SARAJEVO - Moj Milan je bio presrećan kada se prije osam mjeseci zaposlio u GRAS-u u Lukavici, priča Mara Vlaškić, majka dvadesetpetogodišnjeg mladića, koji je u srijedu poginuo u eksploziji auto-bombe u Palama.
"Otišao je na posao i nikad se više nije vratio. Moji bratići u srijedu su došli, zagrlili me i rekli: 'Tetka, nema više Milana'", govori uplakana Mara, koja je izgubila sina jedinca.
Milan Vlaškić, koji je inače bio vozač autobusa, u srijedu je na pauzi otišao da popije kafu u kafić "Omerta" u Palama, koji je u sklopu autobuske stanice. Poginuo je nekoliko minuta kasnije, nakon što je aktivirana auto-bomba ispod automobila parkiranog uz kafić. Njegova majka priča da je to jutro otišao na autobusku stanicu da primi putnike. Dok je čekao imao je 15 minuta pauze. Ostavio je autobus na peronu i otišao u kafić, što je uvijek radio kada je imao pauzu.
"Ostala sam sama. Ostala mi je tuga i bol za mojim sinom, ja više nemam nikoga", govori neutješna Milanova majka. Sjeća se da se Milan prije osam mjeseci zaposlio u GRAS-u u Lukavici, te da je bio presrećan što je dobio posao za koji se školovao, a saobraćajnu školu je završio u Novom Sadu.
"Suprug mi je umro prije tri i po godine i Milan mi je bio sve što sam imala", kaže Mara plačući.
U kući, gdje je živio pokojni Milan, koji je u četvrtak sahranjen na groblju u Mokrom, juče smo zatekli i njegove tetke i rođake. Svi su uglas kazali da je Milan bio fin i vrijedan mladić kojega su svi voljeli.
"U firmi su svi bili zadovoljni njime. Dolazili su i svi iz firme, bili su i ovdje i na sahrani i oni su platili sahranu", kaže Mara Vlaškić, koja će pokušati da preživi sa 150 KM muževe penzije.
Vlaškići su, inače, prije rata živjeli u naselju Pofalići u Sarajevu, a u ratu su izbjegli u Mokro.