HAG - Iskazima svjedoka Sergeja Moroza i Milorada Džide, bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić nastavio je danas pred Haškim tribunalom odbranu od optužbe da je odgovoran za granatiranje sarajevske pijace Markale u kojem su u zimu 1994. nastradale desetine građana.
Ukrajinski inžinjerijski oficir Moroz, koji je službovao u Unproforu u vrijeme tog zločina, izjavio je da mu je ruski kolega Nikolaj Rumjancev, koji je učestvovao u istrazi, rekao da pogibiju civila na Markalama nije mogla izazvati minobacačka granata ispaljena sa položaja VRS.
Rumjancev je, po Morozovom svjedočenju, vjerovao da je na pijaci eksplodirala "specijalna eksplozivna naprava" postavljena na tlo.
Po optužnici protiv Karadžića, granatu koja je 5. februara 1994. na Markalama ubila 66, a ranila 140 građana, bila je ispaljena sa položaja Vojske Republike Srpske. Tadašnji predsjednik RS i vrhovni komandant VRS optužen je za terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim artiljerijskim i snajperskim napadima.
Nedugo poslije eksplozije na Markalama, Moroz je, kako je izjavio, i sam obišao pijacu i zaključio da bi putanja minobacačke granate bila "neuobičajena" i da je napad tim oruđem stoga malo vjerovatan.
Svjedok je potvrdio i da su muslimanske snage otvarale minobacačku vatru iz blizine komande Unprofora u Sarajevu, kako bi isprovocirale artiljerijski odgovor sa srpskih položaja.
Ukrajinski oficir, koji je radio na popravci postrojenja za snabdijevanje vodom i strujom, posvjedočio je i da su glavni uzrok nestašica bili napadi Armije BiH na izvorišta, pumpe i trafo-stanice na Ilidži, koja je bila pod srpskom kontrolom.
U unakrsnom ispitivanju, zastupnica optužbe predočila je svjedoku izvještaj Unprofora o eksploziji na Markalama, koji je potpisao i ruski oficir Rumjancev, sa zaključkom da se "minobacačka granata detonirala pri udaru u tlo". U izvještaju je utvrđena i moguća putanja projetkila.
Moroz je odgovorio da nikada nije vidio taj izvještaj i da mu je Rumjancev - koji više nije živ - "rekao šta je rekao".
Svjedok je ostao pri iskazu da je u Sarajevu bilo dovoljno vode, ali da nije mogla uvijek biti distribuirana vodovodom, prihvatajući, poslije više pitanja tužiteljke, da su civili bili izloženi opasnosti dok su išli po vodu na cisterne ili izvore.
Odgovornost VRS za zločin na Markalama negirao je i svjedok odbrane Milorad Džida, koji je 1994. bio bezbjednosno-obavještajni oficir VRS na položaju kod Sarajeva.
Tadašnji major Džida izjavio je da su oficiri Unprofora sutradan poslije eksplozije na Markalama obišli minobacačke položaje i utvrdili da iz tih oruđa nije pucano. Komandi bataljona to je, po riječima svjedoka, potvrdio i neimenovani francuski oficir Unprofora.
"Kategorički tvrdim da sa položaja mog bataljona nije otvarana minobacačka vatra i da ti minobacači nisu pomerani", posvjedočio je Džida, tvrdeći da je od januara 1994. na snazi bilo primirje i da ta oruđa uopšte nisu bila upotrebljavana.
Pri tom iskazu ostao je i nakon što mu je tužiteljka Kimberli Vest (Kimberly West) predočila izvještaje Unprofora o minobacačkoj vatri
na Sarajevo sa položaja VRS, uključujući i incident koji je na Dobrinji, dan uoči eksplozije na Markalama, odnio živote osam civila.
Džida je tvrdio i da su inspekcije Unprofora bile redovne, uprkos navodu iz dokumenta međunarodnih snaga da od oktobra 1993. nisu imale pristup položajima VRS koji mu je pokazala tužiteljka Vest.
Zastupnica optužbe pitala je svjedoka i kako to da inspekciju minobacačkih položaja njegovog bataljona nisu, prema predočenim dokumentima iz istrage, pomenuli ni Unprofor, ni oficir koji je predstavljao VRS u kontaktima sa međunarodnim snagama.
Džida je odgovorio da "ne zna" i da je oficir VRS "trebalo da zna" za nalaze inspekcije, budući da je viša komanda bila obaviještena o tome.
Odbranu pred Haškim tribunalom, Karadžić - koji je optužen i za genocid u Srebrenici i još sedam bosanskih opština; progon Muslimana i Hrvata širom BiH i uzimanje pripadnika za taoce "plavih šljemova" UN, 1992-95 - nastaviće sutra.