Politički i lobistički nastupi kod svakog značajnijeg projekta privatizacije u FBiH jedan su od problema zbog kojih je ovaj proces usporen proteklih godina, tvrdi Rešad Žutić, direktor Agencije za privatizaciju FBiH, u intervjuu za "Nezavisne". "Radi se o kapitalu, svi bi htjeli da što je moguće lakše dođu do njega i onda se ne biraju sredstva", dodaje Žutić.
NN: Zašto je privatizacija u FBiH protekle četiri godine bila loša?
ŽUTIĆ: Nakon završetka masovne privatizacije 2002. godine propise je trebalo dograditi i kreirati za tržišnu privatizaciju. Agencija je tada izašla s novim pristupom gdje je ponuđen set propisa. Traženo je da se Agencija osnaži, preuzme upravljanje državnim kapitalom da bi se mogla bolje vršiti priprema ovih firmi, ali to Vlada FBiH nije prihvatila. Iz cijelog tog paketa, u avgustu prošle godine je usvojen samo dio izmjena i dopuna Zakona o privatizaciji i o početnom bilansu stanja koji nam, ipak, daje šire mogućnosti za nastavak privatizacije. Na usporavanje privatizacije uticalo je i to što investitori nisu bili motivirani da kroz privatizaciju investiraju u BiH zbog nekonkurentnosti naše ponude, birokratskih ograničenja, nejedinstvenog tržišta... Problem je i neriješeno pitanje statusa radnika koji u privatizaciji ostaju bez posla. Bočne intervencije, politički i lobistički nastupi kod svakog značajnijeg projekta su jedan od problema. Radi se o kapitalu, svi bi htjeli da što je moguće lakše dođu do njega i onda se ne biraju sredstva. Stalno smo izloženi pritiscima raznih vrsta lobija.
NN: Koliko je sredstava prikupljeno od privatizacije?
ŽUTIĆ: Privatizirano je 40 odsto državnog kapitala, dakle od 69,5 milijardi KM privatizirano je 5,5 milijardi, ali je privatizirano 72 odsto preduzeća, odnosno 1.044 od 1.450 preduzeća. Oko 600 miliona KM je privatizirano kroz malu privatizaciju, oko 1,5 milijardi KM tenderom, a 3,6 milijardi kroz javni upis dionica. Ostvareni prihod je oko 480 miliona gotovine, s tim da je osigurano 1,2 milijarde investicija, preuzeto 40.000 radnika i ugovoreno dodatno zapošljavanje 14.000 osoba. To su efekti tenderske privatizacije. Problem je privatizacija putem javnog upisa dionica u kojoj je privatizirano preko 747 firmi, a ne zaključuju se ugovori. Od 747 firmi 300 je privatizirano 100 posto javnim upisom dionica, a mnoge će završiti u stečaju.
NN: U kolikoj mjeri su ostvareni ciljevi privatizacije?
ŽUTIĆ: Od ovih firmi privatiziranih javnim upisom prihod je bukvalno 500 KM. Jedan od ciljeva je da se FBiH riješi svojih obaveza prema građanima, to je onih 16 milijardi certifikata podijeljenih građanima. Sindikatu je cilj bio nova radna mjesta. Za Agenciju je glavni cilj ulaganje i zapošljavanje. Cilj da se privuku strane investicije nije ostvaren. Od 1,2 milijarde KM investicija, strane firme su unijele 400 miliona KM. Od 557 ugovora zaključenih tenderom 60 je zaključeno sa ino-kupcima. Ostalo su domaći investitori koji su se zadužili banci.
NN: Kako je država upravljala firmama?
ŽUTIĆ: Katastrofa je kako je država upravljala kapitalom i on stalno doživljava eroziju, smanjuje se, a niko ne odgovara. Bolje je prodati firmu koja ima 100 miliona KM nego za tri godine kada će kapital biti sveden na 60 miliona KM. Država nije dobar titular kapitala. Naprave se milioni KM gubitaka, ne dovodi se u pitanje ni smjena, podnese se izvještaj i smanji se kapital na temelju gubitaka.
NN: Agencija ima plan da u ovoj godini završi privatizaciju komercijalnih firmi. To je bilo i u prošloj godini, pa nije ostvareno.
ŽUTIĆ: Pošli smo od pretpostavke da će izmjene i dopune Zakona o privatizaciji i Zakona o početnom bilasnu biti usvojene do kraja 2005. godine, ali se to nije desilo prije avgusta prošle godine. To što nismo uspjeli u prošloj godini prebacili smo za ovu. Objavili smo u oktobru prošle godine tendere za `Hidrogradnju` i `Energoinvest`. To se vuče kao sapunica. Imamo pretkvalifikacioni tender za `Aluminij`. I u ovoj godini biće teško, do sad se ništa nije desilo. Nismo imali sa kim razgovarati.
NN: Prodaja putem Berze, kao i pretvaranje duga u kapital su nova rješenja. Šta ona donose firmama?
