HAG - Sudsko vijeće Haškog tribunala osudilo je juče Milana Lukića na doživotnu robiju zbog serije zločina počinjenih nad Bošnjacima u Višegradu i okolini tokom rata u BiH, dok je njegov brat Sredoje Lukić osuđen na 30 godina zatvora.
Milan i Sredoje Lukić, za koje se u optužnici navodi da su bili lideri paravojne formacije zvane "Bijeli orlovi", "Četnički osvetnici" ili "Obrenovačka grupa", proglašeni su krivim zbog serije brutalnih zločina počinjenih u okolini Višegrada u periodu od 1992. do 1994. godine.
Optužnica je teretila Lukiće za progone, ubistva, nečovječna djela, istrebljenje i okrutno postupanje, uključujući ubistva oko 120 žena, djece i starih ljudi, koji su živi spaljeni u dvjema kućama u Višegradu.
"To su najgori primjeri nečovječnosti koje jedan čovjek može počiniti prema drugima", rekao je obrazlažući presudu sudija Patrik Robinson, koji je predsjedavao Sudskim vijećem Haškog tribunala.
Milan Lukić je, prema nalazu suda, "imao ključnu ulogu u spaljivanju 59 civila u Pionirskoj ulici i za spaljivanje najmanje 60 civila u višegradskom naselju Bikavac".
U kući u Pionirskoj ulici među ubijenima se nalazilo više djece uzrastra od tri do 17 godina, dok je u Bikavcu među žrtvama bio i jednogodišnjak.
Spaljivanje živih civila sudija Robinson je nazvao "najgorim djelom protiv čovječanstva" na kraju 20. vijeka.
Suđenje Lukićima, optuženim za zločine nad Muslimanima u Višegradu, počelo je u 9. jula 2008. godine, a tužilaštvo i odbrana iznijeli su završnu riječ 19. i 20. maja ove godine.
Tužilaštvo je zatražilo doživotnu kaznu zatvora za optužene, a odbrana njihovo oslobađanje po svim tačkama optužnice.
Milan Lukić je uhapšen u avgustu 2005. godine u Argentini, dok se Sredoje Lukić dobrovoljno predao Tribunalu u septembru iste godine.
Na suđenju, obojica su negirala navode optužnice i izjasnili se da nisu krivi.
Lukići su optuženi za ubistvo oko 140 Muslimana u i oko Višegrada u periodu od 1992. do 1994. godine.
Milan Lukić je tada bio vođa "Bijelih orlova" ili "Osvetnika", paravojne grupe Srba iz okoline Višegrada, dok je njegov rođak Sredoje bio član te grupe.
Poslije rata, Milan Lukić je navodno bio umiješan u razne kriminalne radnje na granici između Srbije i RS. Godine 1998. podignuta je optužnicu protiv njega zbog 11 zločina protiv humanosti i devet slučajeva kršenja prava i običaja rata.
Duži vremenski period Milan Lukić je živio neskriveno u svom stanu u Beogradu i u Višegradu.
U pokušaju da uhapsi Milana Lukića policija RS je u maju 2004. godine izvršila raciju u porodičnoj kući Lukićevih u okolini Višegrada, Milana i Sredoja nisu našli, ali su ubili trećeg brata, Novicu, navodno zato što je pružao otpor.
Iste te godine Milan Lukić je elektronskom poštom poslao pismo "Nezavisnim novinama" u kojem je optužio neke od tadašnjih funkcionera MUP-a da su naredbodavci zločina koji se njemu pripisuju.
U avgusta 2005. uhapšen je u Buenos Ajresu u Argentini i prebačen je u Hag.
Osuđen i u Srbiji
Milan Lukić je u Beogradu osuđen na 20 godina zatvora za otmicu i ubistvo 16 Bošnjaka, koji su ubijeni 22. oktobra 1992. godine na liniji Rudo - Priboj u mjestu Mioče, kod Sjeverina, poslije mučenja u jednom motelu.
Milanu Lukiću se, takođe, na teret stavlja da je iz voza izveo 19 Bošnjaka nakon čega ih je mučio i ubio.
Beogradski advokat Dragoljub Todorović smatra da je Haško tužilaštvo napravilo propust jer optužnicom protiv Milana Lukića nisu obuhvaćeni zločini u Sjeverinu i Štrpcima za koje su, takođe, postojali neoborivi dokazi.