HAG - Svjedočeći u odbranu Radovana Karadžića, bivši oficir VRS Božo Tomić izjavio je danas pred Haškim tribunalom da njegova jedinica na sarajevskom frontu nije protjerivala nesrbe, niti otvarala vatru na civile.
Kao i svi prethodni svjedoci odbrane, Tomić - koji je bio komandir čete i pomoćnik komandanta bataljona u Prvoj sarajevskoj brigadi VRS - posvjedočio je da nikada nije dobio, niti izdao naređenje da se napadaju i progone Muslimani i Hrvati.
Karadžić, tadašnji predsjednik RS i vrhovni komandant njene armije, optužen je za progon nesrpskog stanovništva širom BiH i terorisanje stanovništva Sarajeva artiljerijskim i snajperskim napadima, 1992-95.
Tomić je posvjedočio i da je njegova jedinica bila sastavljena isključivo od mještana koji su branili svoje naselje u sarajevskoj četvrti Vraca. Jedinica, kako je rekao, "nikada nije otvarala vatru u dubinu Sarajeva", već samo "na vojne ciljeve na liniji razdvajanja", koja je nije pomjerala od početka do kraja rata.
Svjedok je potvrdio da su jednom prilikom u njegovoj jedinici muslimanski zarobljenici iz sarajevskog zatvora Kula bili iskorišćeni za kopanje rovova i tranšeja.
Dok ga je unarkrsno ispitivala, tužiteljka Katrina Gustafson (Gustafsson) je tvrdila da su Muslimani i Hrvati bili proterivani iz sarajevskih četvrti pod srpskom kontrolom.
Negirajući da je protjerivanja bilo u njegovoj ulici, Tomić je odgovorio da "pretpostavlja" da "negdje jeste bilo", isto kao što su Srbe protjerivali iz naselja pod muslimanskom kontrolom
Njegove "komšije i drugari" Muslimani i Hrvati, koji su bili "uznemireni i uplašeni" napustili su svoje kuće i prešli preko Miljacke u grad, potvrdio je svjedok, uz sugestiju da su to učinili da bi izbjegli ratna dejstva.
Ocjenjujući da bi se za uže gradsko jezgro Sarajeva teško moglo reći da nije ratna zona, zastupnica optužbe je insistirala da su Muslimani bili protjerani, ali je svjedok ostao pri svom iskazu, tvrdeći da ni njegova sestra koja je napustila Sarajevo "nije bila protjerana".
Tužiteljka Gustafson je, kao dokaz za tvrdnju da se Tomić krajem rata protivio povratku Muslimana na Vraca, citirala njegove riječi koje je u svojim ratnim bilježnicama na jednom sastanku zapisao komandant VRS Ratko Mladić.
Po toj Mladićevoj bilješci, Tomić je rekao da "narod na Grbavici želi da ostane, ako se garantuje da Muslimani i njihova policija i vlast neće doći".
Svjedok je uzvratio da je tražio da se ne vraćaju "muslimanska policija i vlast, da nas hapse i maltretiraju", a ne "Muslimani koji su imali pravo da se vrate u svoje kuće"
"U to vrijeme je već bio potpisan Dejton po kojem su Srbi morali da napuste Sarajevo. Ne vidim kako smo mi mogli da spriječimo njihov povratak...Znalo se kome šta pripada od Sarajeva - njima skoro sve, a nama skoro ništa", rekao je Tomić.
Na konstataciju tužiteljke da je prinudni rad zarobljenika na iskopavanju rovova predstavljao kršenje Ženevskih konvencija, svjedok je odgovorio da su oni bili "bezbjedni koliko i mi", premda je nešto ranije kazao da je "sam dolazak na liniju bio nebezbjedan" zbog blizine položaja Armije BiH.
Na predočene dokaze o ofanzivnim dejstvima nekih jedinica VRS koje su u proljeće 1992. "sišle na Grbavicu", svjedok je odgovorio: "Mi nismo...To bi bilo nesmotreno, jer bismo svoje položaje ostavili otvorenim".
Uzvraćanje vatre koja je na VRS bila otvarana iz pokretnih minobacača ABiH iz grada, Tomić je nazvao "uzaludnim", zato što su se ta mobilna oruđa "sakrivala iza zgrada" i "bilo ih je nemoguće naći".
Uprkos dokumentima koje mu je pokazala tužiteljka, Tomić je negirao i da je iz njegove jedinice pucano u gradske četvrti iza linije fronta. "nema svrhe ispaljivati granate po dubini, dok vam je linija ugrožena. Niko razuman to ne bi činio", ocijenio je svjedok.
Karadžić (67) - koji je optužen i za genocid u Srebrenici i uzimanje za taoce "plavih šljemova" UN - svoju odbranu pred Tribunalom nastaviće sutra popodne.