HAG - Vrhovni savjet odbrane (VSO) SR Jugoslavije zaključio je u avgustu 1994. da oficiri koji su službovali u Vojsci Republike Srpske (VRS) i Srpske vojske Krajine (SVK) "imaju status pripadnika Vojske Jugoslavije" i da, stoga, "moraju izvrštavati stavove i odluke" VSO SRJ.
To pokazuju zapisnici i stenografske bilješke sa zasjedanja VSO SRJ koji su, kao dokazi optužbe, uvedeni u spis na suđenju bivšem načelniku Generalštaba VJ Momčilu Perišiću, optuženom za pomaganje i podržavanje zločina nad nesrbima u Sarajevu, Zagrebu i Srebrenici 1993-95.
"Pošto su Vojska Republike Srpske i Srpska vojska Krajine vojske srpskog naroda, one treba da prate interese cjeline srpskog naroda. Zbog toga i starješine 30. i 40. kadrovskog centra, koje imaju status pripadnika Vojske Jugoslavije, moraju izvršavati stavove i odluke Vrhovnog savjeta odbrane Savezne Republike Jugoslavije", piše u zaključcima sa sjednice VSO SRJ, održane 9. avgusta 1994, u koje je Beta imala uvid.
U to vrijeme, vlasti u Beogradu prekinule su odnose sa vođstvom RS koje je odbilo da prihvati mirovni plan međunarodne Kontakt grupe. SRJ je zbog toga uvela i sankcije protiv RS.
Optužnica protiv generala Perišića zasnovana je na tvrdnji da su srpske vojske u BiH i Hrvatskoj, čiji su pripadnici počinili zločine, i VJ bile jedna oružana sila nad kojom je Perišić imao kontrolu.
Prema optužnici, VJ je na ključne položaje u VRS i SVK upućivala svoje oficire preko posebnih kadrovskih centara pri Generalštabu u Beogradu. Posredstvom 30. i 40. kadrovskog centra, ti oficiri - uključujući i komandanta VRS Ratka Mladića - bili su plaćani iz Beograda, a u SRJ su ostvarivali i socijalna, penzijska i stambena prava.
Zapisnici i stenogrami sa zasjedanja VSO SRJ postali su dostupni javnosti pošto je Tribunal, na kraju suđenja Perišiću, sa tih dokumenata skinuo oznaku povjerljivosti. Te dokumente, sudu su, tokom procesa Slobodanu Miloševiću, dostavile vlasti u Beogradu, uz zahtjev da imaju povjerljiv status, što je sud u Hagu tada uvažio.
VSO SRJ je na sjednici održanoj 30. avgusta 1994. zaključio i da "starešinama koje se nalaze u Republici Srpskoj, a ne prihvataju politiku rukovodstva Republike Srpske i traže da se vrate, treba omogućiti povratak u SR Jugoslaviju".
Na zasjedanju 2. novembra iste godine, VSO je, kako piše u zaključcima, "prihvatio prijedlog "Perišića o "načinu rješavanja statusa za 148 starešina Srba i Crnogoraca rođenih na teritoriji SRJ koji su ostali ili dobrovoljno otišli u Vojsku Republike Srpske".
Savjet je tada zaključio i da političko rukovodstvo RS "snosi isključivu odgovornost" za štetu koju je "sprski narod u bivšoj BiH" pretrpio zbog odbijanja mirovnog plana Kontakt grupe.
"Nije isključeno da ovo rukovodstvo svu odgovornost za posljednje neuspjehe prebaci na Vojsku Republike Srpske. U tom smislu, treba na pogodan način upozoriti Glavni štab VRS i pokušati general-pukovnika Ratka Mladića dovesti na razgovor", piše u zaključcima sa 28. sjednice VSO SRJ.
U januaru 1995. VSO SRJ insistira da se "svim sredstvima i svim linijama, izvrši pritisak da se u toku četvoromjesečnog primirja u bivšoj BiH zaključi mir i uspostavi Republika Srpska".
"Od VRS se očekuje da djeluje kao faktor u traženju mirovnog rješenja. U tom pogledu, predlaže se susret s najvišim vojnim rukovodstvom VRS kako bi se Vrhovni savjet odbrane upoznao kako oni sa vojničkog stanovišta gledaju na cijelu situaciju i koliko su ta gledišta u skladu sa ukupnom strategijom naših nacionalnih interesa. Do tada, nema nijedan razlog da VSO mjenja svoju raniju odluku o statusu starješina 30. i 40. kadrovskog centra", zaključio je VSO na 31. sjednici, održanoj 18. januara 1995.
Na 36. sjednici, 12. maja 1995, VSO je razmotrio situaciju nastalu poslije hrvatske operacije Bljesak, odnosno uspješne ofanzive na Zapadnu Slavoniju.
