HAG - Suđenje bivšem komandantu Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavljeno je svjedočenjem njemačke medinske sestre Kristine Šmic koja je za organizaciju Ljekari bez granica u julu 1995. godine koordinisala projekat medicinske pomoći civilima iz Srebrenice.
Svjedokinja Šmic je ranije ove godine već svjedočila na haškom suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću, a i sada je ponovila svoj iskaz o ulasku VRS u zaštićenu zonu, kada je uslijedilo odvajanje dječaka i muškaraca te protjerivanje žena, djece i staraca.
„Žestoko granatiranje u gradu i oko njega napunilo je bolnicu brojnim civilima sa čijim povredama ljekari nisu mogli izaći na kraj“, prisjetila se svjedokinja napada snaga bosanskih Srba koji je izbezumio bošnjačke civile u enklavi. Pri tom je Šmicova opisala veliki strah stanovništva u Srebrenici, a i u samoj bolnici među pacijentima te lokalnim medicinskim osobljem koje se prisjetilo sudbine Vukovara.
„Nisam znala sve pojedinosti, ali sam znala da je nekoliko godina ranije u Vukovaru oko 200 poubijano u bolničkim krevetima i to su željeli izbjeći lokalni ljekari i zato ih odvesti u Potočare“, prisjetila se zabrinutosti u bolnici.
Dan poslije, 11.jula, medicinska sestra je zajedno sa civilima krenula prema bazi UN-a u Potočarima, a tokom puta su oko njih stalno padale granate.
„Nije riječ o tome da su granate padale blizu ljudi. Možda 5-10 metara dalje. Meni se činilo kao da te granate padaju da bi ljudi ostali na cesti i ne bi pokušali bježati. Ljudi nisu to ni pokušavali, ali ja sam to tako shvatila – treba ostati na cesti i niko ne bi trebao pobjeći“, opisala je svoj utisak Šmicova.
Prema procjeni svjedokinje u Potočarima se okupilo oko 20.000 civila od kojih su je mnogi, drhteći od straha, molili da ih izvede iz enklave. Kada su 12. jula pripadnici VRS ušli u Potočare civili su joj rekli kako se muškarci odvajaju od žena i djece.
Jedan čovjek očekujući smrt, plačući, u pratnji srpskog vojnika, predao joj je malu bebu.
Šmicova je lično vidjela premlaćivanje jednog muškarca, a budući da je čula da njene pacijente iz baze UN-a misle evakuisati vojnici bosanskih Srba, potražila je generala Mladića kako bi se tome žestoko usprotivila.
„Ja nisam razumijela što je on govorio jer je govorio srpsko-hrvatskim. Međutim njegov prevodilac mi je jednostavno rekao da idem i da se bavim svojim poslom i to je bilo sve. Pa imala sam osjećaj da ga smetam, nije ga zanimalo to što sam ja imala za reći“, prisjetila se Šmicova.
Sve pacijente je do kraja evakuisao međunarodni Crveni krst tek 17. jula 1995. godine. Iako je snagama bosanskih Srba dostavljen spisak s imenima lokalnih radnika organizacije Ljekari bez granica, neki od njih su pogubljeni zajedno s ostalim zarobljenim muškarcima.
Tužilaštvo je svjedokinji pokazalo iskaznicu jednog od radnika (spomenuto je samo ime Meho) koja je pronađena u masovnoj grobnici zajedno s njegovim ostacima.
Tokom unakrsnog ispitivanja Mladićeva odbrana je pokušala prikazati kako bošnjački civili nisu nasilno deportovani iz Potočara po želji Vojske Republike Srpske, nego da je UN organizovao njihov odlazak jer su to željeli. No, s time se Šmicova nije složila naglasivši da preplašenim civilima nije ostavljena druga šansa nego pobjeći.
Suđenje će se nastaviti iskazom novog svjedoka o događajima u Srebrenici.