Međunarodni praznik rada - Prvi maj obilježava se kao spomen na velike radničke demonstracije održane u Čikagu 1. maja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više od dvije stotine radnika, a osmoro je radnika osuđeno na smrt.
Cijel 19. vijek bio je obilježen bezdušnim iskorištavanjem radnika. Niske nadnice i višesatni dnevni rad, od 12, čak i 18 sati za odrasle pa i djecu, iscrpljivao je ljude koji su u svim zemljama razvijenog kapitalizma štajkovima zahtijevali dostojnije uvjete rada i života.
Štrajkaški pokreti doživjeli su najveći zamah u SAD-u.
Dana 1. maja 1886. godine u Čikagu je protestovalo gotovo 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizovane u 3 osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Policija je intervenisala oružjem i ubila šest, a ranila gotovo 50 radnika. Mnogo je demonstranata uhapšeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petoro ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.
U spomen na krvoproliće u Čikagu, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. maj svake godine održavati radničke demonstracije. Već od sljedeće 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opšte solidarnosti i svijetla tradicija međunarodnog radništva.
Proleteri svih zemalja, ujedinite se!