Nada Grahovac, ombudsman Republike Srpske, upozorila je da je dobna granica maloljetnih delinkvenata drastično pomjerena, pa su danas djeca od deset i 12 godina vrlo često izvršioci teških krivičnih djela i da su u velikom broju u pitanju djevojčice.
Problem maloljetničke prostitucije, dodala je Nada Grahovac, bi se u nekoj mjeri mogao riješiti kaznenom politikom jer društvo mora poslati jasnu poruku da sa njima ne može biti ni sporazuma o priznanju učinjenog djela niti olakšavajućih okolnosti.
Uz sve to, evidentan i stalan problem je i nasilje u porodici o kojem se sve više govori, a žrtve sve češće prijavljuju nasilnike.
"Nasilja je uvijek bilo, a mi prvi put 2006. godine imamo zakon koji uređuje ovu oblast", kazala je Nada Grahovac.
NN: Šta uraditi kako bi bilo smanjeno nasilje u porodici i da se žrtve tog nasilja adekvatno zaštite?
GRAHOVAC: Nasilje u porodici danas jeste sve prisutnije i prema ocjenama stručnjaka zahtijeva intervenciju, prije svega u dijelu primarne zaštite žrtve. Nasilje je složen psihosocijalni problem koji zahtijeva timsko rješavanje, ne samo unutar jedne profesije već svaka struka ima svoje specifičnosti u prepoznavanju i rješavanju ovog problema.
Preduslov je edukacija, zatim podizanje svijesti javnosti o prisutnom problemu, ne zbog senzacije i brojki, već zato što to jeste problem. Koja vrsta nasilja je najčešća teško je reći jer je svako nasilje, nasilje, svako boli i svako vrijeđa, i svi ostavljaju teže posljedice.
NN: Kako spriječiti sve prisutnije nasilje u školama? Raste li broj maloljetnih delinkvenata, školaraca?
GRAHOVAC: U 2007. godini, prema podacima MUP-a, u RS registrovano je 889 maloljetnih izvršilaca krivičnih djela. Prema istim podacima, uglavnom se radi o krađama i teškim krađama. Ja ne bih govorila o nekom značajnijem porastu broja izvršilaca, već o činjenici da se dobna granica spušta prema dolje, tako da imamo djecu sa 10 do 12 godina koja su vrlo često izvršioci teških krivičnih djela. Ono što je značajno je i činjenica da sve veći broj djevojčica koje su izvršile neka od krivičnih djela, što je do unazad nekoliko godina bilo gotovo nemoguće.
Sve prisutniji problem jeste i nasilje nad djecom, i u porodici i u školi, lokalnoj zajednici, a poseban problem jeste vršnjačko nasilje. U djecu treba ulagati, raditi sa njima i to prije svega preventivno, ne samo roditelji ne samo škola i policija, već svi imamo i obavezu i odgovornost. Roditelji su preokupirani svakodnevnim problemima, kako zaraditi novac za egzistenciju porodice, škole su okupirane nastavnim planom, tako da su djeca u većini slučajeva ostavljena sama sebi. Ono što danas nedostaje, i što je u velikoj mjeri uzrok pojave vršnjačkog nasilja, jeste činjenica da nedostaje vaspitni rad sa djecom i nedostaju preventivne mjere i programi.
NN: Može li na vrijeme biti prepoznata i spriječena maloljetničkaq delinkvencija?
GRAHOVAC: Prema ocjeni MUP-a osnovni problem u vezi sa maloljetničkom delinkvencijom je pitanje povratnika i prema informaciji koju imamo u FBiH da tamo imaju četiri maloljetnika koja su izvršila 300 i nešto krivičnih djela i da ne znaju šta da rade sa njima. To znači da onda kada je maloljetnik prvi put došao u sukob sa zakonom, tada se nije adekvatno riješio problem i tako mu je ostavljen prostor da nastavi dalje. U završnoj fazi je izrada protokola o postupanju u slučajevima vršnjačkog nasilja, a najvažnije je da taj protokol dođe do djece, roditelja, nastavnika da bi svi znali da prepoznaju pojavu, da bi mogli adekvatno reagovati. U odnosu na FBiH, kod nas je urađeno mnogo više, uskoro bi i maloljetnički zatvor trebao da bude stavljen u funkciju.
NN: Kako se izboriti sa maloljetničkom prostitucijom?
GRAHOVAC: Pitanje maloljetničke prostitucije je poseban problem sa kojim smo suočeni i sa kojim se u posljednje vrijeme često susrećemo.
Bili smo i u Derventi kada se desio slučaj maloljetničke prostitucije i razgovarali sa majkama žrtava. Tada smo vidjeli koliko smo mi u stvari nespremni za takvo nešto. Mislim da kaznenom politikom prema izvršiocima tih djela društvo mora poslati jasnu poruku da se njima ne može biti ni sporazuma o priznanju učinjenog djela niti olakšavajućih okolnosti. Kada se jedan od njih osudi na maksimalnu kaznu, valjda bi to trebalo uticati na ostale počinioce. Jer je to najgore što se jednom djetetu uopšte može desiti.
NN: Imamo li adekvatne načina da pomognemo samim žrtvama maloljetničke prostitucije?
GRAHOVAC: Poseban problem predstavlja pomoć žrtvi takvog djela i to je ono na šta još nemamo ni sluha ni kapaciteta kojim bismo pomogli. I kad presuda bude donesena, priča nije završena jer se tek tada sa tom žrtvom mora raditi. Odgovarajućim psihosocijalnim tretmanom, žrtvi se mora pomoći da bi se posljedice djela ublažile koliko je to moguće, da bi se ta djeca vratila u normalan život. Sjećam se jednog primjera iz Vukosavlja kada je jedna djevojčica bila silovana, svi su o tome pisali, govorilo se o tome, ali nakon što je počinilac dobio kaznu, djevojčica je ostavljena sama sebi. U takvom jednom malom mjestu ona i njeni roditelji to treba da prežive, jer je to nešto najgore što se jednom djetetu može desiti. U opštini Doboj je od 1996. do 2002. bilo 14 slučajeva nasilja nad djecom, dok je od 2005. do 2007. bilo čak 24 takvih djela. To nam govori da je toga sve više. Ono što nedostaje pri rješavanju ovog problema jeste da nedostaje komunikacija između institucija koje se bave ovom problematikom.
Nema uslova za inkluziju
NN: Koji je najveći problem sa kojim se susreću djeca sa posebnim potrebama?
GRAHOVAC: Posebnim izvještajem koji smo uradili, pokušali smo ukazati na problem ostvarivanja njihovog prava na obrazovanje jer nisu stvorene potrebne pretpostavke da inkluzija u nastavi zaživi u praksi. Najvažniji razlozi što nisu stvoreni ti uslovi su nedovoljna profesionalna podrška školama koje nemaju zaposlenog defektologa, nedovoljno edukovano nastavno osoblje, zakonska granica o broju učenika u odjeljenjima, način ocjenjivanje učenika i slično. Ako se ovome dodaju i arhitektonske barijere, nespremnost roditelja da priznaju tu činjenicu kao i nepripremljenu drugu djecu da pod istim uslovima rade sa djecom sa posebnim potrebama, jasno je da se još dosta truda mora uložiti u ovu oblast.