Magnetofonski snimak sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, održane 23. aprila 1993. godine (2)
LAZOVIĆ: Mislim da je, pogotovo nama koji smo učestvovali u tim razgovorima i u Ženevi i u Njujorku, potpuno jasno da sukobi izbijaju zbog različitih političkih koncepcija prema BiH i da je pitanje zajedničkih komandi izvedeno iz tih različitih koncepcija. Očigledno je da je rukovodstvo HDZ-a imalo jedan pristup u kome je pokušavao taktizirati na taj način da eventualna podjela Bosne ide njima u prilog na taj način što bi Herceg Bosnu zaokružili potpuno i politički i vojno kao paradržavu. Mislim, to je zaista jasno i otuda vjerovatno njihovi kadrovi u organima vlasti BiH nisu ovdje. Ja bih čitavo težište prebacio na njihov sukob - politički sukob HDZ-a sa Vens-Ovenovim planom, sa međunarodnom zajednicom. Međunarodna zajednica je stala iza Vens-Ovenovog plana i mislim da taj pritisak na njih upravo čine Vens i Oven. Jer, taj plan koji su oni prihvatili ne daje njima za pravo da te provincije svojataju kao hrvatske. Cjelokupna zagrebačka medijska javnost bombardovana je da su to provincije koje su pripale Hrvatima, od čega se stvara pretpostavka da i vlast u tim provincijama treba organizovati, prije svega, isključivo sa Hrvatima. To nigdje u Vens-Ovenovom planu ne piše i mislim da ih treba na to konstantno i upozoravati. Oni se demagoški ponašaju prema BiH, jer kažu da, tu sad mislim i na Tuđmana i na rukovodstvo HDZ-a u Zagrebu, da priznaju suverenu i nezavisnu BiH, međutim izbjegavaju svaki mogući oblik svog učešća u jedinstvenim organima Bosne i Hercegovine. Mi smo prihvatili Vens-Ovenov plan i to treba stalno govoriti i želeći njegovu implementaciju na način kako je to predviđeno tim planom. Ako je Vens-Ovenovim planom predviđena demilitarizacija kao neki korak ka budućnosti, onda je to još dodatni razlog da se izvrši pritisak na rukovodstvo HDZ-a da prihvate zajedničke komande. Jer, ako ih ne prihvate, onda stoji iza toga ipak neka podlija igra koja podrazumijeva da vojnički treba zaokružiti te teritorije, a sljedeći korak bi vjerovatno bio priklanjanje i vojno i ekonomsko i svako drugo hrvatskoj državi. Mislim da nije logično ovo što Mirko predlaže da se ide sa tim da UNPROFOR daje svoje kadrove u zajedničku komandu. To bi bilo, po njihovim principima, svrstavanje na jednu od strana i to, prije svega, mislim da oni ne bi prihvatili. Mislim da treba ostati na onim principima koje smo govorili u Njujorku, zajedničke komande. Ali bih išao i korak dalje, ja bih čak bio spreman da ovdje Vlada i Predsjedništvo, zajedno, javno izraze svoje principe i svoje stavove prema odnosu HDZ-a, ali na način da se jasno iskaže naše opredjeljenje prema budućnosti države BiH. Kakvu mi to zaista državu imamo, bez obzira što smo mi to do sada više puta govorili. Ipak i radi međunarodne javnosti i radi hrvatske i naše javnosti i treba da se u tome vidi da zaista nema nikakvih elemenata koji onemogućuju ostvarivanje hrvatskog interesa u jednom takvom obliku države. Onda bi ponovo javno pozvao HDZ-ove kadrove da se vrate u Predsjedništvo i da učestvuju u legalnim organima BiH. Ako i nakon toga oni to ne bi to uradili, onda bi i međunarodna i svaka druga javnost bila ipak protiv njih.
TOMO ŠIMIĆ: Da možda i neke radikalnije poteze učinimo kako bismo zaštitili interes države? Ja bih na to, čini mi se, bio spreman.
IZETBEGOVIĆ: Najvjerovatnije će ih trebati pozvati i dati neki rok. Hrvati koji hoće da rade neka uđu u Vladu i Predsjedništvo.
