Magnetofonski snimak sjednice Predsjedništva RBiH i predsjednika stranaka održane 2. februara 1993. godine (2)
MUHAMED FILIPOVIĆ: On nije predsjednik naše vlade. To je političko pitanje sudbine BiH. Oprostite. Mi zaobilazimo pitanja. Mi nemamo predsjednika Vlade. Nama su udarili nož u leđa i moramo to priznati. I ko neće to da prizna, neka se legitimira zbog čega ne priznaje to da nam je predsjednik Vlade udario u Ženevi nož u leđa. Oprostite. Naša pozicija se srušila tamo. Mi smo gradili tri i po mjeseca poziciju, on je srušio onog momenta kad je došao i izjavio da ne priznaje da postoji jedinstvena i zajednička delegacija BiH. A predsjednik je Vlade BiH. On je delegitimirao nas. To je nedopustivo, to je apsolutno nedopustivo u bilo kojim uvjetima političkim. Da je najveći diktat na nama. Šta to znači? Oprostite, šta to znači da predsjednik jedne vlade dezavuira svoju državu, svoju državnu delegaciju i to ostane bez odgovora. Je l' su oni gluhi i nijemi, je li oni ne znaju, ne razumiju šta se radi i o čemu se radi. Oni su odlično očitali stvar da smo mi ljudi koji smo bespomoćni i osuđeni na to da nam Boban i Karadžić diktiraju situaciju. Sve ovo što se zbilo je rezultat toga. Oprostite. Hrvatska karta je naša bila šuplja karta. To je moje uvjerenje i ako mi odavde odemo a ne relegiramo tog Akmadžića i ne izaberemo jednu vladu koja će predstavljati demokratsku BiH, mi nikakve šanse nemamo u Njujorku. To je moje apsolutno uvjerenje i iza toga ne samo da ću stajati nego ću voditi akciju protiv toga. Niko nema prava da BiH na takav način dovodi u pitanje. To je nečuveno, to nema u historiji državnoj. To se nikad nije desilo da predsjednik Vlade na takav brutalan način dezavuira šefa države. Oprostite.
BORO BJELOBRK: Ja bih bio rad, prije svega, da sugerišem neke naredne poteze da što manje kvalifikujem ove prethodne, mada vjerovatno svako iskustvo koristi kao poriv da se čovjek odredi prema narednim. Kongres SDP od 28. decembra prošle godine je 20 vama poslao poruku - ratnu izjavu svojevrsnu, gdje je upozorio i predložio mnoge stvari kako se odrediti prema mnogim stvarima. Ja ću sad kao čovjek se pokušati odrediti u ovoj diskusiji i reći - imate preko puta sebe ljude iz engleskog govornog područja koji se određuju prema... i... Što može otvoriti čitav prostor manipulacija, špekulacija, i svih sličnih formi. Ja bih sugerisao stoga sljedećI red poteza.