"Gotove snage upotrebljavati prema potrebi i prema razvoju situacije, po odluci načelnika Generalštaba VJ, a u zoni 11. korpusa Republike Srpske Krajine prema potrebi diskretno ubaciti dio snaga", zaključio je Savjet. U to vrijeme, 11. korpus Srpske vojske Krajine nalazio se u Istočnoj Slavoniji.
Kao jedan od zaključaka, navedeno je i da treba "obezbijediti pomoć u upućivanju dobrovoljaca u RSK, izbjeglica i oficira s tog prostora".
"Do daljeg se ne odobrava upotreba Vojske Jugosalvije u ofanzivnim dejstvima na prostorima bivše Republike Hrvatske kao protivmjera daljim napadima oružanih snaga Hrvatske na RSK. Vojsci RSK i RS pružiti određenu pomoć u granicama koje ne ugrožavaju borbenu gotovost VJ", piše u zaključima VSO.
Na prvoj sjednici poslije operacije Oluja kojom su hrvatske snage zauzele Knin, uz uklanjanje srpskog stanovništva iz Kninske krajine, VSO SRJ, 28. avgusta 1995, navodi:
"S obzirom da je odlukom rukovodstva Republike Srpske Kraijne napuštena teritorija RSK i time prestala da postoji odbrana RSK, Vrhovni savjet odbrane zaključuje da nema više ni osnova za pomaganje oružanih snaga RSK koje se ne nalaze na toj teritoriji, a koje su do sada finansirane putem 40. kadrovskog centra, osim jedinica 11. korpusa u sektoru Istok".
Na 45. sjednici u oktobru 1995, VSO je, shodno prethodnom zaključku, donio odluku o "prestanku aktivne vojne službe" generalima iz 40. kadrovskog centra, "koji su se poslije pada RSK vratili u Vojsku Jugoslavije", među kojima je bili dotadašnji komandant SVK Mile Mrkšić i njegov prethodnik Milan Čeleketić.
Generala Perišića, tada načelnika GŠ VJ, Savjet je zadužio da sa tim generalima "obavi razgovor, upozna ih sa odlukom VSO i ukaže im na obavezu da se poslije prestanka profesionalne vojne službe u VJ stave na raspolaganje 30. kadrovskom centru".
Preko tog centra, oficiri su upućivani na službu u VRS.
Odlukom VSO, Mrkšiću i drugim generalima koji su bili na službi u SVK "zabranjuje se dalje angažovanje i boravak u jedinicama VJ po bilo kom osnovu". Za razliku od njih, Savjet je naložio da se ostali oficiri iz RSK, ako se utvrdi da nisu odgovorni za pad Krajine, "selektivno mogu rasporediti" u jedinice VJ "ili 30. kadrovski centar".
VSO je naložio i da se "protiv profesionalnih pripadnika 40. kadrovskog centra, za koje postoji osnovana sumnja da su činili disciplinski prestup ili krivično djelo pokrene disciplinski, odnosno krivični postupak", pošto svi oficiri "napišu izjave o događajima u zoni odgovornosti njihove jedinice za vrijeme hrvatske agresije na RSK".
Kao i drugim oficirima, i dotadašnjem komandantu SVK generalu Mrkšiću, koga u zaključcima naziva "komandantom 40. kadrovskog centra", VSO je naložio da kabinetu generala Perišića dostavi "detaljan pisani izveštaj o uzrocima pada RSK".
"Profesionalnim pripadnicima Vojske u sektoru Istok ne mijenjati sadašnji status, a popunu upražnjenih mjesta vršiti kao do sada na dobrovoljnoj osnovi. Civilna lica koja su bila na službi u 40. kadrovskom centru rasporediti u 11. korpus (SVK) i u Prištinski korpus VJ, a sa licima koja ne prihvate ponuđeni raspored raskinuti radni odnos", piše u zaključcima sa iste sjednice.
Prema zaključima sa 58. sjednice VSO SRJ, održane 21. novembra 1996, u tom trenutku se "iz budžeta VJ u Republici Srpskoj plaća 4.846 vojnih i civilnih lica".
"Načelnik GŠ VJ (Perišić) se založio za to da se u tu svrhu i dalje izdvajaju sredstva, sve dok politika državnog i vojnog vrha Republike Srpske bude u korelaciji sa opštom politikom SR Jugoslavije", piše u zaključcima sa te sjednice Savjeta.
Na istoj sjednici, predsjednik Srbije Slobodan Milošević je, po zaključcima, "iznio utiske iz razgovora sa članovima Glavnog štaba VRS generalima Manojlom Milovanovićem, Milanom Gverom i Petrom Škrbićem, a potom je naglasio da je naš strateški interes da VRS bude sposobna, a ne da svojim slabostima isprovocira eventualnu agresiju i da tako dovede u pitanje i sam opstanak RS".