LAZOVIĆ: Ja bih bacio težište na to da je to ipak političko pitanje njihovog odnosa prema BiH i iz toga da proizilaze sukobi i sve ovo što jeste.
ČAMPARA: Meni je ipak značajno da im se dokaže da oni vrše napad i da oni upravo žele paradržavnu tvorevinu. Jer, nema sumnje u ovo što mi pričamo: popuštati ili ne. Nema se tu šta popuštati. U te dvije provincije slovom i brojem je 10 opština koje imaju većinu, recimo, muslimanskog stanovništva. U Hercegovini je četiri - Stolac, Mostar, Konjic, Jablanica. Ovamo je šest opština i mislim da tu nema govora o nekom popuštanju ili nepopuštanju. Najidealnije bi bilo da je jedinstvena komanda, ali pošto to ne ide, zajednička je najmanje što se može i mislim da ih u ovom razgovoru treba natjerati na to da i sami vide na osnovu tih materijala da su oni izvršili taj pritisak. Nisam siguran da ćete vi moći oko tih zajedničkih komandi precizirati od vrha do dna na tom sastanku sve. Vjerovatno će biti i bio bih na to spreman odrediti na tom sastanku po pet, 10 ili 15 ljudi, nije bitno, neka se sjedne u Mostaru, Zenici u Travniku gdje hoće i neka se ne dižu dok se to pitanje ne riješi. Vjerovatno neće biti tolike mogućnosti da se sad od vrha do dna te zajedničke komande sve raščisti. Ali čini mi se da je ovo vrlo važno, tim prije što bi se držao tog plana radi toga što Tuđman juče nagovještava ponovo da je dobar Vens-Ovenov plan, ali traži modernizaciju i modifikaciju u cilju veće konfederacije BiH. To znači traži... državu. I čini mi se da ćete vi na tome ostati više, na tom političkom. Više ne bih ništa tu dodao, vi to znate dobro, a zajedničke će komande biti najkasnije.
IZETBEGOVIĆ: Izvolite, ima li ko dalje?
PEJANOVIĆ: Međunarodna zajednica ima predstavnike u zajedničkoj komandi. Mi već imamo gradova u kojima ljudi s ljudima ne mogu da sjednu zajedno. Jednostavno, ne mogu da sjednu. To mora da počne funkcionisati, a glavno funkcionisanje da se razmjenjuju informacije i donose odluke o upotrebi snaga. O kretanju snaga. Da niko ništa ne može podvaliti. Mislim da ta ideja može biti nešto što će da doprinese popuštanju i da učini ideju realnom u provođenju, bar za neko vrijeme. Bar za nekoliko mjeseci. Mislim da međunarodna zajednica ima interesa za to i da sa naše strane može jedna takva ponuda. Mi ništa ne gubimo. Zato sam mislio da to bude jedna od pomoćnih ideja u traženju prihvatanja formule zajedničke komande. Hvala.
KONJICIJA: Ne znam da li je tačno ono što je Pušina rekao da je uhvaćen razgovor između Akmadžića i ovoga...
IZETBEGOVIĆ: Može biti. Možda jeste, možda nije.
MUFTIĆ: Bilo je na vijestima da je, navodno, Karadžić rekao da su oni spremni da potpišu Vens-Ovenov plan sa nekim koncesijama itd. Ako niste čuli da budete spremni na takvo pitanje novinara.
KONJICIJA: Samo su Rusi meni rekli ovdje, Abracunov je rekao, kad smo s njima razgovarali, da im se dadne sjeverni koridor i oni bi po svoj prilici pristali da potpišu. Međutim, taj koridor bi bio...
IZETBEGOVIĆ: Najpametnije što bi oni mogli da urade je to da prihvate da ispadne da je sad sve na nama, da nam prebace lopticu. Međutim, mi ne možemo biti krivi, jer smo mi prihvatili nekakav plan i potpisali ga. Oni traže modifikaciju. Ali oni mogu taktički da dobiju na taj način da kažu - evo, prihvatamo u cjelini, ali jedan, dva, tri ove promjene tu, ovdje u ovome itd. Za nas neprihvatljive, jer mi smo ipak došli skoro do donje granice onoga što možemo da prihvatimo. Danas sam dobio pismo iz istočne Bosne, od grupe građana, u kome su čuli za ovu mogućnost i kažu - molim vas, dajte im koridor na sjeveru, neka oni onu gujavicu dolje uklone prema Sandžaku. Međutim, mislim da to nisu te stvari, nisu iste težine. Onaj sanitarni kordon što su ga napravili prema Sandžaku. Nije problem, nije strateški značaj jednak. Pošto su oni neposredno zainteresovani....
