BEOGRAD - Ratko Mladić (69) juče je bio odsutan 22 minuta iz pritvora Specijalnog suda, koliko je bilo potrebno da ode do groba kćerke Ane Mladić na Topčideru i vrati se nazad u pratnji policije.
Koliko je bivši general bio vezan za svoju jedinicu govori podatak da je odmah po hapšenju tražio od sudije da posjeti kćerkin grob. Bivši komandant Vojske RS oduvijek je tvrdio da njegova kćerka Ana nije izvršila samoubistvo, već da je poginula “od srpske ruke”, a poslije hapšenja je čak rekao i da zna imena navodnih ubica.
Prema zvaničnoj verziji, 24. marta 1994. godine, Ana Mladić (24) izvršila je samoubistvo očevim pištoljem u porodičnoj kući u kojoj su u to vrijeme bili njeni brat i majka. U javnosti se dugo spekulisalo o motivima zbog kojih je Ana digla ruku na sebe.
Istraga o smrti, navodno, nikada nije završena, jer bivši general VRS nije dozvolio. Jedan vojni ljekar je svjedočio da je pištolj kojim se navodno ubila pronađen u njenoj lijevoj ruci, iako je bila dešnjakinja. Obdukcioni nalaz pokazao je da je zrno ostalo u glavi, a s obzirom na to da je u pitanju „tetejac“, čije zrno ima ogromnu kinetičku energiju, nevjerovatno je da se zadrži u lobanji ako se puca iz neposredne blizine.
Gradom su kružile priče da je ubistvo organizovao čuveni beogradski kriminalac koji je radio za Državnu bezbjednost, čije je paravojne formacije i šlepere Mladić protjerivao iz Republike Srpske.
Gubitak kćerke Mladić je teško podnio, a kako tvrdi izvor “Blica” blizak njegovoj porodici, Anu su pred sahranu obukli tehničari, ali je Mladić na sopstveno insistiranje posljednji put našminkao kćerku.
Smrt kćerke uticala je da se ponašanje Ratka Mladića drastično promijeni, a oni bolje upućeni u dešavanja oko generala kažu da je poslije tragičnog događaja Mladić potpuno promijenio čak i ratnu taktiku.
U jednoj od svojih knjiga publicista Ljubodrag Stojadinović koji je dobro poznavao generala Mladića dok je ovaj bio na vrhuncu svoje vojniče moći, je napisao da je “gubitak kćerke mogao robusnom generalu da zamagli osećaj za patnje drugih, a naročito neprijatelja”.
Kriminolog Dobrivoje Radovanović kaže za “Blic” da je gubitak djeteta stravičan stres koji ostavlja različite posljedice i da je moguće da je Ratko Mladić kao ventil za odagnavanje tuge koristio osvetu u svojim ratnim dejstvima.
- Ako čovek za smrt sopstvenog deteta krivim proglasi neku grupu ljudi, onda je moguće da sebi da prirodno pravo da se sveti, a emocije ga teraju na brutalnu osvetu i da ne stane dok sam ne misli da je dovoljno- kaže Radovanović.
Psihijatar Aleksandra Bubera kaže za “Blic” da gubitak djeteta predstavlja gubitak “najvećeg projekta” i gubitak smisla i da postoji mogućnost da osoba drastično promijeni ponašanje.
- Mladić je sebe doživljavao kao branioca nacije, a kada mu se dogodio lični gubitak verovatno je sebi dao zadatak da još više ulaže u odbranu naroda. Postoji mogućnost da takve stvari čoveka učine agresivnijim. Takođe, jaki ljudi često sebi ne dozvole da tuguju, već tugu okreću u neko drugo osećanje - kaže Bubera.