LEPENICA - Ja sam imala samo Denisa, samo sam za njega živjela, kaže Ana Mrnjavac, majka sedamnaestogodišnjeg mladića koji je u utorak svirepo ubijen u tramvaju.
"Ubili su mi sve što sam imala u životu, sve za šta sam živjela", kazala je Ana Mrnjavac ekipi "Nezavisnih", koja ih juče posjetila u Lepenici kod Kiseljaka.
Denisova majka nije imala snage da kaže nešto više, ali nam je dala pismo koje je napisla nakon Denisove sahrane.
U pismu naslovljenom "Moj Denis je zaslužio život" osvrće se na konstatacije da se sudovi u postupanju protiv maloljetnih delinkvenata često pozivaju na konvencije o dječjim pravima.
"Zar i moje dijete nije imalo dječja prava? Zar nije imao pravo na život? Zar se ta ista prava oduzimaju mom dragom Denisu, nevinom mom dječaku, a dozvoljavaju ubicama, koji se slobodno šetaju gradom uz mogućnost da i dalje ponavljaju nedjela i čak izjavljuju: 'Ne možete nam ništa'", navodi Ana.
Ona poziva sve organe i institucije, od obrazovnih, preko sigurnosnih i pravosudnih, da učine sve kako bi ovi zlikovci bili adekvatno kažnjeni.
"Apelujem i na međunarodnu zajednicu, OHR, visokog predstavnika, u svoje i ime svih ostalih majki, građana, djece, koji imaju pravo biti slobodni i kretati se slobodno našim gradom", poručila je majka, koja je ostala bez sina jedinca.
Denisov deda Ivo Mrnjavac kaže da su u ovim najtežim trenucima mnogi ljudi, znani i neznani, došli da im izjave saučešće.
"Jedan od njih je i potpredsjednik FBiH Mirsad Kebo. Pratim njegov rad i vidim da je uvijek prvi na svim mjestima gdje je teško. Zahvljajujem mu se kao čovjek čovjeku. Iz bolnice 'Koševo' i Uprave grada Sarajeva poslali su vijence", kazuje Ivo Mrnjavac.
Lepenica ne pamti sahranu kakva je bila Denisova.
"Ovo su naši najteži dani, samo da znate kakvo je Denis djete bio. Svako svoje dijete hvali i zaista nije što je naš, ali bio je poseban. Koliko je bio dobar vidjelo se onog dana na sahrani", priča deda Ivo i pokazuje na poljanu udaljenu kilometar od groblja po kojoj su stajali ljudi.
Dok razgovaramo s njim na groblje dolazi još jedan Denisov drug.
"Nisam imao rođenog brata, ali Denis je bio moj brat. Kada sam saznao tu tužnu i užasnu vijest kao da je jedan dio mene otišao s njim", kroz plač nam kaže Dario Medić. Sa Denisom je išao u osmogodišnju školu u Kiseljaku, nakon koje je Denis nastavio školovanje u Sarajevu. Viđali su se svakog vikenda, kada je Denis dolazio s mamom u Lepenicu.
"Denis je rođen u Sarajevu, gdje je živio s mamom, a ona je ovdje rođena i mi ovdje živimo. Denisov otac je bio s Koševskog brda. Otišao je u Kuvajt, gdje je poginuo 1997. godine", dodaje deda.
Denis Mrnjavac napadnut je bez ikakvog povoda dok se vraćao kući iz škole. Na njega su, na očigled mnogih građana, fizički nasrnuli Berin Talić (18), Ademir Lelović (19) i maloljetni N.S., koji mu je nekoliko puta zario nož u stomak. Povrede koje su nanesene nesretnom dječeku bile su teže i veće od napora ljekara KCUS "Koševo" i 150 dobrovoljnih davalaca krvi. Denis Mrnjavac podlegao je u srijedu.
Nekoliko puta na dan na grobu
Pet dana nakon tragičnog događaja Denisovo vječno prebivalište u Lepenici, mjestu u kojem živi majčina familija, prekriveno je stotinama vijenaca i cvijećem, a pored njegovog groba stoje najbolji drugovi. Došli su da zapale svijeću i pomole se za Denisa. Kažu, dolaze svaki dan.
Do groblja u kojem je ukopan Denis doveo nas je njegov deda Ivo. Sa suzama u očima miluje vijence, kao da miluje svog unuka. Dođe nekoliko puta na dan da ga obiđe.