SARAJEVO - Sud BiH zakazao je za 22. april izricanje prvostepene presude Sakibu Haliloviću i Elfeti Veseli optuženima za ubistvo dvanaestogodišnjeg dječaka Slobodana Stojanovića 1992. godine.
Na današnjem ročištu branioci Halilovića i Veselijeve u završnim riječima su zatražili oslobađanje branjenika.
Halilovićev branilac Lejla Čović rekla je da u ovom krivičnom postupku ne postoji nijedan materijalni dokaz da je Halilović bio imenovan, izabran ili postavljen na poziciju komandovanja, objasnivši da je njenom branjeniku na teret stavljeno da je bio komandant diverzantskog voda, iako u vojnom smislu vodom rukovodi "komandir".
Ona je navela da nema dokaza da je postojala jedinica kojom je optuženi komandovao, te da se iz vojne evidencije jasno vidi da su osobe koje optužnica dovodi u vezu sa tim vodom pripadale drugoj jedinici, prenosi Birn.
"Jedino što je Tužilaštvo uspjelo dokazati jeste da je Halilović sa grupom vojnika došao u Bajriće i Novo Selo i tu se prag dokazivanja zaustavlja. Nijedan svjedok nije rekao da je bio komandant, već vođa puta, lice koje je bilo na čelu grupe", istakla je Čovićeva.
Ona je dodala da nije dokazano da je Halilović imao efektivnu kontrolu nad optuženom Elfetom Veseli, te da nadređeni nema nadležnosti da postupa prema pripadnicima koji njemu nisu podređeni.
Ona tvrdi da je optužnica zasnovana na iskazu nekredibilnog svjedoka "S-1", koji je više puta pravosnažno presuđen i koji je rekao da je bio prisutan kada je Veseli ubila dječaka, a da se u blizini nalazio Halilović i to posmatrao, a na suđenju je iznosio brojne nelogičnosti.
Mirna Delalić, branilac Elfete Veseli, rekla je da Veselijeva nikada nije bila pripadnica nijedne vojne jedinice, niti je učestvovala u ratnim dejstvima, kao i da boravak sa ljudima iz neke jedinice ne znači pripadnost toj jedinici.
"Jedini razlog zbog kojeg je u aprilu 1992. došla iz Hrvatske bio je da pronađe svog oca, za kojeg se kasnije ispostavilo da je svirepo ubijen. Kada je saznala da joj je otac ubijen, odlučila je da se vrati u inostranstvo", rekla je Delalićeva i navela da ne stoje navodi da je optužena dječaka ubila iz osvete i da je na osnovu iskaza jasno da je u julu 1992. bila u Cerskoj, a ne u Bajrićima.
Odbrana je navela da se na osnovu nelogičnog i nekredibilnog iskaza "S-1" ne može zasnivati presuda, da u vezi sa ekshumacijom i pregledom leša dječaka postoje brojne nejasnoće, kao i da ne postoji sudska naredba za vještačenje.
Delalićeva je rekla da tokom istrage nisu prikupljeni svi dokazi, da su svjedoci u vezu sa nestankom dječaka dovodili grupu "Dizeli", a kasnije u priču uveli ženu albanskog porijekla.
Veseli je u kratkom obraćanju navela da je riječ o "izmišljotinama" i da joj teško padaju optužbe da je "osvetnica".
Tužilaštvo BiH tereti Elfetu Veseli da je, kao pripadnik Diverzantskog voda Komande združenih jedinica Liplje, Kamenica, Armije RBiH u drugoj polovini jula ili prvoj polovini avgusta 1992. godine ubila dvanaestogodišnjeg Slobodana Stojanovića u naselju Bajrići-Novo Selo na području Kamenice.
Prema optužnici, Veselijeva je na najsvirepiji način ubila dječaka tako što mu je, dok je bio na biciklu, prišla sa leđa i zaklala ga nožem.
U optužnici je navedeno da je Sakib Halilović, koji je bio komandant Diverzantskog voda, znao da je njegova podređena počinila ovo krivično djelo, ali da nije preduzeo neophodne mjere da bude kažnjena.