pazi, radi se o ovome što i ranije država BiH i danas je naslijeđena jedna definicija u vrijeme kad ona čak i nije morala tako biti definirana. Definirana je kao država tri naroda i ostalih naroda. Mi smo tu definiciju naslijedili i ona nije slučajna bila. Već su bile tako jake snage koje su htjele da se izradi neki nacionalni identitet. Već su onda bile tako jake. Da su je definirale. Mi smo naslijedili upravo tu definiciju. Ono je kasnije razvoj stvari samo pojačao to. Ti danas moraš imati u vidu da je to ipak država i naroda. Očigledno, prvenstveno naroda. Jer postoje tri vojske nekakve u državi. One su fakt. Nismo ih mi stvarali. Mi pokušavamo našu stvoriti bosansku vojsku. Sada, ako je moguće, stvaramo iz ništa praktički od grupa, stotina ljudi koje su tamo uzele oružje pa pokušavamo tu vojsku stvoriti. A one dvije vojske već postoje. I vi danas imate u BiH tri vojske. One postoje, vi ne možete njih usisati. Nema načina da ih uklonimo. Postavlja se pitanje kako bi se samo eventualno neutralizirale te vojske, prije svega, kad govorimo o četničkoj vojski. Kako da tih 80.000 dobro naoružanih ljudi, na koji način izaći s njima na kraj. Ako ih možemo pobijediti bilo bi najbolje da ih pobijedimo. Da ih pobijedimo kao što su partizani u onom ratu pobijedili četničku vojsku i sklonili sve to skupa s vrata. Je li mi to možemo da uradimo. Svijet nas ne pomaže, svijet nas, naprotiv, gura na pregovore. Pregovarajte i nađite neki izlaz i sada se radi o ovome da li bi se možda negdje moglo korak po korak da se jedan dio sačuva BiH odmah. Da se definiše. Sad imamo nekakvu teritoriju slobodnu otprilike 45% teritorije koja bi se možda mogla povećati za daljih 12-12-15 procenata pa bi bilo 60% slobodne teritorije. Pa neka se za onih 40% dalje borimo političkim i drugim sredstvima. To je jedan modus. A drugi je modus da jednostavno rizikujemo i da kažemo idemo u nastavak rata pozivajući, stvarajući jedan narodni front svih snaga koje se bore za BiH da otkažemo ljubav i razgovor sa svima spolja i da pokušamo se tu boriti, ali meni je stalno slika geopolitičkog položaja Bosne kakav on jeste pred očima. Ta slika u kojoj Bosna, ona je već sama po sebi opkoljena svojim geopolitičkim položajem. Mi imamo jedan jedini izlaz na more to je kod Neuma koji ne postoji. Mi nemamo nijednog aerodroma koji radi, nemamo nijedne luke koja radi. Kad sam neki dan bio u Albaniji ja kažem onom Beriši, ja sam ti zavidam imaš barem luku, imaš ovdje obalu pa si slobodan, možeš sa svijetom da govoriš, možeš bilo šta sa svijetom dogovoriti. Ako treba odbrana Albanije ti možeš to da uradiš. Mi to ne možemo da uradimo. Mi moramo sa nekim i te kako se osmjehivati i biti dobri prijatelji itd. da dobijemo milion komada metaka sa kojima ćemo se boriti na Maglaju i Dobiju i kojekuda. Osposobili smo nešto vojne industrije, ali ta opet treba da dobije neke komponente s polja koje ne može da dobije bez saglasnosti, bez dobre volje ljudi koji nam nogu u svakom momentu da to spriječe. To je dakle geopolitički položaj Bosne. On je takav. Ali uračunajte u sve zajedno i ovaj razvoj. Nemojte se time, ne znam, ponekad mi se čini da pomalo avanturističke stvari se rade odnosno predlažu. Sve to. Mi smo napadnuti. Ali računajte jednu stvar. Ja se jako bojim razvoja i što se mene tiče, ne znam koliko vi to kalkulišete, ja kalkulišem sa najnepovoljnijim slučajem razvoja u Rusiji i vjerujte mi da se to može lako da dogodi. Tad imamo potpuni obrt situacije i možda ja se bojim propasti ovdje tada. Nemojte izgubiti iz vida tu stvar. Kalkulišete nekakvom sigurnošću gore. Više ništa nije sigurno u Moskvi. Ako su Jeljcinu mogli zabraniti da ide u Japan ona trojica ljudi, oni su, njegov je položaj krajnje kritičan i tu može doći lako do obrta stvari mogu doći u ruke ljudi vrlo sličnih Miloševiću koji sad imaju i atomske bombe u rukama. I onda vidite šta možete dalje uraditi u Bosni.
