HAG - U nastavku odbrane pred Tribunalom u Hagu bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić je danas, kroz iskaze svjedoka Mileta Ujića i Vidomira Banduke, opovrgao da su srpske snage 1992. nasilno pritvarale i protjerivale Muslimane iz Rogatice i Hadžića.
Optužnica Karadžića, između ostalog, tereti za progon Muslimana i Hrvata širom BiH 1992-95. godine.
"Nije bilo ni pomisli da se Muslimani protjeraju iz opštine Rogatica", rekao je svjedok Ujić.
Rekao je i da je u gradskoj srednjoj školi bila "sigurna kuća" za muslimanske civile u koju su "dobrovoljno" došle stotine.
Suočen, tokom unakrsnog ispitivanja, sa iskazima svjedoka otpužbe koji su tvrdili da je u srednjoj školi u Rogatici bio "logor" u koji su srpske snage nasilno pritvarale, zlostavljale Muslimane prije nego što su ih protjerale ka Sarajevu, i da su ih tu i ubijale, Ujić je ostao pri iskazu da je to bila "sigurna kuća... i za Muslimane, i za Hrvate, i za Srbe".
"Niti je škola bila, niti je mogla biti logor, a pogotovo ne koncentracioni logor", rekao je Karadžićev svjedok.
Civili su u školu dovođeni iz "lojalnih" muslimanskih sela koja su predala oružje, da bi bili zaštićeni od "eventualnog masakra" srpskih paravojski, tvrdio je Ujić.
Odgovarajući na pitanja tužilaca, Ujić je potvrdio da su u Rogatici 1992, dok ih VRS nije otjerala, bili " 'psi rata' zainteresovani samo za pljačku" - razne srpske paravojske.
Potvrdio je i da su 24 Muslimana iz škole i zarobljeničkog logora Rasadnik strijeljana avgusta 1992, pošto su odvedeni da rade na prvoj liniji fronta. Podvukao je, međutim, da je to bio samovoljan akt "starješine Špira" koji niko nije naredio i da je žrtvama bilo "suđeno zbog krivičnih djela".
Na opasku zastupnice otpužbe da su trojica ubijenih bili maloljetnici, a da je preživjeli Armin Baždar, koji je zločin opisao na suđenju Karadžiću, tada imao 15 godina, Ujić je odgovorio: "Petnaest ili 150 godina, ako je neko osumnjičen, bio je privođen. Žao mi je što se Armin Baždar tu našao i, evo, pokazalo se da nije bio kriv, pa je preživio i to me raduje."
I drugi svjedok Karadžićeve odbrane, Vidomir Banduka koji je bio opštinski zvaničnik u Hadžićima, tvrdio je da su se, po izbijanju sukoba u tom naselju, stotine muslimanskih civila dobrovoljno sklonile u lokalni sportski centar da bi bili "zaštićeni".
Pošto su mu tužioci u unakrsnom ispitivanju predočili svjedočenja Muslimana da u sportski centar nisu išli dobrovoljno, već da su ih srpske snage prisilno tamo odvele i zatvorile, Banduka je izjavio: "Doduše, to je rat - govoriti o dobrovoljnosti u ratu i miru je sasvim nešto različito. Ja tvrdim da ljudi nisu odvođeni, nego da je to rađeno u dogovoru s ljudima. E, sad, kako je to neko poslije gledao, da li je odveden ili je dobrovoljno uz nagovor i dogovor došao tu, to ja ne bih mogao komentarisati."
I Ujić i Banduka su za izbijanje rata u Rogatici i Hadžićima okrivili muslimanske snage za koje su tvrdili da su se naoružavale od 1991.
Ujić je tvrdio da je rat u Rogatici počeo poslije ubistva jednog Srbina krajem maja 1992, pošto su Muslimani odbili prijedlog da se opština podijeli po nacionalnoj liniji.
Banduka je rekao da je muslimansko stanovništvo, na poziv Stranke demokratske akcije, maja 1992. napustilo centar Hadžića, poslije čega je uslijedio napad muslimanskih snaga.
Jedini cilj pripadnika srpske teritorijalne odbrane, a zatim i VRS, bio je da odbrane svoje kuće i porodice, a ne da zavladaju područjima gdje su Muslimani bili većina, tvrdio je Banduka.
Suđenje Karadžiću se nastavlja sutra.
Bivši predsjednik Republike Srpske optužen je i za genocid u Srebrenici; za teror nad civilima u Sarajevu kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje za taoce pripadnika mirovnih snaga UN, 1992-95. godine.