NOVI TRAVNIK - Anto Anić iz Novog Travnika klečeći, kako kaže, kao u Gvantanamu i sa povezom preko usta, obilježio je danas 18 godina od početka pravosudne bitke koju vodi sa sudovima u Federaciji BiH i BiH, protiv države BiH.
Anić, sudskim postupcima koje vodi od Opštinskog, Kantonalnog, Vrhovnog, Ustavnog suda BiH pa do međunarodnih pravosudnih institucija, pokušava da vrati svoju imovinu, odnosno radne mašine koje mu je na početku rata u BiH zaplijenila Armija BiH i da dobije višemilionski iznos kao naknadu za neostvarenu dobit za sve ove godine.
"Na ovo me je natjerala nužda. Sa sudovima 18 godina vodim pravnu bitku, jer država mi je u aprilu 1992. godine izuzela materijalno-tehnička sredstva, a u junu 1993. godine Armija BiH protjerala nas je iz naših kuća, a moju imovinu, koja je vođena kao da je u posjedu države BiH i Armije BiH, proglasila ratnim plijenom. Kada je rat stao, jedini nisam mogao dobiti svoja sredstva, dok su osobe muslimanske nacionalnosti dobile sve", priča Anto.
Inače, Aniću je poslije posjeta sudovima u Ženevi i Strazburu dio imovine vraćen, odnosno dvije od ukupno pet teških građevinskih mašina koje su mu oduzete, a kasnije i još neke manje.
"Dio je vraćen, dio još nije. U ovom sporu izvaran sam i od strane odvjetnika, a jedna od njih je bez mog znanja i vjerovatno uz dogovor sa sudijama i pravobranilaštvom odustala od povrata materijalno-tehničkih sredstava, čije vraćanje je osnova za zahtjev za naknadu za izgubljenu korist", kaže Anić, koji je u jednom trenutku pred desetinama građana, koji su se okupili zbog njegovog performansa, sa povezom preko usta pustio i suzu.
Inače, Anić je prije rata, nakon završene fudbalske karijere u Francuskoj, otvorio privatnu firmu, kupio mašine i počeo da radi, međutim, na početku rata sva radna mehanizacija mu je oduzeta i do dan sva nije vraćena, zbog čega ovaj vitalni šezdesetsedmogodišnjak traži naknadu za izgubljenu dobit. Koliki su apsurdi pravnog sistema BiH, kako kaže, govori i podatak, odnosno obrazloženje jedne od presuda, koja nije u korist Anića, a u kojoj piše da on tokom postupka nije uspio dokazati da je imao namjeru sa tim mašinama sticati materijalna dobra!
U 2009. godini nakon žalbe Ustavnom sudu BiH na presudu Kantonalnog i Vrhovnog suda FBiH, Anić dobija presudu u svoju korist u kojoj, između ostalog, stoji da sudovi donesu drugu, uvažavajući činjenice i materijalne dokaze koji su nesporni, međutim, Kantonalni sud Novi Travnik uvažava samo dio odluke Ustavnog suda BiH i opet presuđuje na štetu Anića. Nakon ovoga, Anić se ponovo žali Ustavnom sudu BiH. Međutim, nikakvog pomaka nema, što možda i nije čudo s obzirom na to da, kako Anić kaže, sudovi ne priznaju ni zvaničnu dokumentaciju koju posjeduje.
Prema njegovim riječima, nisu rijetki ni slučajevi da iz dokumentacije koja ide od Opštinskog suda u Travniku do Kantonalnog suda u Novom Travniku nestanu dokazi, a posljednji takav slučaj je i uplatnica na 13.000 KM na ime advokata, koju je Anić juče izložio, a bez koje je jedna od presuda donesena na njegovu štetu.
"Nisu izvršili odluku Ustavnog suda i to je krivično djelo. Politika i službeno Sarajevo su najodgovorniji za moj slučaj. Doći će vrijeme kada će i njima belenzuke na ruke nabaciti. Glavni krivac za to je Katica Jozak-Mađar, predsjednik Kantonalnog suda Novi Travnik. Sve je u njenoj režiji i u dogovoru sa Ustavnim sudom BiH, Visokim sudskim i tužilačkim vijećem i ostalim", kaže Anić.
S natpisima na majicama "Danas naša obitelj, a sutra…?" Anić i njegov sin Ivan privukli su veliku pažnju građana, međutim, niko iz Kantonalnog suda Novi Travnik nije ih posjetio, a u vrijeme pauze sudije, tužioci i advokati zaobilazili su ih u širokom luku.
"Ne očekujem da mi se iko obrati i da u narednih deset godina riješim svoj slučaj. Svakim danom kamata raste i sve će biti na štetu države, jer ovdje pravna država jednom mora zaživjeti. Neću odustati, neće me slomiti i idem dalje. Mašine sam dao po zakonu i tako tražim da mi budu vraćene. Ništa mimo zakona me ne interesuje", naglašava Anić i dodaje da se u ovoj državi normalan čovjek nema kome obratiti, jer "ne postoji institucija koja štiti obične, porodične i pred zakonom kristalno čiste ljude".
