Sejad Mačkić, direktor Agencije za bezbjednost hrane, upozorava građane da paze gdje uzimaju hranu, ali i da vjeruju Agenciji da će svaka njihova prijava biti shvaćena ozbiljno i ispitana na terenu. Tvrdi, ipak, da je, kad se sve sabere i oduzme, kvalitet hrane na našem tržištu na evropskom prosjeku, iako su tu stvari, kako kaže, uvijek relativne.
Uprkos tome što kvalitet hrane nije loš, sa pratećim propisima stvari ne stoje baš tako - mnogo toga još se uvozi na osnovu propisa iz sedamdesetih godina, zaostalih još iz doba bivše SFRJ. Zbog toga, kaže Mačkić, upravo usklađuju zaostale propisa s onim iz EU, što bi prije svega trebalo dovesti do povećane zaštite potrošača.
NN: Kakvu hranu danas uopšte jedemo?
MAČKIĆ: U prošloj godini ispitano je oko 100.000 uzoraka, od čega je za ljudsku upotrebu bilo neispravno oko pet-šest odsto. Taj rezultat je sličan onom kao i u drugim evropskim zemljama, pa se može reći da smo i mi na neki način sigurni kad je riječ o zdravstvenoj ispravnosti hrane. Ipak, i ono što je do juče smatrano sigurnim i ispravnim u ljudskoj ishrani danas već nije. Na primjer, prehrambena boja red 2G, koja se dodaje kobasicama i mljevenom mesu za hamburgere, sve do jula je smatrana sigurnom u ljudskoj ishrani, ali je onda Evropska uprava za bezbjednost hrane utvrdila da je ta supstanca u stvari kancerogena.
NN: Kako se građani mogu zaštititi od nesigurne hrane?
MAČKIĆ: Pazite gdje kupujete hranu. Ne radite to po pijacama i otvorenim prostorima gdje je hrana izložena velikom riziku. Kupujte u radnjama koje inspekcije redovno kontrolišu. Posebnu pažnju treba obratiti u tople dane, kada se hrana može pokvariti za jedan sat. Vjerujte u rad Agencije koja će na svaki vaš zahtjev preporučiti nadležnim institucijama da se reaguje u slučaju da je vaše zdravlje u opasnosti.
NN: Da li su proizvodi koji se uvoze u BiH nižeg kvaliteta u odnosu na kvalitet u zemljama gdje se proizvode?
MAČKIĆ: Zakonom je tačno predviđeno šta se može uvoziti u BiH i to se mora poštovati, a kontrola je u nadležnosti inspektora koji rade na graničnim službama. Mora se, ipak, imati na umu da su naši propisi i pojedini zakoni prema kojima trenutno radimo još iz doba Jugoslavije, ali to će se vrlo brzo promijeniti.
NN: Šta će se mijenjati?
MAČKIĆ: Započeli smo s izradom 11 pravilnika o sigurnosti hrane, koji će biti usklađeni sa zakonodavstvom EU. Pravilnici u formi prednacrta prošli su propisanu proceduru i poslani su Vanjskotrgovinskoj komori BiH. Oni će organizovati javne rasprave, uz učešće koordinatora na izradi provedbenog propisa ispred Agencije. Agencija je, u izradi svih propisa, u radne grupe angažovala predstavnike koje su odredila nadležna ministarstva entiteta i Brčko distrikta i stručnjake iz potrebnih oblasti. NN: Na šta se odnose pravilnici?
MAČKIĆ: To su propisi iz oblasti kvaliteta hrane i oni čine osnovu za izradu čitavog seta drugih propisa iz oblasti hrane koje treba uskladiti sa propisima EU. Riječ je o: pravilniku o opštem deklarisanju ili označavanju upakovane hrane, označavanju hranjivih vrijednosti upakovane hrane, uslovima upotrebe prehrambenih aditiva u hrani namijenjenoj za ishranu ljudi, o upotrebi boja u hrani, upotrebi zaslađivača/sladila u hrani, upotrebi prehrambenih aditiva osim boja i zaslađivača/sladila u hrani, voćnim sokovima, voćnim nektarima i sličnim proizvodima, osvježavajućim bezalkoholnim pićima i sličnim proizvodima, prirodnim mineralnim, prirodnim izvorskim i stolnim vodama, oznakama originalnosti i oznakama geografskog porijekla hrane, te pravilnik o kvalitetu jakih alkoholnih i alkoholnih pića.
NN: Šta svi ti pravilnici znače za jednog potrošača?
MAČKIĆ: Usvajanjem ovih propisa, kao i čitavog niza drugih propisa iz oblasti hrane, osigurava se visok nivo zaštite zdravlja potrošača i omogućava domaćim proizvođačima da dobiju nove smjernice i stvori im obaveze da obezbijede da hrana zadovolji odredbe propisa usklađene sa propisima EU. Razlike u propisima koji su na snazi u BiH i onima koji su na snazi u zemljama EU i okruženju stvaraju teškoće domaćim proizvođačima, kako na domaćem, tako i na inostranom tržištu. Najbolji primjer za neusklađenost uvoza i izvoza jesu prošlogodišnji podaci o flaširanoj vodi. U prošloj godini u BiH je uvezeno flaširane vode vrijedne oko 106 miliona, dok je istovremeno izvezeno vode od samo šest miliona KM.