TARIK: Profesore, upravo se o tome radi. Dakle, naš je savjet koji naravno govorimo samo zbog sebe. Nemamo mi iluziju da ćete to poslušati. Naš je savjet da predsjednik Izetbegović dosljedno ne ode u Njujork i da se nastojimo izvući čak iz tih potpisanih 9 principa jer njima ne dobivamo ništa, gubimo sve. I da po završetku, u svakom slučaju, državna delegacija donese nekakvu predsjedničku izjavu kojom konferenciju smatra završenom, neuspjelom i ne priznaje nikakve političke i pravne posljedice niti do sada postignute preliminarne sporazume, jer se može desiti da nakon nekakve intervencije ili završetka rata nas vrate na tih 9 principa koji su apsolutna propast za ovu državu. To je prva stvar. Druga stvar, u istupima zvaničnika BiH i u komentaru tih prelaznih rješenja, koja eto nismo prihvatili, čuje se da se time suspendira Predsjedništvo, Vlada. Mi bismo bili sretni da nije tako, ali potrebno je da i Predsjedništvo i Vlada učine nešto na samopoštovanju čime bi barem spriječili da mi sami ovdje ne radimo na destrukciji Predsjedništva i Vlade. Vi ste sami naveli te primjere, profesore. Ako nigdje na svijetu ne postoji da premijer da ostavku a da ostane Vlada i da se imenuje novi, nego samo kod nas, onda je to neozbiljno. Zašto bi neko poštovao takvu vladu. Ako nigdje na svijetu nema ono što ste napravili, pogazili naš ustav, suspendirali da bi dobili nekog Lasića, a sad tog Lasića nema, onda vi zaista, mislim, sami radite na tome da vas neko ne uvažava Predsjedništvo. Da je prvi vojnik države i najgori, ne mislim da jeste, ako ta Armija raspiše potjernicu za jednim čovjekom pa se Vi, predsjedniče, s tim čovjekom slikate na Igmanu, očito u prijateljskim odnosima, onda Vi dezavuirate svoju armiju. Ako ne valja komandant i ako nije u pravu, ne govorim sad sa stanovišta istorijskog ishoda obračuna sa generalom Prazinom - moglo se to drugačije završiti, ali ni onda ne biste bili u pravu. Naime, Vi morate uvažavati svoju armiju ako želite da je uvažava svako drugi. I niz drugih stvari koje treba raditi ozbiljno da bi i nas ozbiljno shvatali. Mi vam na drugi način pomoći ne možemo. Prošli put kad smo razgovarali vi ste možda mislili da se ja šalim kad sam rekao da treba komandovati "Prozor noćas mora pasti". Ja se nisam šalio. A poslije Prozora došao je Vakuf i to ako mislite da se sad nešto sredilo, nije se ništa sredilo. Samo je pitanje je li potrebno da mi između sebe to konstatujemo pa da vidimo šta nam je činiti, ne moramo to reći u javnosti, ili vi između sebe bez nas. Ali drugačije to, jednostavno, ne ide. Nemojte mi zamjeriti na ovom malo familijarnijem tonu, ali meni se ponekad čini da vi ko imate nekog šejtančića koji vam nešto govori šta ne treba uraditi i vas niko nije prisilio da izjavite da biste prihvatili svako rješenje koje vam ponudi Zapad. Eto, Zapad je ponudio rješenje a to nama ne odgovara. Mislim, ja ne mogu da shvatim, mi ne možemo napraviti l00 tenkova kojih nemamo. Ne možemo tu silu spriječiti koja je krenula preko Bajine Bašte i preko Skelana i gore preko Ljubovije. Ali neke stvari možemo napraviti, za neke stvari nam niko nije kriv. Neke stvari zavise samo od nas, naime od vas. Od ljudi koji su država. Naš drugi predlog, dakle poslije ovoga da ne idete u Njujork, da ništa ne prihvatite i da kažete da ništa ne prihvatate što je dosad potpisano, jer posljedice ne mogu biti gore, one već sada jesu loše. Drugi je predlog da Predsjedništvo u funkciji Skupštine izglasa nepovjerenje Vladi. Mislim, nemojte se ljutiti, prof. Filipoviću, što se opet sad obraćĆam, ali Vi ste pokrenuli pitanje Vlade. To je za nas jasno. Mi smo rekli da u tu v ladu nećemo. Mala stranka smo mi, za nas je bitno da imamo ministra u Vladi.
FILIPOVIĆ: Nismo mi male stranke, oprostite, mi imamo veliki uticaj. Velike stranke su danas male stranke.
TARIK: Objektivno, profesore. Upravo ja za svoju stranku to govorim.