X: Ja sam očekivao... (ne čuje se). Poslije ove diskusije vi ste se već opredijelili da date jednu svoju ocjenu.
IZETBEGOVIĆ: Nisam nikakvu ocjenu dao, ovo su glasna razmišljanja. Vidite, što se tiče odluka, odluke su donesene. Mi nismo potpisali one dokumente, ali ja govorim - mi ovdje razmišljamo glasno svi pokušavajući jedni drugima da...
X: Stekao sam utisak da se... (ne čuje se)
MATELJAN: Znamo oko čega ste počeli, a to je pitanje međunarodne konferencije i ovih ženevskih principa i dokumenata koji su ostali u fazi u kojoj su ostali. Jasno je da je u ovom vremenu teško kontrolisati živce i emocije, međutim, moje je mišljenje da treba mnogo više koristiti pamet jer jedino tako se nešto može napraviti. Što se tiče principa koji su potpisani u Ženevi, a ja mislim da se oko njih i dalje treba truditi
TRAKA NIJE SNIMLJENA - NE ČUJE SE
Diskutanti: MATELJAN, IZETBEGOVIĆ, FILIPOVIĆ, IZETBEGOVIĆ
FILIPOVIĆ: Ne može se to raditi tako. To je smrt demokracije. Arbitraža ličnog uvjerenja na ljudima koji reprezentiraju neki javno priznati i kvalifikovani javni interes je negacija demokracije. Ne radi se to da li sam ja u pitanju. To se isto desilo reformistima. Vi ste arbitrirali nad javno priznatim i kvalifikovanim u demokratskoj proceduri parlamentarnoj interes.
IZETBEGOVIĆ: Bilo bi demokratski da dovršim ono što sam počeo da govorim. Prekinuo si me, Muhamede.
FILIPOVIĆ: Izvini, molim te.
IZETBEGOVIĆ: Nije se radilo o ličnosti Filipovića nego se radilo o tome što je Pelivan ugovorio jednu koaliciju koju mi nismo mogli da prihvatimo. Ja sam rekao - ako će oni postaviti Filipovića da ne može ići neko drugi. Mi nismo mogli da dozvolimo da sedam stranaka, to je bio potpuno pogrešan koncept, da imaju pod jednak broj glasova. Ministar u Vladi je to sam uradio. On je bio tu da dezavuiran on. Mi smo rekli onda moraš nekoga drugog. Nismo mogli da prihvatimo. Jer ova posljednja koaliciona vlada koju je sastavio Pelivan pogledajte malo koliko su bili ti ustupci. Sad je tražio da i Filipović uđe plus, pa onda bismo imali praktički SDA i HDZ. Imali bismo jednak broj ministara unutra kao i ove stranke manje. To je bio problem tada. A nije bio problem arbitriranja. Mi nismo jednostavno htjeli da dozvolimo takav odnos snaga u samoj vlasti. Mi smo htjeli da ima, da bude koalicija, samo jedna stvar ovo što se događalo tada u toj diskusiji to se svagdje događa kod sastavljanja koalicionih vlada. Napolju se to ne vidi. Napolju se vidi konačno lista, ali najvjerovatnije ovo se u ovoj sobi diskutiralo.
Kažu da sam dozvolio takav odnos da uđu svega dva do tri ministra iz SDA, a da uđe pet-šest iz opozicije. Onda sam rekao da to tako ne može. Ako hoće ovoga, onda ne može taj. Ne mogu svi ući. Pogrešan je bio koncept o tome kad je sedam stranaka, svi predstavnici da su unutra, pa ne može. Onda je u jednoj vladi koja ima svega 19 ministara praktički nije tako moglo da ide. Ne znamo mi je li to razlog. Ona se raspala, ali izgleda da se nije zbog toga raspala. Rapala se zbog toga što se HDZ predomislio u ovom slučaju, a ne zbog toga. Hoćemo li vratiti razgovor na temu iako nije nekorisna razmjena mišljenja o nekim stvarima.
IBRAHIM SPAHIĆ: Htio sam da kažem da se sa stanovišta organizacije rada ove naše delegacije u Ženevi i javnosti koja je bila pri tome uključena u onom što je učinila delegacija, čini logičnim da Vens i Oven ne odobravaju niti obećavaju prisustvo državne delegacije u Ženevi i javnosti koja je bila pri tom uključena u ono što je učinila delegacija, čini logičnim da Vens i Oven ne odobravaju niti ne obećavaju prisustvo državne delegacije BiH pošto ona već jeste članica UN. Prema tome, sasvim je logično prisustvo ministra inostranih poslova kao predstavnika Vlade BiH. To je prva stvar. Poslije ovakvog rezultata i rada. I druga stvar, zaista mislim da bi bilo dobro pokrenuti pitanje zasjedanja Generalne skupštine UN ukoliko se odnos snaga bitno poremeti protiv BiH, ukoliko se promijeni raspoloženje u međunarodnom javnom mnjenju i u politici velikih sila prema BiH. I treća stvar, postavlja se pitanje da li će gospodin Mile Akmadžić, kao čovjek koji je otišao, koliko sam razumio u Njujork iz Ženeve ili iz Zagreba, moguće pojaviti se opet u funkciji predsjednika Vlade. To bi bilo vrlo neukusno.
