SARAJEVO - Rad za opće dobro, koji bi sudovi mogli izricati umjesto zatvorske kazne za blaža krivična djela, teško će ubrzo zaživjeti u Bosni i Hercegovini.
Razlozi nekorištenja mogućnosti rada za opće dobro, čime bi značajno bili rasterećeni zatvori u BiH, su nepostojanje jasnih pravilnika koji bi definisali na koji način i na kojim poslovima bi osuđenici na blaže zatvrske kazne mogli biti angažovani, ali i to što javna preduzeće ne žele radnike osuđenike.
Opštinski sud u Sarajevu je pokušao primijeniti ovakav način rehabilitacije zatvorenika, ali nisu uspjeli pronaći preduzeća koja bi zaposlila osuđenike.
"Mislim da ta ideja nije nimalo dobra. Otkud ja znam kakvog ću zatvorenika dobiti i hoće li on nekoga ubiti sutra kada bude okopavao cvijeće", kazao je Suad Hećo, šef Sektora za održavanje zelenih površina u sarajevskom preduzeću "Park".
Hećo negira da je za neprihvatanje osuđenika kriva činjenica da za javne radove koje bi besplatno obavljali osuđenici, javna preduzeća dobijaju dodatni novac od kantona i općina.
"Nije ništa besplatno. Mi bismo plaćali rad zatvorenika. Samo bi novac išao nekome drugom. Problem je što je kod nas sve puno javašluka. Mi bismo vjerovatno s Vladom potpisali neki završeni ugovor, a onda bi nam dali opasne zatvorenike i pustili da se sami o njima brinemo", ocijenio je Hećo.
U preduzeću "Rad" također tvrde da nema potrebe za ovakvim vidom angažovanja radne snage.
"Prije rata, tokom zimskih mjeseci, kada su veliki snjegovi, dizali bi se i zatvorenici u akciju. Jedino prilikom velikih snjegova možda bi nam bilo potrebno radnika, u ljetnom periodu nema potrebe za njima", kazao je Ahmed Đipa, glasnogovornik ovog preduzeća
Krivičnim zakonim BiH i entiteta uvedena je krivična sankciju rad za opšte dobro na slobodi kao alternativa zatvroskim kaznama do šest mjeseci.
"U zakonu ova mogućnost postoji, ali nikad nije zaživjela. Uskoro ćemo nastojati da uvedemo pilot projekte u Kantonu Sarajevo i Srednjobosanskom kantonu, gdje su zatvori najviše opterećeni. Nažalost, ne postoje pravilnici koji bi definisali kako i na koji način bi bili obavljani ovi radovi. To moraju da urade lokalne vlasti", kazo je Entoni Šeperić, glasnogovornik Ministarstva pravde FBiH.
Za upućivanje osuđenika na rad zakonom su zadužena kantonalna ministarstva pravde. Komentar o ovom pitanju proteklih dana nismo mogli dobiti od Zlatka Mesića, ministra pravde Kantona Sarajevu, gdje više od 400 osuđenika zbog nedostataka mjesta u zatvorima čeka da bude upućeno na izdržavanje kazne.
Prema riječima Šeperića, za početak primjene ovakvog načina rehabilitiranja potrebno je mnogo više volje kao koordinacija izvršne i sudske vlasti, ali i preduzeća u kojima bi osuđenici bili zaposleni.
"Najlakše je reći: 'Ja nisam odgovoran.' U Federalnom ministartsvu pravde smo mogli izdati pravilnike, ali zašto da izdajemo nešto što nikoga ne obavezuje. Želimo da se dogovorimo sa kantonima i to ćemo u pilot projektu sa Sarajevom i Srednjobosanskim kantonom i uraditi", kazao je Šeperić.
Dobar primjer bh. vlastima mogla bi biti rehabilitacija blažih prestupnika u Zagrebu. Oni, umjesto da idu u zatvror, ljeti čupaju ambroziju, a zimi čiste snijeg s ulica.
Potreban pristanak osuđenika
Krivičnim zakonom BiH i entiteta predviđeno je da i osuđenik treba da pristane na zamjenu zatvorske kazne radom za općte dobro.
Sva tri zakona propisuju da osuđenik može na ovaj način izbjeći odlazak u zatvor ukoliko mu je izrečena kazna od najviše šest mjeseci.
Na nivou BiH i FBiH regulisano je da se rad za općte dobro određuje srazmjerno izrečenoj kazni, a u rasponu od deset do 60 dana.
Ovaj period u RS može biti duži, od jednog do šest mjeseci.