Nama je značajno bilo, profesore, nama je bilo značajno da imamo ministra u Vladi, ali mi nijedne sekunde nismo se dvoumili da kažemo da u tu vladu nećemo jer je to veleizdaja. E sada neki su ostali misleći da će time spriječiti krizu Vlade, a izazvali su krizu države. Ono što mi želimo da vi lijepo izglasate nepovjerenje Vladi za 24 sata kao mandator da nađete mandatara, sve se prethodno da dogovoriti i da izvršite konsultacije sa strankama kako Bog zapovijeda, a onda opet izglasajte Vladu kakvu hoćete. Ali neki red mora postojati jer inače je apsurdno tražiti da neko drugi tu vladu poštuje i uvažava. I ukoliko zaista ste zainteresirani, zavisi u kojem stupnju za različite prijedloge, vi uvijek imate pravo da svaku od ovih ili bilo kojih drugih stranaka i organizovanih snaga i predstavnike nauke i akademije i vjerskih udruženja na vaš poziv svako će se pojaviti i izložiti svoje predloge. Ovo je malo širok skup i malo je sužen za sve ono što bismo mi predložili. Mi ćemo predlagati dalje i kad nam se ne bude svidjali potezi koje država vrši i dalje ćemo davati konferencije i najavljivati šta će se desiti. Mi ništa drugo ne možemo učiniti. To su, dakle, naša dva predloga. Odustajanje potpuno od Njujorka, veliki me je strah, pravo da vam kažem, da oni ipak ne pristanu na tu kontrolu artiljerije itd. itd. jer ovo što g. Pejanović kaže garancija prava. Za to bi trebalo 4,5 miliona vojnika. Jer 1.500 vojnika UNPROFOR-a nije u stanju da sačuva jednog Turaj lica. Prema tome ta ideja o kojoj vi razmišljate je pogrešna kao što su – sada ću skočiti na temu zbog prisustva g. Salkića. Imam potrebu i to da kažem. Kada smo objelodanili sporazum iz Međugorja o saradnji SDA i HDZ i tada nam je bilo jasno čemu to vodi. Gospoda koja su djelimično sad koncentrirana u Pres-centru Armije BiH inače pod tzv. slobodnim medijima su g. Salkića proglasili agentom KOS-a jer razjedinjava hrvatski i muslimanski narod.
FILIPOVIĆ: To je uobičajena formula za sve ljude koji slobodno misle. Evo, tu je ministar Pušina koji je izdao saopštenje. To su svinjarije.
TARIK: Mi drugih načina nemamo osim da u ovakvim rijetkim susretima predlažemo, i da se u javnosti, a sve nam je manji prostor medijski moram konstatirati, dajemo svoje mišljenje. Hvala lijepa.
MIRKO PEJANOVIĆ: Ja bih jedno pitanje postavio g. Tariku. Odustajem
od polemike koju zaslužuje jedna ocjena, jer ne valja vlast koja ne može saslušati protivno mišljenje, a pogotovo konstruktivno mišljenje. Ali bih molio jedno pitanje. Znači li vaš predlog potpuno odustajanje iz mirovnog procesa?
TARIK: Ne, to znači da vi niste shvatili da taj mirovni proces se samo zove mirovni proces, da nijedna mirna tačka otpočetka njegovog nije stvorena, a iskrslo je bezbroj žarišta, da logori nisu raspušteni itd. Ja jesam za mirovni proces koji to jeste, a ne koji se tako zove.
FILIPOVIĆ: Mi uvijek možemo izazvati izraelsku poziciju da odbacimo sve rezolucije bilo čije. Samo moramo imati Ameriku iza sebe. Ali to je u prilog Alijine politike. Svi znaju da ja kritikujem Alijinu politiku, ali u prilog Alijine politike je to. Ja mogu radikalizam provoditi onda kada imam snagu iza sebe.
