TREBINJE - Nakon 66 godina bezuspješnog traganja nedavno su pronađeni posmrtni ostaci Ilije Boškovića iz Mrkonjića kod Trebinja, koga su partizani u Drugom svjetskom ratu strijeljali, optuživši ga da je prisvojio vreću krompira.
Porodica pronašla posmrtne ostatke Ilije Boškovića iz Mrkonjića kod Trebinja
Posmrtni ostaci Ilije Boškovića dostojanstveno su sahranjeni u porodičnu grobnicu u Mrkonjićima.
Sve je počelo 1. maja 1942, kada su partizani, ni krivog ni dužnog, strijeljali jednog od najuglednijih domaćina ovog kraja Iliju Boškovića, pri čijem se pomenu imena i danas stari Mrkonjani podignu u znak poštovanja, a porodici i sada udare suze kada se sjete šta su sve preživljavali više od šest decenija.
"Đeda su ubili na pravdi Boga, optuživši ga da je, navodno, nezakonito prisvojio vreću krompira, što se tada kažnjavalo smrću, a što su kasnije mnogi potvrdili da je učinio sasvim drugi čovjek. Ipak, đeda, koji je u to vrijeme bio civil, poveli su pod tim optužbama iz porodične kuće pred prijeki sud koji mu je presudio strijeljanje, ali na taj način da najprije sam sebi iskopa raku, što je on i uradio", priča njegov unuk i imenjak Ilija.
Tuga i ogorčenost Boškovića je od toga dana samo rasla. Ilijina supruga i djeca, a toga se njegova kćerka Koviljka Pavlović, danas kreposna starica, odlično sjeća, nakon strijeljanja nisu smjeli ni plakati, da ih ne bi protjerali iz sela. Porodica nije ni znala tačno mjesto na kome je strijeljan.
"Mi smo, doduše, znali da je strijeljan u Đurđev dolu, iznad susjednog sela Dobromani, ali nismo znali gdje je tačno to grobno mjesto, iako smo decenijama, krišom od komunističke vlasti, tražili gdje bi moglo biti", kaže još jedan od unuka pokojnog Ilije, Rade Bošković, koga je, zajedno s ostalom djecom, pokojni otac Đorđe zakleo da mu, makar i poslije njegove smrti, ispune želju s kojom je otišao na onaj svijet.
Boškovići su nakon toga, uz pomoć rodbine i prijatelja, krenuli ručno prekopavati Đurđev do, a kada su prekopali trećinu dola, pronašli su djedove zemne ostatke i dostojanstveno ih sahranili.
"Eto, sada je sigurno, nakon punih 66 godina, konačno počinuo u našoj porodičnoj grobnici u rodnom selu Mrkonjići, odakle su ga, pravog-zdravog, otrgli od porodice. Šta ćeš, to je valjda sudbina", uzdahnu njegov unuk i imenjak Ilija, koga je ljubav prema rodnoj grudi vratila iz Njemačke u Trebinje.