HAG - Bivši opštinski funkcioner iz Zvornika posvjedočio je danas na suđenju Radovanu Karadžiću pred Haškim tribunalom da mu je poslije pada Srebrenice u julu 1995. visoki oficir Vojske RS Ljubiša Beara rekao da se "mora riješiti" muslimanskih zarobljenika i da su to naredila "dva predsjednika".
Uz zaštitu identiteta, svjedok optužbe je, pod pseudonimom KDZZ-320, izjavio da je tokom kratkog susreta pukovnik Beara zatražio i da zvorničke vlasti pomognu u pokopavanju ubijenih Bošnjaka.
Tribunal je Bearu, koji je bio šef bezbjednosnog sektora Glavnog štaba VRS, zbog genocida u Srebrenici 2010. osudio na doživotni zatvor. Beara se žalio na tu presudu.
Karadžić je, takođe, optužen za genocid u Srebrenici, odnosno ubistvo više od 7.000 muslimanskih zarobljenika u danima pošto je VRS 11. jula 1995. zauzela tu enklavu pod zaštitom UN u istočnoj Bosni. U to vrijeme, Karadžić je bio predsjednik RS i vrhovni komandant njenih oružanih snaga.
Napominjući da ne može reći kada se tačno sastao s Bearom u komandi Zvorničke brigade VRS, svjedok je izjavio da nije bilo istinskog razgovora, nego da je on saslušao pukovnikov "kratak monolog".
"Pukovnik je rekao da ne može da kontroliše zarobljenike i da mora da ih se riješi... Kazao je i da to čini po naređenju dva predsjednika", rekao je KDZZ-320, dodajući da su ga te riječi "šokirale".
Naglasio je da Bearu ništa nije pitao i da je poslije susreta sa njim napustio područje Zvornika, zbog čega ne zna da li je neko postupio po pukovnikovom nalogu.
Veći dio unakrsnog ispitivanja, Karadžić, koji se brani sam, posvetio je osporavanju da bi on mogao biti jedan od "dva predsjednika" za koje je Beara rekao da su mu naredili da se "riješi" muslimanskih zarobljenika.
Svjedok je odgovorio da Bearu nije pitao, a da iz njegovih riječi nije ni shvatio ko su "dva predsjednika" na čije se naređenje pozivao.
Karadžić je, uz napomenu da su se mnogo puta sretali, pitao svjedoka smatra li mogućim da bi on, kao predsjednik RS, "odobrio, a kamoli naredio strijeljanje ratnih zarobljenika".
"Znajući vas sa više od 20 susreta, ni u jednom trenutku nisam vjerovao da vi to možete narediti", odgovorio je KDZZ-320.
Sa Karadžićem, kako je izjavio, nikada nije razgovarao o susretu sa Bearom, niti je imao utisak da on o tome nešto zna.
Na sugestiju optuženog, svjedok je dozvolio mogućnost da je pukovnik Beara naređenje "dva predsjednika" spomenuo samo da bi ostavio utisak i ubijedio ga da postupi po njegovom nalogu.
Karadžić je sugerisao, a KDZZ-320 potvrdio, i da je Beara obrazložio da zarobljenike ne može da kontroliše zato što su "opasni".
Karadžić je svjedoka ispitivao i o incidentu koji je 13. jula 1995. izazvao masovno ubistvo zarobljenih Bošnjaka u skladištu u selu Kravica.
KDZZ-320 izjavio je da je od vozača autobusa koji je zarobljene dovezao do skladišta čuo da su Bošnjaci u autobusu oteli pušku od čuvara i zapucali, na šta su srpski policajci spolja otvorili vatru na autobus.
"Potom su sve izveli napolje, vozača je neko prepoznao, pa su ga odvojili, a ostale zarobljenike su pobili", prenio je svjedok vozačevu priču.
Prema optužnici protiv Karadžića, u kravičkom skladištu, srpske snage su ubile oko 1.000 muslimanskih zarobljenika.
Po okončanju iskaza KDZZ-320, svjedočenje na procesu Karadžiću započela je Eva Tabo (Ewa Tabeau), vještak tužilaštva za demografiju. Tabo će svjedočenje nastaviti sutra ujutro.