BANJALUKA - Vlasničku strukturu "Sarajevske pivare" Hilmo Selimović uspio je da promijeni i da bez tendera i javnog poziva postane većinski vlasnik "Pivare", zahvaljujući rješenju Zavoda za računovodstvo i reviziju Federacije BiH, koje se do danas dobro skriva od očiju javnosti.
Više stotina sarajevskih Srba ostalo je na prevaru bez dionica u `Sarajevskoj pivari`, čiji vlasnik je postao Selimović.
Hilmo Selimović, koji je jedno vrijeme uoči rata bio direktor `Sarajevske pivare`, preko noći je, prije donošenja Zakona o privatizaciji u Federaciji BiH i prije formiranja Agencije za privatizaciju Federacije BiH, te Kantonalne agencije za privatizaciju, uknjižio 83,7 odsto dionica `Sarajevske pivare`.
Prema rješenju Zavoda za računovodstvo i reviziju Republike BiH od 29. oktobra 1996. godine, koje je u posjedu `Nezavisnih`, vlasnička struktura u `Sarajevskoj pivari` bila je na dan 31. decembra 1991. godine 44,6 državni dio, a dionički dio 55,3 odsto.
Prema istom rješenju 31. decembra 1995. godine država je imala 49,6 odsto dionica u `Pivari`, a dioničari 50,3 odsto.
Prema nezvaničnim informacijama, Hilmo Selimović uspio je da vlasničku strukturu promijeni zahvaljujući rješenju Zavoda za računovodstvo i reviziju Federacije BiH, kako je preimenovan Zavod za računovodstvo i reviziju Republike BiH. Taj zavod je 1997. godine poništio rješenje svog prethodnika Zavoda Republike BiH, a upravo to ključno rješenje, koje se skriva od očiju javnosti, navodno je potpisao tadašnji direktor federalnog zavoda, a sada profesor na Ekonomskom fakultetu Muhamed Jahić.
Jahića danima nismo uspjeli da kontaktiramo. Na mobilni telefon se nije javljao niti je odgovarao na poruke koje smo ostavljali njegovom asistentu.
Nakon toga privatno preduzeće za reviziju, računovodstvo i finansijski konsalting RECON d.o.o. Sarajevo 15. septembra 1999. godine izdalo je rješenje prema kojem je državni kapital u `Sarajevskoj pivari` 19,6, a privatni 80,3 odsto. Ovu reviziju izvršilo je ovlašteno službeno lice - izvjesna Memna Jašarević.
Prema toj reviziji 1991. godine učešće državnog kapitala u `Pivari` je bilo 33,5, a privatnog 66,4 odsto. Taj omjer 1997. bio je 32,8 odsto državni i 67,1 odsto privatni, a već 1999. 19,6 odsto državni i 80,3 odsto privatni, uglavnom Selimovićev.
Iako su iz Agencije za privatizaciju Federacije BiH više puta navodili da je vlasnička transformacija u `Pivari` obavljena prije rata po Markovićevoj privatizaciji, ovaj dokument dokazuje da je taj podatak samo djelimično tačan, jer su odmah nakon rata svi zaposleni u `Pivari`, dakle njih oko 850, imali ukupno 50 odsto dionica, a samo godinu kasnije sam Selimović 83,7 odsto.
Kako Markovićev zakon o društvenom kapitalu u članu 1e izričito kaže da vrijednost internih dionica koje radnik ima pravo da kupi od preduzeća ne može biti veća od trostrukog iznosa njegovog godišnjeg isplaćenog neto ličnog dohotka, jasno je da Selimović po tom osnovu nikako nije mogao postati vlasnik 83,7 odsto dionica ili 81,72 odsto, koliko je rješenjem od 25. jula 2002. godine utvrdila Agencija za privatizaciju FBiH da pripada fizičkim licima `po osnovu ranije izvršene vlasničke transformacije`.