Nas bi samo zanimalo to da li može doći do toga da se, s obzirom na činjenicu da, koliko razumijem gospodin se Akmadžić nalazi u Njujorku, ukoliko mi ne bismo sredili unutrašnje stvari oko Vlade BiH može dovesti u javno mnjenje Amerike pa i u odnosima prema zasjedanju Savjeta bezbjednosti do nekih situacija koje bi mogle biti poprilično neugodne sa stanovišta interesa BiH.
IZETBEGOVIĆ: Trebao bih da dadnem riječ sada, ali pošto ste mi postavili pitanje, samo da odgovorim. Naime, dvije stvari bih vam odgovorio. Jedno je, pošteno je da vam kažem, ja sam pitao Akmadžića nakon njegovog istupanja kako da objasnimo tu stvar i kako da ja objasnim sad novinarima? On je rekao, ja sam to kasnije rekao novinarima, mogu vam reći njegovo objašnjenje. On je rekao ovako: "Ovdje se raspravlja o dvije stvari - problem mira i rata u BiH i problem unutrašnjeg uređenja BiH. Kad je riječ o problemu mira i rata, mi smo zajedno i smatramo se istom delegacijom pa smo i fizički sjedili za istim stolom". Bio je ovakav isti sto tamo, samo je bio puno većih dimenzija, na jednoj strani smo sjedili mi i delegacija Bobanova i to se smatralo. Kad je riječ o miru i ratu mi smo ista delegacija. Kad je riječ o uređenju unutrašnjem BiH ja smatram, kaže Akmadžić, da je to problem odnosa tri naroda u BiH i njihovih sporazuma i nesporazuma, mada sam ja u sastavu hrvatske delegacije i zastupam hrvatski interes. Ja sad ne mogu, smatram da vi zastupate, kako je on rekao, muslimanski interes, ja hrvatski sa Bobanom, a oni tamo zastupaju srpski interes. To je njegovo viđenje. Dakle, tako je on meni objasnio stvar.
ABDULAH KONJICIJA: On je nas sve slagao ovdje.
IZETBEGOVIĆ: Ja ne bih želio da polemišemo. Ja kažem da je stav s moje strane da dadnem objašnjenje koje je on meni tada dao. On je tako odgovorio. Mi smo ista strana kad je riječ o strani koja je sjedila upravo ovako baš na suprotnoj strani. Sjedio je Karadžić i ovi iz Srbije. To nisu, valjda, slučajno, Vens i kompanija sjedila je ovdje gdje sad sjedi Tarik i Alija itd. Tamo je sjedio gdje je Filipović, Tuđman. Ali, molim vas, mi smo tada sjedili i on kaže - mi smo ista strana prema onoj strani kad je riječ o agresiji na BiH. Mi smo, prema tome, suprotna strana i mi smo zajedno. Kad je riječ o unutrašnjem uređenju, to je problem tri naroda, sad sam ja u ovoj delegaciji. To je bilo njegovo objašnjenje. Što se tiče drugog pitanja, ja o tome ne dajem sud koliko to stoji kada su me novinari upitali za Akmadžića, ja kažem, ja mogu samo reći objašnjenje koje je meni Akmadžić dao. On je dao ovakvo objašnjenje. Objašnjenje koje je za onu stranu prilično dobro zvučalo. Kad je riječ o ratu i miru, ono je agresivna strana, a mi smo BiH kompletna evo tu na okupu. Kad je riječ o agresiji. A pošto smatra Akmadžić da se ovdje raspravljaju i nekakvi naši unutrašnji odnosi, on smatra da je riječ tog odnosa to njegovo mišljenje. Nije to moje nego njegovo mišljenje da je to odnos tri naroda koji treba da se tu dogovore pred licem međunarodne zajednice. A kad je problem sad ovoga, vrlo je jasno rečeno da će naša delegacija imati svojstvo, položaj državne delegacije i nju zastupa Silajdžić. Oni će, Boban će zastupati tu delegaciju. Akmadžić se nije ni javljao tamo za riječ. Ne znam da su uzeli ikad riječ na onoj konferenciji, Boban je zastupao u svim tim slučajevima. Ja ne očekujem da će on sada kazati - e, ja sam predsjednik Vlade, prema tome to nije tako kako kaže.
