HAG - Odbrana generala Ratka Mladića dokazivala je danas, unakrsno ispitujući vještaka optužbe Doroteu Henson, da u opštinskim kriznim štabovima, tokom rata u BiH, nije bilo pripadnika JNA ili Vojske Republike Srpske.
Hensonova je za tužilaštvo Haškog tribunala sačinila izvještaj o nastanku i funkcionisanju kriznih štabova, koji su postali opštinska ratna predsjedništva.
Odluku o osnivanju ratnih predsjedništava potpisao je 31. maja 1992. godine Radovan Karadžić. Kako je ukazala Hensonova, u predsjedništvima su ostale iste osobe koje su bile u kriznim štabovima.
Mladićev branilac Miodrag Stojanović ukazao je da u periodu od njihovog osnivanja, u decembru 1991. godine, do prestanka rada krajem maja 1992. godine, "normativno u sastav kriznih štabova nisu ulazile starješine jedinica JNA na lokalnom nivou“. "Prisustvo vojnih starješina u kriznim štabovima bilo bi suprotno odluci o njihovom formiranju", istakao je Stojanović.
On je naveo da se na osnovu dokumenata koje je predočila Hensonova može zaključiti da je, do prestanka rada kriznih štabova, u junu 1992. godine, članstvo dvojice oficira VRS zabilježeno samo u kriznom štabu srpske opštine Sanski Most.
Prema zaključcima svjedokinje, među vojnim komandantima u kriznim štabovima ili ratnim predsjedništvima postojao je "odnos koordinacije i saradnje, a cilj je bio objedinavanje srpskih snaga i resursa, u čemu je vojska imala značajnu ulogu“.
Hensonova je analizom dokumenata zaključila da je "koordinacija u Sanskom Mostu bila glatka“, iako je u kriznom štabu bio pukovnik Branko Basara, komandant Šeste krajiške brigade "u koga nisu imali povjerenja zato što je bio komunista“. U Prijedoru je zapaženo da u periodu od aprila do jula 1992. godine "postoji veća harmoničnost i saradnja između kriznog štaba i vojske“, navela je Hensonova.
U Ključu je, kako je zaključeno, "mjesni komandant upozoren da opštinski krizni štab pokušava da osnuje svoju vojsku“. "Čini se da je sukob razriješen time što se predomislila vojska, a ne krizni štab“, rekla je Hensonova.
U analizi veze optuženog generala Mladića sa kriznim štabovima, Henosonova je preslušala brojne presretnute razgovore, a u sudnici je emitovan dio njegovog razgovora sa komandantom Četvrtog korpusa JNA, pukovnikom Milosavom Gagovićem i profesorom Unkovićem iz kriznog štaba na Ilidži od 13. maja 1992. godine.
Odbrana je zapazila da se original razgovora ne poklapa sa prevodom, a da jedna "bitna rečenica“ uopšte nije ušla u traskript, što znatno utiče "na suštinu razgovora“. Iz dijela razgovora gdje Unković pita Gagovića da li će biti pregovora o aerodromu, iz transkripta je ispala Unkovićeva rečenica: "Mi smo odlučili da aerodrom ne damo i mi o njemu odlučujemo“.
Kako je istakao branilac Miodrag Stojanović, iz ovog razgovora se vidi odnos kriznih štabova i generala Mladića i "odnos predstavnika kriznih štabova prema ovlaštenjima koja misle da imaju“.
U istom razgovoru, kada je Gagović predao slušalicu generalu Mladiću, Unković kaže: "ima kod nas nešto Arkanovaca“ i pita da li su oni pod njegovom komandom. "Sve, sve što nosi pušku, ako misli i nosi glavu je pod mojom komandom i niko ne smije da radi na svoju ruku“, rekao je tada Mladić.
Glavni pretres biće nastavljen sutra.