Stanko Stanić, rektor Univerziteta u Banjaluci, ocijenio je da je prošla godina bila za ovu ustanovu prelomna, jer je prošla duboke promjene: nastavni planovi su promijenjeni i rasterećeni, uskoro se očekuje da će Univerzitet biti integrisan, otvoreni su novi fakulteti... Termini kao što je "tezgarenje", višestruki angažmani, ogromne razlike u prihodima profesora, stvar su, kažu u ovoj ustanovi, prošlosti.
"Puno se radilo, a i radiće se na poboljšanju kvaliteta nastave. Profesori i asistenti će biti posvećeni studentu ne samo na časovima, nego i na pregledanju zadataka, seminarima i slično", kazao je Stanić.
NN: Univerzitet u Banjaluci prošao je reformu u 2007. godini, što je rezultiralo dubokim promjenama. Konkretnije, šta se sve promijenilo na Univerzitetu?
STANIĆ: Prije svega, 2007. godina je godina u kojoj je usvojen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju, čime je i institucionalno riješeno pitanje reforme visokog obrazovanja u skladu sa bolonjskim principima. Zato je to prva godina u kojoj se formalno moralo zakoračiti u reformu visokog obrazovanja u svim njenim elementima (izgradnja novog modela organizacije Univerziteta - integrisanog univerziteta, usvajanje novih studijskih programa).
Postojeće nastavne planove smo obogatili novim teorijskim i praktičnim spoznajama iz odgovarajuće struke, odnosno aktuelizovali smo nastavne planove, eliminisano je preklapanje nekoliko odsjeka ili smjerova na dva, pa i tri fakulteta, a uveli smo nove studijske programe, poput geodezije na Arhitektonsko-građevinskom fakultetu, francuskog jezika i političkih nauka na Filozofskom fakultetu.
NN: Dugo očekivana integracija Univerziteta još traje. Kad bi taj proces mogao biti završen?
STANIĆ: Posao zaokruživanja modela integrisanog univerziteta završiće se, formalno, u februaru ove godine. Taj proces je u toku, ali se ne odvija brzinom kojom bi trebalo. Ipak, odredili smo uža naučna područja za koja su matični pojedini naši fakulteti donijeli odluku o tome kojim strukovnim vijećima pripadaju pojedini studijski programi i slično. U toku je rasprava novog modela organizacije Univerziteta o Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta. Prema tom pravilniku, unutrašnju organizaciju Univerziteta činiće fakulteti i instituti, te centri.
NN: Da li to znači da više neće biti "tezgarenja", odnosno višestrukih angažmana?
STANIĆ: Da. Reforma, između ostalog, podrazumijeva znatno veće angažovanje nastavnika i saradnika u direktnoj komunikaciji sa studentima, ne samo na časovima, već i na seminarskoj nastavi, konsultacijama, pregledu domaćih zadataka i slično. Ako je tako, a moraće da bude, nemoguće je da se jedan nastavnik angažuje na više fakulteta preko broja časova koji bi mogao da predstavlja neko podnošljivo opterećenje. Taj broj časova iznosi maksimalno 12, računajući i angažovanje na drugim visokoškolskim ustanovama.
NN:Kako su sve te promjene osjetili studenti, odnosno da li se poboljšao kvalitet nastavnog procesa?
STANIĆ: Pitanje kvaliteta nastave je nešto što se ne može preko noći promijeniti, odnosno poboljšati. Neophodne pretpostavke za taj proces su da je aktuelizovan program svakog pojedinog predmeta, što podrazumijeva, između ostalog, da je on oslobođen nepotrebnih teorijskih i istorijskih sadržaja. Osim toga, bitne su intenzivnije pripreme nastavnika i saradnika za nastavu, razvijanje komunikacije između nastavnika i saradnika, s jedne strane, i studenata, s druge strane, na svakom času predavanja i vježbi. Uz sve to, bitan je i nivo opremljenosti laboratorija, računarskih učionica, odnosno nabavka na kojoj se mogu studenti učiti novim tehnologijama.
Na Univerzitetu vodimo politiku koja će imati za posljedicu ispunjavanje navedenih pretpostavki, odnosno podizanje kvaliteta nastave na viši nivo.
NN: Kada je riječ o kvalitetu nastave, da li je Univerzitet, odnosno nadležni organi, ikada provjerio validnost diploma profesora, doktora, asistenata, uopšte svih predavača u ovoj instituciji?
STANIĆ: Na našem univerzitetu nije provođena organizovana revizija diploma nastavnika i saradnika. Razlog je što objektivno nije bilo potrebe za tim, jer se mi, profesori i asistenti, bez obzira na veoma izraženu kadrovsku fluktuaciju, pogotovo u toku rata, dobro poznajemo u smislu ko je gdje magistrirao, doktorirao, na kojoj katedri, fakultetu, kod kog mentora i slično. U slučaju neke sumnje pristupalo se provjeri diploma u pojedinačnim slučajevima. Tako danas imamo jedan sudski spor vezan za dvije diplome, jednog nastavnika i jednog saradnika.
Naši fakulteti su provjeravali validnosti dokumentacije studenata koji su se prepisivali na naš univerzitet sa univerziteta iz Federacije BiH i Hrvatske u toku rata. Poznato je da je tada prepis dozvoljavan na osnovu izjave dvojice svjedoka da je neko bio upisan na neki fakultet i da je položio određeni broj ispita sa navedenim ocjenama u tim izjavama. Po okončanju rata, vršeno je sravnavanje podataka iz tih izjava i dokumentacije koju smo dobijali od fakulteta iz Federacije BiH i Republike Hrvatske. Nažalost, bilo je poništavanja uvjerenja o završenim studijama na nekim od naših fakulteta. Studentima koji su se prepisivali u toku rata nisu izdavane diplome sve do sravnavanja podataka sa fakultetima sa kojih je bilo prepisa.
Privatni ili javni fakultet
NN: Otvoreno se zalažete da profesori moraju da se odluče između angažmana na privatnim i javnim fakultetima. Zašto?
STANIĆ: Riječ je o sukobu interesa i ne bi trebalo da se toleriše ta praksa! Postojanje sukoba interesa je formalni razlog za ovakav stav. Suštinski razlog je u činjenici da profesor koji radi na više visokoškolskih ustanova nema ni na jednoj dovoljno vremena za studente. A da ne govorimo o pojavi da takvi profesori imaju različite kriterijume o vrednovanju znanja studenata na državnim i privatnim visokoškolskim ustanovama. Na državnim fakultetima imaju vrlo oštre kriterijume u ocjenjivanju studenata, a na privatnim dosta slabije, čime direktno pospješuju prelazak studenata sa državnih na privatne fakultete. Znači, rade na štetu kuće u kojoj su zaposleni, preko koje im se uplaćuju doprinosi za zdravstveno i penziono osiguranje.