ŽUTIĆ: Treba prodati sve ono gdje nije neophodan strateški investitor, posebno tamo gdje je država manjinski vlasnik. Šta ćemo se mi zezati oko nekog tendera u Fabrici duhana u Sarajevu kada oni imaju dobar biznis, dobar menadžment i većinski su privatni. Oni mogu već sad investirati gdje hoće. Nije problem ni radnika. Vidjeli ste da je dionica FDS već sada vrijedna 360 KM. Na tenderu sigurno ne bi dobili više od 30 do 40 miliona KM. Prodaćemo to na Berzi, daćemo mogućnost građanima FBiH da učestvuju u privatizaciji, biće transparentno i biće sklonjen politički uticaj. Putem Berze nudimo da ide `Sarajevo osiguranje`, `Bosnalijek`, `Interšped`.
NN: Jeste li predložili prodaju dijela kapitala `BH telekoma` i obje elektroprivrede u FBiH?
ŽUTIĆ: Predložili smo to da bismo malo prihodovnu stranu popravili. Ona je potrebna za razvojne projekte, ne za potrošnju. Dali smo dvije opcije, deset ili 15 odsto kapitala, zavisi koliko treba sredstava za razvojne potrebe. Telekom u Mostaru nismo uzeli jer je država vlasnik oko 51 odsto kapitala i ne bi imalo smisla svoditi državu na manje. Ovih deset ili 15 odsto u elektroprivredama i `BH telekomu` neće promijeniti strukturu vlasništva jer državi opet ostaje 75 ili 80 odsto, a ostvaruje se preko 1,5 milijardi KM efekata. Malo bi se i rejting privatizacije u očima građana popravio jer bi imali mogućnost da učestvuju u tom procesu kroz otkup tih dionica. A uklonili bismo političke uticaje jer na Berzi ne možete politički uticati.
NN: Pomoć u privatizaciji davala je Svjetska banka kroz kredit. Ove godine pomoći nema. Zašto?
ŽUTIĆ: Taj kredit je objavljen u avgustu prošle godine. Vremenski je istekao. Sam koncept nije bio dobro primljen u parlamentu i javnosti jer je najveći dio bio usmjeren u strane konsultatne pa je doživljeno kao namještanje stranim konsultantima.
NN: Koliko imovine, kapitala, potraživanja firme iz FBiH imaju u zemljama bivše Jugoslavije?
ŽUTIĆ: Bavimo se obavezama, potraživanjima i imovinom firmi koja su predmet privatizacije. Radi se o velikim vrijednostima. To je sfera pasivnog podbilansa i vrlo složeno pitanje. Tražili smo formiranje direkcije za pasivni podbilans koja bi trebala biti imenovana za dva mjeseca. Nije precizno utvrđeno kolika su ta potraživanja, obaveze, imovina. Pritisnuli smo sva preduzeća da ponovo naprave reviziju i dostave nam što kompletnije podatke. Posebno insistiramo na potraživanjima koja mogu dobiti kategoriju zastare koja bi mogla nastupiti početkom juna ove godine i sad smo dali poseban naglasak na potraživanja namjenske industrije od Iraka preko bivše Savezne direkcije za promet roba (SDPR) iz Beograda. Procjena je da je to oko 400 miliona dolara preko SDPR-a. Imamo potraživanja i u drugim zemljama. To će biti druga faza. Direkcija će se baviti i imovinom. Ona ne zastarjeva. Ima je dosta. Dio je, po neformalnim saznanjima, prodavan nakon privatizacije, što je nezakonito, jer sve što je u pasivnom podbilansu usvajanjem programa privatizacije postaje državno. To će utvrditi direkcija.
Ove godine devet tendera
NN: Šta ovogodišnji plan privatizacije predviđa?
ŽUTIĆ: Idemo s devet tendera za važna komercijalna preduzeća i htjeli smo načeti strateška infrastrukturna preduzeća, ali samo djelomično putem Berze. Tih devet tendera su, osim tri koja su u toku, dvije fabrike duhana, sarajevska i mostarska, `Unis`, `Soda so` i `Aida` iz Tuzle i `Hepok`. Pokrenut je postupak pripreme za restrukturiranje, podjelu na tehnoekonomske cjeline, složenih kompanija kao što su `Hepok`, `Željezara` Zenica, `Krivaja` Zavidovići i KTK Visoko. Njih nikako nismo mogli prodati. Treći segment je prodaja što je moguće više kapitala putem berze.
`Ne znam kome pripada JANAF`
NN: Čiji je Jadranski naftovod (JANAF)?
ŽUTIĆ: Taj naftovod nije prikazan ni u aktivnom ni u pasivnom podbilansu `Energoinvesta`. Nema ga u knjigama, ali `Energoinvest` ima udio u Rafineriji u Bosanskom Brodu. Vjerovatno je ta kombinacija išla preko Bosanskog Broda. Od direktora `Energoinvesta` Džemaila Vlahovljaka tražio sam da nam dostavi dokumentaciju koju imaju, odluke o ulaganju, da to analiziramo. Ne znam kome pripada JANAF. Znam da je osnivač `Energoinvest`. To bi bio posao za Ministarstvo energije, rudarstva i industrije FBiH. Vjerovatno ćemo sa ministarstvom sjesti i vidjeti da li FBiH, da li BiH imaju neka potraživanja, vlasnički udio i ko će na njega imati pravo.