HAG - Svjedok optužbe Džon Džordan potvrdio je danas na suđenju Ratku Mladiću pred Haškim tribunalom da su civili u Sarajevu 1992-95. bili izloženi svakodnevnim napadima sa položaja bh. Srba oko grada.
Džordan je u to vrijeme u Sarajevu bio na čelu grupe međunarodnih vatrogasaca-dobrovoljaca, koja je pomagala u gašenju požara na obje strane fronta, ali, kako je rekao, u većini slučajeva u samom gradu.
Svjedok je izjavio da su stanovnici Sarajeva svakodnevno bili napadani artiljerijom i snajperima sa okolnih uzvisina gdje je bila razmeštena Vojske Republike Srpske.
"Svakoga dana video sam kako se puca na civile dok su obavljali svakodnevne poslove... To je bio njihov svakodnevni život", rekao je Džordan.
Ogromna većina među žrtvama koje su njegovih vatrogasci zaticali u zapaljenim zgradama bili su, kako je precizirao, civili.
Pored genocida nad nesrbima u BiH, optužnica generalu Mladiću, tadašnjem komandantu VRS, na teret stavlja i terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada, 1992-95.
Džordan je, kao primjer nasilja nad civilima u Sarajevu, naveo ubistvo sedmogodišnjeg Nermina Divovića, snajperskim hicem koji je prethodno ranio njegovu majku Dženanu Sokolović, 18. novembra 1994. u centru Sarajeva.
"Moji vatrogasci bili su na licu mjesta i prenijeli su mi da je dječak s majkom prišao našem vozilu i tražio bombone, što su djeca često činila... Nekoliko trenutaka kasnije oboje su bili pogođeni hicem", kazao je svjedok.
Tužioci su u sudnici prikazali snimak beživotnog djetetovog tijela u lokvi krvi na pločniku ispred gradskog muzeja u Sarajevu, okruženog Džordanovim vatrogascima.
Optuženi Mladić snimak je pratio mirno, bezizražajnog lica, glave oslonjene na lijevu ruku.
Džordan je posvjedočio da je i sam 1995. bio pogođen snajperskim hicem sa srpske strane tokom gašenja požara na liniji razdvajanja, u blizini rovova Armije BiH.
Odgovarajući na pitanja Mladićevog branioca Dragana Ivetića, svjedok je potvrdio da su on i njegovi vatrogasci u Sarajevu bili naoružani i da su uzvraćali vatru ako bi bili napadnuti tokom intervencija. To je, po njegovim riječima, bilo neophodno zato što je 1992. na poslu stradao svaki peti sarajevski varogasac.
Na sugestiju branioca Ivetića da se, stoga, ne može sasvim isključiti mogućnost da su na meti snajperiste u novembru 1994, kada je ubijen Nermin Divović, zapravo bili naoružani vatrogasci, Džordan je uzvratio da je to nemoguće.
"Sto odsto sam siguran da onaj ko je pucao na dijete nije mogao vidjeti nas, zato što smo bili zaklonjeni. Niko nije mogao ciljati nas, a ubiti dijete", naglasio je svjedok.
Tokom unakrsnog ispitivanja, Džordan je potvrdio da je ABiH iz Sarajeva gađala položaje VRS iz pokretnih minobacača, precizirajucih da je 1994. video kako jedno takvo oruđe otvara vatru iz kruga bolnice na Koševu.
Zbog nepreciznosti minobacača, ispaljene granate mogle su padati i na gradsko područje, prihvatio je svjedok, na sugestiju Mladićevog advokata.
Džordan je potvrdio da je 1995. tokom gašenja požara, bio lakše ranjen šrapnelom minobacačke granate za koju vjeruje da je ispaljena sa položaja ABiH.
Kazao je i da je tokom gašenja požara u civilinim objektima u Sarajevu često zaticao skriveno oružje.
Svjedok je potvrdio i da je, kao bivši američki marinac, prije angažmana u Sarajevu privatno obučavao vojnike u inostranstvu. Negirao je, međutim, da je u BiH došao po nalogu vlade SAD.
Optuženi Mladić zatražio je preko advokata Ivetića, na kraju unakrsnog ispitivanja, da i sam postavi dva pitanja svjedoku, ali mu sudije to nisu dozvolile, uz obrazloženje da sva pitanja može postaviti posredstvom branilaca.
Suđenje Mladiću, iskazom sljedećeg svjedoka optužbe, biće nastavljeno sutra.
General Mladić optužen je za genocid u Srebrenici i još sedam bosanskih opština, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje za taoce "plavih šljemova" UN.