ALIJA IZETBEGOVIĆ: I kad odgovaraš za ono što radiš. I kad budeš na
mom mjestu onda to možeš uraditi. Ali sad kada me sa svih strana zove 500 hiljada ljudi i pita kad ćemo se vratiti kućama i pitaju me kako da mi odbranimo nešto. Naime, kad budete na mom mjestu, onda možete radikalizam provoditi ali na svoj račun. Ja lično ne mogu provoditi radikalizam, ja trenutno pokušavam da se, koliko je moguće, odgovorno ponašam u situaciji kakva jeste. Inače, kako ja politiku shvatam, pravo nije pravo. To je lako riješiti. Ja mogu otići kod nekog etičara tamo ili svećenika i pitati ga šta je pravo a šta nije pravo. Nemam puno koristi od toga. Da ne ponavljam da je politika stvar mogućih stvari, da iz spiska svih želja prvo što uradim prvo izbacim nemoguće stvari. Pa neću o njima da raspravljam uopće. Nego svedem na ono što je moguće i da iz toga moguće, ako mogu da odaberem nešto što valja. Ali vi svi zaboravljate situaciju u koju smo došli. Rezultat je napada jedne armije na BiH. I rasula vlasti usljed jednog snažnog udarca pesnicom po svemu tome sve se razbilo. I mi smo to pokušali da sakupimo. Nismo mi tu armiju, nismo mi uzrokovali niti smo. Jedino ako smo, kao što to kažu odozgo sa planine, kažu da niste izglasali suverenost, ne biste doživjeli to što ste doživjeli. Tada jesmo, najvjerovatnije, na neki način bili razlog ili doveli do rata. Ali, bože, moj. Možda smo mogli na drugi način da postupimo. Samo se radi o ovome. Mi smo doživjeli agresiju na način kako je to Poljska doživjela, Francuska i sve je otišlo đavolu. Sad se borimo da pokupimo to nakon što je snažnom pesnicom udareno na BiH, što se ta armija sručila na nas. Mi pokušavamo ako možemo na neki način polako sačuvati to što se da sačuvati, konsolidirati polagano vlast u situaciji kakva ona jeste trenutno, a vidite, ja se ne branim da nisam pravio niz grešaka u pokušaju da barem pukotine koje nisu neophodne, je pukotina na sve strane ima. Uvijek uračunavajte u to. Kad govorite i dajete predloge, nismo mi pozvali armiju niti je rat rezultat naših grešaka, osim ako je u situaciji kada je Hrvatska otišla iz Jugoslavije i Slovenija, ako smo tada trebali da metnemo prst na čelo pa da kažemo, dobro u situaciji kakva jeste hajmo se prikloniti jačem. Mi smo se tada odlučili na suverenost. Ovi tvrde da je to bio razlog rata i da smo mi skrivili rat. Možda smo mogli da to ne kažemo, ali ja danas, pravo da vam kažem da sam znao da nas sve ovo čeka i da se moglo gledati u budućnost, ja bih donio, što se mene lično tiče, istu odluku. Ne bih ostao u sastavu one Jugoslavije u kojoj vlada Milošević. Ne bih savjetovao narodu koji me sluša, ili dijelu naroda, ili dijelu građana, ili dijelu javnosti koje bi me pitalo šta da radimo. Sudbina je od tada i tada je počeo rat. I to je bio razlog rata. Protiv nas se našla jedna strašna mašina, srušila nam je tu državu, mi sad to pokušavamo koliko možemo u takvoj situaciji da to konsolidiramo. Dakle, to je situacija u kojoj se nalazimo. Nije to bila neka tabularaza u kojoj mi sad kombinujemo vlast i državu nego jednostavno u jednim uslovima rata, ubijanja pa i izdaja kojekakvih. Dakle, nije riječ samo o ponašanju nekih ljudi za koje ste mogli proračunati kako će se ponašati, nego često potpuno nepredvidivih poteza. Vi ste se pouzdali u neke ljude da zastupaju bosansku stvar. Vrlo skoro su bili primjeri iz vaše stranke, pa iz niza drugih stranaka. Pouzdate se u ljude. Međutim, vi ne možete jednostavno da predvidite ponašanje ljudi. Računate da treba i kvalitetno to da sastavite bilo na nekoj nacionalnoj osnovi, bilo da neku naciju uključite u očuvanje te Bosne, bilo neku stranku da uključite. Imate s te strane na neki način nepredvidiva ponašanja i neočekivane postupke. To je situacija u kojoj mi pokušavamo da održimo se nekako na površini da ne potone taj brod što se zove Bosna. Jednostavno, bura i još brod šupalj na sto mjesta. Treba brod pokušati nekako da se iskrca i da se nekako dođe do obale - kako god. U toj situaciji ne možemo, unutra vlada priličan nered i na palubi i dole i svugdje i radi se koliko može. Vlada pomalo neko haotično stanje, ali mi pokušavamo da to spasimo koliko je to moguće. To je stanje, to je... u kome se sad mi rješavamo problem. Ali ponekad imam utisak kao da raspravljate kao da je sve OK i sad mi biramo rješenja. Pitanje je koliko je moguće uopšte birati rješenja u situaciji kakva jeste. Nego se ravnamo - pokušavamo datim brodom izbjeći neki hrid, neku hridinu izbjeći pa onda naletimo na neki sprud koji se nalazi pod vodom pa se nije ni vidio. Vi znate na šta tom prilikom ciljam, jer ja vidim nekakav hrid koji je napolju, ali ne vidim onaj podvodni. Ali taj podvodni nam je napravio puno više nevolja.
