SARAJEVO - Nikolina Peičić, trinaestogodišnja djevojčica iz Sarajeva, iako je rođena s Daunovim sindromom, odlična je učenica sedmog razreda Osnovne škole "Grbavica I" u Sarajevu.
Ova sarajevska škola jedna je od rijetkih pozitivnih primjera u kojoj je inkluzivno obrazovanje, odnosno integrisanje djece s posebnim potrebama u redovni nastavni proces, zaživjelo u punom kapacitetu.
Nikolina Peičić od prvog razreda pohađa nastavu u ovoj školi. Do petog razreda pohađala je nastavu po nastavnim planovima i programima kao i njeni vršnjaci, a prelaskom u više razrede nastavnici su za nju napravili individualne programe rada.
Sjedi u istom razredu sa svojim vršnjacima. Nastavu joj predaje jedan nastavnik koji je ni po čemu ne razdvaja od druge djece.
"Imam sve petice. Volim sve predmete, osim sporta. Ne mogu da se penjem po spravama. Član sam Horske, Ekološke, Recitatorske i Sekcije orksetra i Crvenog križa. Idem na dodatnu nastavu iz fizike i iz naprednog engleskog. Nije mi teško. Družim se i sa drugarima", kazala nam je Nikolina.
Njena majka Jelena svaki dan je u školi. Iz pojedinih predmeta sluša nastavu zajedno s Nikolinom. Kaže kako su Nikolinu prihvatila sva djeca i nastavnici, te da je ni po čemu ne razlikuju od ostalih.
"Nakon 28 godina radnog staža napustila sam posao kako bih Nikolinu osposobila za samostalan život. Na pojedinim časovima pratim nastavu s Nikolinom. Već su počeli i Nikolinini tinejdžerski problemi. Kaže kako zna da je drugačija od ostalih, ali i da je svi vole i da je ne razlikuju po tome", rekla je Jelena.
U OŠ "Grbavica I", koja već 69 godina realizira inkluzivno obrazovanje, kažu kako ova oblast nije dobro definisana u zakonu, te da je broj djece s posebnim potrebama mnogo veći nego što ih zakon uvažava.
"Zakon je prepoznao samo laku mentalnu retardaciju. Nema djece s emocionalnim i poteškoćama u ponašanju. Upravo zbog toga kod nas se školuje petero djece s individualnim programima rada, koje je zakon prepoznao i 11 djece za koje su napravljeni individualizirani programi rada, koje zakon ne poznaje", objasnila je Nefiza Dautović, pedagogica u ovoj školi.
Prema rezultatima istraživanja o implementaciji inkluzivnog obrazovanja, kojeg je uz finansijsku pomoć UNICEF-a provela organizacija "Save the children UK", uključivanje djece s posebnim potrebama u redovan nastavni proces naišlo je na mnogobrojne probleme.
Istraživanje je provedeno u 40 osnovnih škola u BiH, te u lokalnim domovima zdravlja, policijskim stanicama i centrima za socijalni rad. Inkluzivnim obrazovanjem, od oko 25.000 djece koliko ih nastavu pohađa u ovim školama, obuhvaćeno je oko 1.000 djece.
Danijel Hopić, menadžer programa za obrazovanje u ovoj organizaciji, kaže kako je uočeno da su djeca s posebnim potrebama izolirana u učionicama, što doprinosi diskriminirajućem ponašanju i stavovima druge djece prema njima, a što nije cilj inkluzivnog obrazovanja.
"Uočili smo kako sistem za identifikaciju i kategorizaciju djece sa onesposobljenjima i mobilni timovi za podršku ne pružaju nastavnicima i roditeljima dovoljno informacija o pomoći koja je djeci potrebna, te da nastavnici ne posjeduju adekvatne vještine za razvoj i implementaciju individualnih školskih programa, kao i da djeci s posebnim potrebama često treba dodatna pomoć nakon nastave", rekao je Hopić.
Prema njegovim riječima, s djecom je neophodno provoditi aktivnosti kojima će biti podignut nivo tolerancije, prihvatanje različitosti, međusobna saradnja i pomoć, a smanjiti diskriminirajuće ponašanje.
Nastavnici u ruralnim školama pristupačniji
Provedbu inkluzivnog obrazovanja otežava nedovoljna edukacija nastavničkog kadra, zbog čega im je potrebna pomoć mobilnih timova ili asistenata.
"Situacija u inkluzivnom obrazovanju je prilično jednaka u svim dijelovima BiH. Međutim, uočili smo da su nastavnici u ruralnim školama, koji istovremeno podučavaju nekoliko razreda, puno pristupačniji. Vještiji su u uključivanju djece u obrazovni proces, različitoj djeci prilaze na različit način i treba da slušamo njihova iskustva", rekao je Danijel Hopić.