Izrada novog zakona o eksproprijaciji, vjerovatno najvažnijeg strateškog dokumenta za vlasti u Banjaluci, suočava se sa protivljenjem Geodetske uprave, koja, pod formom navodnog ugrožavanja ljudskih prava, grčevito brani "svoj" postojeći zakon, otkriva Slobodan Radulj, glavni prvobranilac RS.
U susret velikom projektu izgradnje mreže autoputeva i u pokušaju da se, konačno, privede kraju autoput Banjaluka - Gradiška, Vlada je naložila šarolikoj resornoj grupi da napiše novi zakon, kako bi se imovinska pitanja što brže rješavala.
Novi prijedlog, koji znatno ubrzava i pojednostavljuje proceduru, po uzoru na Sloveniji i Crnu Goru, međutim, naljutio je Geodetsku upravu toliko, da su naširoko i nadugačko obrazlagali zašto su protiv, a Radulju, pak, opet nije jasno zašto to rade. Iako su sve druge institucije "za", samo oni se protive predloženim rješenjima, i to, u situaciji dok, tvrdi Radulj, oni i jesu jedni od krivaca za sporu izgradnju autoputa Banjaluka - Gradiška.
NN: Zašto radite novi zakon, kad je ovaj, praktično skoro napisan?
RADULJ: Činjenica je da postupci eksproprijacije traju isuviše dugo i da je postojeći zakon, koji je izradila Geodetska uprava, slaba tačka. Naime, u praksi se pokazalo da slučajevi koji odu na sud, ni za dvije godine ne dođu do prvostepene presude, a kamoli drugostepene. Kad bi se svi slučajevi rješavali na sudu, ekspropijacija bi se odužila na čak četiri godine. Zato smo i prinuđeni da sklapamo sporazume sa vlasnicima imanja, koji dobro znaju za sve ovo, pa ne pristaju na poravnanje sve dok se mi ne složimo sa njihovom cijenom. Upravo zbog toga je, na primjer, i došlo do enormnih isplata na dijelu trase u Laktašima, gdje će biti građen tunel.
NN: Vrijede li ti objekti toliko novca koliko ste im platili?
RADULJ: Sigurno da ne vrijede. A plaćali smo im 500.000 maraka i više, samo kako radovi ne bi stali. Ipak, nekako smo to uspjeli privesti kraju. Novi zakon, čija je radna verzija načinjena po uzoru na rješenja koja se primjenjuju u Sloveniji, Mađarskoj i Crnoj Gori, neophodan je baš zbog ovakvih slučajeva. Njime se postupak eksproprijacije skraćuje na svega šest mjeseci. Kako je zamišljeno, sudski vještaci bi utvrdili tržišnu vrijednost, a ako vlasnik ne prihvati tu ponudu, na račun bi mu se prebacila ta, nesporna suma i on bi, u kratkom roku, morao da dozvoli ulazak u posjed. Ako, pak, nije zadovoljan ponudom, zadovoljenje bi potražio na sudu. Međutim, to ne bi omelo radove, jer bi, bez obzira na spor, bio omogućen ulazak u posjed.
NN: Zašto je Geodetska uprava protiv zakona o eksproprijaciji?
RADULJ: Većina resornih institucija podržava ovakav tekst zakona kao dobru polaznu osnovu, ali interesantno je da Geodetska uprava na nepotpisanom dopisu od devet stranica grčevito brani postojeći zakon. Tvrde da se ovim zakonom krše ljudska prava i tako dalje... A, najveća odgovornost za to što imovinska pitanja na trasi autoputa Banjaluka - Gradiška već šest godina nisu riješena i jeste u najvećem dijelu "zasluga" Geodetske uprave. Kako mogu da se odbrane od toga što za šest godina nisu uspjeli riješiti imovinske odnosa na ovako kratkoj trasi? Volio bih pitati u čemu oni vide kršenje ljudskih prava.
NN: Pretpostavljate li bar zašto se protive?
RADULJ: Činjenica je da se ovim zakonom smanjila uloga Geodetske uprave, s kojom već dugo imamo probleme u vezi sa eksproprijacijom. Na primjer, njihova kancelarija u Laktašima donese jedno rješenje u jednom predmetu, a njihova centrala, koja je drugostepeni organ, poništi ga, i tako po četiri puta! Za to vrijeme radovi stoje, jer imovinska pitanja nisu riješena. Pored toga, iz mnogih krugova može se čuti da postoje lobiji kojima nije u interesu da se autoput pusti u promet. Na ovoj relaciji su brojne benzinske pumpe, restorani i ostali objekti... Ne mogu reći da je to istina, ali činjenica je da se priča o tome.
NN: Kada će radna verzija zakona doći u Vladu?
RADULJ: Vladina radna grupa će se sastati još jednom da razmotri sve primjedbe koje su stigle na predloženi tekst. Kad se usaglasimo, uputićemo ga prema Vladi.
NN: Sporovi, u vezi sa autoputem samo su manji dio u širokom mozaiku sporova u kojima zastupate interese RS. Koja je vrijednost tih sporova i kolika su oni opasnost za budžet?
RADULJ: Najveći broj tužbi odnosi se na sporove vezane za ratne štete, posebno porodice poginulih boraca i RVI, koje se rješavaju posebnim zakonom. Vrijednost svih tih zahtjeva prelazi milijardu i 200 miliona KM. Kod pojedinačnih tužbi, najveća je ona Islamske zajednica za rušenje banjalučkih džamija, u vrijednosti od 15 miliona KM. Sveukupno, zastupamo RS u 68.000 predmeta. Od toga, u ovoj godini je riješeno njih 17.000. Tokom 2007. godine, riješeno je 1.299 predmeta, u vrijednosti od 42 miliona KM. Spor smo dobili u 776 predmeta, u vrijednosti od 14 miliona.
NN: Šta čini većinu tih tužbi?
RADULJ: Najviše tužbi se odnosi na propuste državnih organa, poput radnih ili stambenih sporova. Uglavnom, sve se svodi na greške iz prošlosti. Sva sreća, većina tih šteta se "prevodi" u obveznice, jer kad bi se izvršile sve sudske presude, bili bi u goroj situaciji nego Federacija.
"Stalo bi se u kraj i vještacima"
NN: Kako bi novi zakon o eksproprijaciji stao u kraj vještacima koji, kako se često tvrdi u javnosti, manipulišu sa procjenom vrijednosti?
RADULJ: Ovim zakonom bi se dodatno pojačala odgovornost sudskih vještaka. Jer ako, recimo, procijene veću vrijednost od realne, pravobranilac može da traži povrat razlike sredstava, a vještaci bi za svoje nalaze i krivično odgovarali.