IZETBEGOVIĆ: Naravno. Vidite, mi gajimo taj metod koji drugi ne gaje. Prije svega, mi razgovaramo sa vama dosta često. Radi se o ovome kad je riječ o ovome. Ipak se radi da ste vi bili u opoziciji prema vlasti. Mi to gajimo taj sistem dalje. Ta opozicija kod nas, za razliku od drugih zemalja, može da izađe i da kaže svoje mišljenje pa na taj način utiče na javnost, utiče na ponašanje vlasti. Jer vlast iz toga izvlači neke zaključke, izabere od toga što smatra da je pametno itd. Dakle, pokušavamo to da uradimo u situaciji u kakvoj se nalazimo maksimalno. I konačno, radi se o nekom rješavanju. Ne možemo očigledno da dobijemo sve u situaciji u kojoj mi nismo izašli pobjednici u ovom ratu. Rat je pola, odnosno na pola puta - ni tamo ni ovamo. Prekinut je na pola. Pregovori su naime ti, nije rat prekinut, ali pregovori se vrše u situaciji u kojoj ona armija nije poražena a mi nismo pobijedili. Nego vlada neki balans nesiguran, ne zna se kako stvari mogu dalje da teku. Da vam kažem neka svoja razmišljanja. Ja se bojim u slučaju nastavka rata da se mogu stvari iskomplicirati do te mjere da će se možda Srbija mobilizirati, da će možda u Rusiji doći do prevrata koji će dati snažnu pomoć tamo. Sve su to moguće stvari nisu nemoguće. Jeljcinov položaj je vrlo labav tamo. Sve se tu može da okrene tumbe u roku od mjesec-dva dana. Vi imate potpuno svjetsku situaciju drugačiju. Pa onda vjerovatno povratno - američku situaciju, a tamo su atomske bombe mogu se naći u rukama jedne grupe ljudi spremnih na sve. Amerika bi tada mogla da promijeni potpuno i evrpski dio. Vidite šta je uradio Kolombo zadnji put. Onaj Života Panić je poručio da će baciti, pomenuo je na nesreću i Rim. Rekao je - mi smo u stanju da bombardujemo Rim. Vidite da su mu povjerovali. Kolombo je probio situaciju gore Srbije i odletio u Beograd. Onaj Kolombo koji dolazi sutra kod nas ovdje. Dakle, ima masa stvari koje treba ukalkulirati koliko je moguće i koliko je moguće da ne bi kasnije čovjek rekao da je trebao u nekom momentu da stvari zaustavi, da imamo neko tlo pod nogama ovdje. Imamo neki okvir. Ne mogu ja sada imati suverenu, cjelovitu, graćansku državu BiH. U ovom momentu to i nije moguće, ali je moguće možda sačuvati nešto... Ja kažem ovo. Moguće je sačuvati jedan okvir pretpostvke u kojem bi se u daljoj evoluciji moglo doći do jedne građanske demokratske države.
FILIPOVIĆ: To je pretpostavka za očuvanje mira. Ti moraš postaviti prvo da Bosna može funkcionirati samo kao demokratska građanska država. Oprosti. Na nacionalnoj osnovi ona ne može funkcionirati. (Nastaviće se)