SREBRENICA - Parastosom i polaganjem cvijeća na spomen-obilježje u Zalazju, kod Srebrenice, danas je obilježeno 20 godina od stradanja 69 srpskih civila i vojnika, koje su muslimanske snage ubile 12. jula 1992. godine u ovom i susjednim selima Sase i Biljača.
Porodice žrtava i delegacije srebreničke Boračke organizacije i Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila su prislužile svijeće i položile vijence na bratunačkom groblju gdje je sahranjen najveći broj žrtava, kao i na stratištima u Sasama i Biljači.
Osim toga, u srebreničku crkvu Pokrova presvete Bogorodice oko 12 časova dovezeni su posmrtni ostaci 10 ekshumiranih i identifikovanih Srba, zarobljenih prije 20 godina u borbama "prsa u prsa" na Zalazju.
Nakon zajedničkog opijela koji je obavio vladika Vasilije, uz sasluženje sveštenstva Eparhije zvorničko-tuzlanske, porodice su preuzele posmrtne ostatke desetoro identifikovanih Srba iz Zalazja. Sedam žrtava sahranjeno je juče na bratunačkom groblju, jedna u Zalazju, a dvije žrtve će, po želji njihovih porodica, biti sahranjene danas u Srbiji.
"Gdje ste do sada bili, braćo moja. Bože, hvala ti jer ću od danas znati mjesto gdje počivaju moja braća Branko i Petko Simić", ridala je grleći kovčege njihova sestra Dragica Lazarević.
Podsjećajući na 12. jul 1992. godine, kada su naoružane snage Armije RBiH iz Srebrenice, pod komandom Nasera Orića upale u Zalazje, preživjeli mještani su istakli da je u tom selu na Petrovdan ubijeno 39 Srba, te da je to bio drugi zločin u 20. vijeku. Na spomeniku žrtvama iz Drugog svjetskog rata navedena su imena 97 Srba iz ovog sela, koji su ubijeni 14. juna 1943. godine.
"U Zalazju su od dušmanske ruke na Petrovdan izginuli moji sestrići i bratići u minulom ratu, a o Trojicama 1943. godine svirepo su ubijeni na kućnim pragovima moji stričevi, tetke i rođaci iz porodice Rakić. Niko nije odgovarao ni za jedan zločin i zato nam se ponavljaju stradanja i to od komšija", kazala je juče kroz suze Radojka Jovanović.
Mještani Zalazja ogorčeni su na djelioce pravde u Hagu i Sarajevu.
"Naser Orić je predvodio napad na Zalazje, a juče (srijeda) je u Potočarima izjavio da je slobodan građanin ove zemlje. Ko je pobio naše najmilije", pitao je jedan mještanin.
Nedeljko Mitrović, predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Republike Srpske, naglasio je da porodice srpskih žrtava neće više moliti za pravdu.
"Žalosno je što 20 godina čekamo pravdu. Pratićemo restrukturisanje suda i ako bude nastavljena dosadašnja praksa bićemo spremni da blokiramo puteve prema Federaciji BiH, jer pozivi koje smo do sada mirno i dostojanstveno upućivali pravosudnim institucijama BiH nisu pomogli da počnioci zločina budu privedeni pravdi", rekao je Mitrović.
Nakon parastosa sveštenik Mile Jovanović je istakao da su dva spomenika u srebreničkom selu Zalazje značajan dio stradalničke istorije srpskog naroda.
"Ono što se u Zalazju desilo na Petrovdan 1992. godine nastavak je tragedije koja je ove mještane zadesila u Drugom svjetskom ratu", podsjetio je Jovanović.
Opijelu i ispraćaju tijela srpskih žrtava iz Zalazja, koje su muslimanske snage iz Srebrenice, umorile 12. jula 1992. godine, prisustvovalo je više od hiljadu Srba iz Srebrenice i okolnih opština. Opijelu je prisustvovao i izaslanik predsjednika Srpske Miladin Dragicević, predsjednik Organizacije porodica poginulih RS Nedeljko Mitrović i predstavnik Vlade Republike Srpske Milan Torbica.
U Tužilaštvu BiH Srni je juče rečeno da je otvorena istraga protiv više lica osumnjičenih za ratne zločine nad žrtvama srpske nacionalnosti u Srebrenici i okolini.
"Ukradene kosti skeleta"
Porodice stradalih Srba, čiji su posmrtni ostaci ekshumirani prije više od dvije godine u srebreničkom selu Zalazje, tvrde da su u Centru za identifikaciju u Tuzli ukradene kosti skeleta da bi prikrili zločin koji je počinjen nad zarobljenim Srbima. Staka Cvjetinović, supruga stradalog Ivana, rekla je da su u tuzlanskom Centru za identifikaciju otuđene polomljene kosti sa skeleta da bi bio prikriven dokaz da su zarobljenici prebijani i masakrirani.
"Od bivših komšija Bošnjaka, koji su proveli rat u Srebrenici, saznali smo da su zarobljenici mučeni u zgradi Policijske stanice u Srebrenici i ispred tog objekta, i da su tako isprebijani i izmrcvareni odvezeni na Zalazje, gdje su poklani i pobijeni na svirep način", kaže Cvjetinovićeva.
Slađana Jeremić, kćerka ubijenog Nedeljka Gligića, kaže da su porodice ekshumiranih dobijale anonimne pozive i informacije iz Tuzle u vezi s identifikacijom ekshumiranih posmrtnih ostataka.
"U knjizi 'Planirani haos', koju je napisao srebrenički Bošnjak i predratni funkcioner Ibran Mustafić, opisao je detaljno način pogubljenja Srba zarobljenih na Zalazju navodeći da su masakriranje i pokolj predvodili lično komandant muslimanskih snaga u ovom mjestu Naser Orić i jedan od njegovih zamjenika Zulfo Tursunović", napominje Jeremićeva.
Žrtve
Imena identifikovanih Srba iz Zalazja:
Branko i Petko Simić, Ivan Cvjetinović, Radivojka Milanović, Nedeljko Gligić, Slobodan Ilić, Miladin Tubić, Dragomir Vujadinović, Miodrag Rakić, Ljubiša Gligorić.