FILIPOVIĆ: Na konferenciji za štampu zadnji dan, našao je za shodno da dezavuira nas i da kaže da mi nismo državna delegacija BiH. To je Akmadžić izgovorio preda mnom.
IZETBEGOVIć: Mislim da ovdje neće doći ni do kakvog spora da, iako bi tako nešto istupilo da to ne bi baš pilo vode, ne bi puno značilo. On može da kaže šta hoće, ali mislim da je državna delegacija predstavljena od strane ministra inostranih poslova ovdje potpuno.
FILIPOVIĆ: Naša država je tamo predstavljena isključivo samog ministra vanjskih poslova.
IZETBEGOVIĆ: Tako da, ako hoćete, mogli bi njegov položaj pojačati time da mu ispred Predsjedništva dadnemo ovlaštenje da zastupa Predsjedništvo itd. Time se može da ne bi došlo do problema, on je predsjednik Vlade, ovo je njegov ministar inostranih poslova. On istupa u svojstvu predstavnika države tamo. Odnosno Predsjedništva koje je kolektivno i koje je njega ovlastilo da zastupa stav države. E sad, izvolite od vas dvojice ko se javio prvi za riječ? Izvoli, Sefere.
SEFER HALILOVIĆ: Da iskoristim priliku pošto su ovdje umne glave.
Nekoliko informacija i jedno moje mišljenje za koje ne aludiram da se prihvati, ali bih zamolio sve prisutne da razmisle. Prvo, odnos u srednjoj Bosni i odnos sa snagama HVO. Ona s generalno smiruje - situacija. Međutim, na prostoru Viteza, Kiseljaka i Busovače dosta je aktivna ta tzv. snajperska paljba. A najizraženije u zadnjih 4-5 dana bila je na prostoru Kiseljaka gdje se uglavnom privatne radnje Muslimana miniraju, istjeruju se ljudi iz grada, pljačka im se imovina i vrši se jedan oblik etničkog čišćenja na tom prostoru.
KONJICIJA: Genocid, a ne etničko čišćenje.
HALILOVIĆ: Dobro, profesore, zovite ga kako god hoćete, samo znamo o čemu se radi. Nemojte me sada. U Gornjem Vakufu je dosta aktivna snajperska vatra. Snajperisti tu dosta rade. Na osnovu onoga što mi uspijevamo da čujemo, pošto su ta pregrupisavanja snaga sad nemoguća ni sa jedne ni sa druge strane, jer je izvršen operativno-strategijski razvoj, a blokirane su sve ceste od jednih i drugih snaga dakle masa je barikada i dosta često teško prolaze sanitetska vozila, po neki put nikako ili. Očekivati je, postoji mogućnost ukoliko se ne bude nešto u glavama tih ekstremista prevrnulo, da pokušaju još jednom i ova bi zona sukoba ili mjesto sukobljavanja moglo biti Kiseljak ili ... To je naša procjena. Mi ćemo u svakom slučaju preduzeti ono što nam je činiti da to, ukoliko do toga dođe, da se postupi makar kao što je ovaj put postupi ako ne i oštrije. Drugo pitanje prolazi dosta nezapaženo. Samo kao informacija na TV i sredstvima informisanja, a jeste što je Vlada uputila pismo koje je objavljeno, međutim, trebalo bi malo više galame dići oko agresije ove jugoslovenske vojske na prostoru istočne i sjeveroistočne Bosne. Svi naši pokazatelji govore da će na tom prostoru u narednih nekoliko dana biti dosta dramatična situacija, rekao bih na prostoru slobodne srebreničke teritorije, a očekuju se i jača borbena dejstva na prostoru slobodne goraždanske teritorije, odnosno goraždanske regije. Pa bi eventualno trebalo još, jer na ovoj konferenciji kao što sam u prvom dijelu bio sam učesnik, uglavnom tzv. Savezna Republika Jugoslavija ponaša se kao posmatrač i koncept konferencije je takav da je to unutar bosanski sukob. Treće, delegacija Armije RBiH u prvoj turi smo ja i Šiber i Zoranović. Dakle, ja sam i tražio, to je odlukom Predsjedništva potvrđeno, da mi idemo kao delegacija Armije RBiH koja je Armija građana RBiH - Muslimana, Srba i Hrvata i ostalih. Sad ja nisam siguran da smo nešto bitno uticali na mišljenje Vensa ili Ovena, ali što se javnog mnjenja tiče što smo mi uspjeli da uradimo, mi smo radili koliko treba da pokažemo da smo mi Armija ove građanske i buduće BiH. Nadam se da je makar u tom dijelu određen doprinos. Mi ćemo to tako i nastaviti.
Sjendica je završena. (Nastaviće se)