BANJALUKA - Više stotina sarajevskih Srba ostalo je na prevaru bez dionica u "Sarajevskoj pivari" čiji većinski vlasnik je, bez ikada objavljenog tendera ili javnog poziva za kupovinu dionica, postao Hilmo Selimović.
`Sarajevska pivara` prije rata zapošljavala je oko 850 radnika i svi oni su, po Markovićevoj privatizaciji, postali akcionari `Pivare`. Već 1997. godine broj akcionara sveden je na 110, a preko 400 sarajevskih Srba, ali i oko 350 Bošnjaka, izbrisano je nepovratno sa spiska akcionara `Pivare` u kojoj su proveli radni vijek. Danas je ostao samo jedan i to neimenovani radnik iz Vlasenice.
Hilmo Selimović, koji je jedno vrijeme uoči rata bio direktor `Sarajevske pivare`, preko noći je, prije donošenja Zakona o privatizaciji u Federaciji BiH i prije formiranja Agencije za privatizaciju Federacije BiH te Kantonalne agencije za privatizaciju, postao vlasnik 83,7 odsto dionica `Sarajevske pivare`.
D.B., Sarajlija i dugogodišnji radnik `Pivare`, koji danas živi u RS, kaže da ne želi da mu se pominje ime jer je to, kad je Selimovićev biznis u pitanju, veoma opasno.
`Tri osobe su u 'Pivari' izgubile život na čudan način otkad su pokrenute tužbe protiv Selimovića. Osim toga, njegov najbolji prijatelj je Momčilo Mandić koji mu je u ratu, silom i na prevaru, od Srba u RS pribavio potpise koje je on iskoristio za falsifikovanje ugovora o prodaji dionica. Selimovića niko nije uspio da slika, iako su novinari pokušavali, već pet godina`, priča ovaj bivši radnik.
On kaže da privatizacija `Sarajevske pivare` mora biti poništena jer su radnici na prevaru ostali bez dionica.
`Radi se o najvećoj pljački u BiH nije mi jasno koji lobi, osim naravno SDA, može do danas držati Selimovića daleko od pravosudnih institucija i zatvora. Tužilaštvo nema težak posao, a za početak trebalo bi od Selimovića da traži ugovore o prebacivanju internih dionica radnika`, navodi D.B.
Nenad Đurić iz Buloga, jedan od oštećenih radnika koji je u `Sarajevskoj pivari` proveo deset godina i koji se danas nalazi u grupi radnika koji tuže `Pivaru` i Selimovića, kaže da je poslije rata slao u `Pivaru` zahtjev da se vrati na posao, ali da je dobio odgovor da ne može biti primljen.
`Kad sam pitao šta je s mojim dionicama, rekli su da ne bi sad trebalo to da tražim i dali su mi 3.500 KM na ime pomoći. Kopirali su mi samo ličnu kartu, a ništa nisam ni potpisao`, kaže Đurić, dodajući da nikada iz `Pivare` nije dobio ni radničku knjižicu i da je zajedno sa drugim oštećenim radnicima odlučio da pokrene tužbu.
Safet Bukva, predstavnik oštećenih radnika, koji je u `Sarajevskoj pivari` penzionisan prije jednu godinu, kaže da je pritisak na njega zbog podnesenih radničkih tužbi i sudskog procesa s `Pivarom` bio neizdrživ.
Bukva dodaje da je tužbom zastupljeno više od 100 radnika i da je prvo ročište protiv `Sarajevske pivare` i Hilme Selimovića, poslije duge pauze, zakazano za 8. maj u Kantonalnom sudu u Sarajevu.
Ističe da su problemi svih bivših radnika koji tuže `Pivaru` i Himzu Selimovića isti, ali da se razlikuju od slučaja do slučaja samo po tome što nekome nije isplaćeno ništa, a nekome jeste.
`Uglavnom se radi o manjim sumama koje su radnicima davane kao neka vrsta pomoći. Oni su to potpisivali, a ispalo je da su potpisali da su prodali svoje dionice Selimoviću, što nije tačno. Niko od prevarenih radnika nije dobio novac po nominalnoj vrijednosti dionica što je dokaz da ih nisu ni prodavali`, kaže Bukva i dodaje da je u to vrijeme cijena dionice bila 10.700 KM.
Bukva kaže da radnici dionice nisu mogli ustupiti, ni prodati ni pokloniti bez berze, ističući da su neki radnici potpisivali da svoje dionice ustupaju Selimoviću na upravljanje zbog napretka preduzeća na pet godina i uz obećanje da će im biti isplaćivana dividenda.
`Ni u tim slučajevima nije bilo govora o prodaji dionica, nego samo o ustupanju i upravljanju njima, a obećana dividenda nikada nikome nije isplaćena`, navodi Bukva i dodaje da je on imao 22 dionice, koje su mu smanjene na 11.
`Imao sam dva srčana udara. Pritisak na poslu se nije mogao izdržati. Pomoćnik Hilme Selimovića, Emin Memišević, predsjednik Sindikata, u 'Pivari' je bog i batina i svi strahuju od njega. Svi koji su u 'Pivari' bili pozitivni, a na funkcijama, danas su pokojni. To su zamjenik direktora Ferid Pašović, direktor finansija i pomoćnik direktora za prava Pašić`, navodi Bukva.
Među radnicima koji tuže Selimovića ima dosta sarajevskih Srba koji danas žive na Palama i u Lukavici, ali i Bošnjaka koji su još zaposleni u 'Pivari'. Svi se žale da trpe neviđen pritisak od Selimovića i Emina Memiševića. Oni koji su još zaposleni u 'Pivari' kažu da ih raspoređuju na teža i neadekvatna radna mjesta, uz smanjenje plate, koeficijenta i regresa.
Iako smo poslali pitanja, odgovore na optužbe radnika u vezi s prebacivanjem dionica do juče nismo dobili od većinskog vlasnika `Sarajevske pivare` Hilme Selimovića.
(Nastaviće se)
Šta je Hilmo Selimović Momčilu Mandiću
Hilmo Selimović sa porodicom Sarajevo je napustio početkom 1993. i otišao u Češku u Prag, gdje je ostao sve do 1997. godine. Odmah po povratku postao je većinski vlasnik `Sarajevske pivare` sa preko 80 odsto dionica.
Prevareni radnici `Pivare` tvrde da mu je u toj mutnoj transakciji najviše pomogao Momčilo Mandić. Naime, uoči rata Hilmo Selimović bio je pomoćnik ministra policije BiH, Mandić zamjenik, a ministar je bio Alija Delimustafić. I Delimustafić i Mandić su u zatvorima osuđeni na višegodišnje kazne, a Selimović je u međuvremeno postao biznismen broj jedan u BiH. U njegovom i vlasništvu njegovog sina Muje je više od 20 kompanija, a u oko stotinak imaju suvlasnički kapital.
Pokradeni radnici `Pivare` tvrde da je Mandić, koji je pomogao Selimovićev odlazak iz Sarajeva 1993. godine, još jednom pomogao Hilmi, ovoga puta na prevaru `kupujući` u ratu i odmah poslije njega dionice `Pivare`. Kažu da je Mandić slao emisare koji su im davali po nekoliko stotina KM navodne pomoći od `Pivare`, a onda je Selimović to iskoristio da prikaže kao da su mu prodali ili ustupili svoje dionice.