Takođe, prema Markovićevom zakonu ukupne interne dionice, dakle one koje su dobili radnici, nisu mogle preći 49 odsto kapitala i njihovo knjiženje nije se moglo raditi nakon 1992. godine.
Revizijama sprovedenim u bivšim republikama SFRJ utvrđeno je da je na osnovu Markovićeve privatizacije internim dionicama prodato tek nekoliko procenata državnog kapitala, osim u BiH. Sumnja se da su pojedinci u BiH, poput Selimovića, najžešća ratna razaranja iskoristili za nastavak `privatizacije` po Zakonu o društvenom kapitalu iz 1990. godine. Da je u BiH sprovedena pljačkaška privatizacija, vidi se iz priručnika dr Andreja Fridermana `Izdavanje internih dionica i pretvaranje društvenog preduzeća u dioničko društvo` iz 1991. godine. Upis dionica u BiH trebalo je da traje manje od godine, jer je nakon prijema BiH u UN 6. aprila 1992. godine morala da prestane privatizacija po zakonima druge države.
`Sarajevska pivara` prije rata zapošljavala je oko 850 radnika i svi oni su, po Markovićevoj privatizaciji, postali akcionari `Pivare`. Već 1997. godine broj akcionara sveden je na 110, a preko 400 sarajevskih Srba, ali i oko 350 Bošnjaka, izbrisano je nepovratno sa spiska akcionara `Pivare`, u kojoj su proveli radni vijek. Danas je ostao samo jedan i to neimenovani radnik iz Vlasenice.
Upravo zbog toga stotinak opljačkanih dioničara angažovalo je advokatski tim kako bi pokušali da se izbore za povratak opljačkanih akcija koje su dobili kao radnici `Sarajevske pivare` prije rata. Prvo ročište protiv `Sarajevske pivare` i Hilme Selimovića, nakon duge pauze, zakazan za 8. maj u Kantonalnom sudu u Sarajevu.
(Nastaviće se)
Šta Hilmo ima sa SDA
Zanimljivo je da je u vrijeme dok je Selimović izvršio otimačinu dionica član Upravnog odbora `Sarajevske pivare` bio ugledni član Stranke demokratske akcije Mustafa Hafizović.
Kako je 23. januara 1999. objavio sarajevski nedjeljnik `Slobodna Bosna`, Hafizović je bio čovjek koji je u ime SDA koordinisao rad bošnjačke tajne službe AID. Tokom rata Hafizović je bio neformalni savjetnik nekoliko ministara policije RBiH, a kasnije savjetnik direktora AID-a Kemala Ademovića.
Upravo je Hafizović imao ovlaštenje Selimovića da zastupa `Sarajevsku pivaru` u tužbi koju su pokrenuli radnici `Akvaterma` iz Olova, kojima su otete dionice.
Današnja struktura kapitala
Danas Hilmo Selimović ima između 69 i 70 odsto akcija `Sarajevske pivare`, kompanija njegovog sina Muje MIMS nešto više od pet odsto, a na spisku akcionara ostao je samo jedan dioničar iz Vlasenice. Država je putem tendera `Union pivari` iz Ljubljanje 2001. godine prodala svega 12 odsto vlasništva `Sarajevske pivare` za 2,5 miliona KM.
Nadzorni odbor `Sarajevske pivare` ima pet članova, od kojih su četiri iz porodice Selimović. Predsjednik Nadzornog odbora je Hilmo Selimović, a članovi su njegov sin Mujo, kćerka Mujesira Borišić-Selimović i zet Mirsad Borišić. Jedan član je predstavnik `Union pivare` Tragauer Herbert.
`Sarajevska pivara` ima većinsko vlasništvo u firmama `Klas` Sarajevo, `Tuzlanska pivara`, dnevne novine `San` i `Oslobođenje`, `Mlin` Ljubače, `Bosnaprodukt`, `Vegafruit`, `Sprind` i Investicijskom fondu `Naprijed`.
Selimović je navodno vlasnik i Fabrike stakla u Češkoj i Fabrike vode u Libiji.