ČAMPARA: Ne bi to dobro bilo.
PEJANOVIĆ: Imaju i Hrvati rezervnu varijantu.
KONJICIJA: Imaju Hrvati koridor kroz Hrvatsku.
IZETBEGOVIĆ: Imaju oni po postojećem planu od Travnika do Broda potpuno slobodan prolaz. Po postojećem planu.
MUFTIĆ: Koridori su besmislica ako je zabranjeno kretanje vojnog materijala i ako postoje plavi putevi.
IZETBEGOVIĆ: Jeste, naravno, koridori su nešto što ja držim sam, a plavi putevi su nešto što drugi drže. Plavim putem ne može prolaziti kako hoće, nije u njegovom vlasništvu. Koridor je pod njegovom kontrolom, plavi put je, pod čijom je kontrolom? Formalno, pod kontrolom plavih šljemova, a u stvari to su neki ček pointovi u razmaku od pet-šest km, a drugo drže snage koje su tu, i koje uvijek mogu da presretnu vozilo. Teorijski nije tako, jer se po Vens-Ovenovim planu sva Bosna proglašava otvorenom komunikacijom u svim pravcima. Ali, to je teorija. To neće biti za deset godina. Ne možete sad sjesti u kola i voziti se preko Travnika do Zagreba preko Banjaluke i Okučana. Nažalost, tako je. Hoćemo li, nakon ovih konsultacija, uključiti prvu tačku? Da puno ne duljimo oko nje. Situacija je dosta jasna. Ono što možemo zaključiti to je da ovi razgovori jasno kažu - ovo mi hoćemo, ovo hoćemo, ovo ne damo, ovo damo, itd. Dakle, da dođem s čistim i jasnim pojmom da mogu reći šta je u stvari i da možemo prema tome našu strategiju konačno opredijeliti. Pitaću ih šta hoće. Naravno, u svakom slučaju tražiću dvije stvari. Medijska kampanja u Hrvatskoj je užasna. Da obustave medijsku kampanju čak su cenzurisali jednu moju kratku izjavu koju sam dao gore. A onda, da ne kažem ovih dana da je kampanja stravična gore i stavlja naše ljude gore u vrlo tešku situaciju. Običan svijet ne zna šta je istina, a šta nije istina. Oni smatraju da sada Muslimani Hrvate kolju po Bosni i Hercegovini i kažu - sram vas bilo, mi vas ovdje primili, vaši tamo ostali, pa ubijaju naš svijet tamo, kako vas nije stid, itd.
ČAMPARA: Na TV-u su vam pustili samo prvi i posljednji stav da se slažete s Tuđmanom da treba mir, a drugo ništa.
IZETBEGOVIĆ: Ja sam njemu priložio tamo 72 kuće srušene, imena i prezimena, sve.
ČAMPARA: Taj prilog nije niko objavio, ni "Slobodna Dalmacija". Ja kad sam bio u Hrvatskoj bila je inflacija 12%, a sad je 36% mjesečno. I po mnogim redovima.... Sad im se mic po mic uvodi red i u humanitarnu pomoć. Kod broja izbjeglica oni su stalno operisali sa 500.000 do 600.000 da bi UNHCR dao meni podatak da je riječ o 324.000. Kad sam pošao spalo je na 190 i nešto hiljada. Oni još lažu o 500.000.
IZETBEGOVIĆ: Ja sam stalno govorio da nema više od 200.000.
X: Nema. Ja sam gledao od UNHCR-a.
IZETBEGOVIĆ: Amila je išla tamo. Oni dobiju pomoć za 500.000. Mendaluče je dao neku procjenu.
X: 197.000 je bilo na dan 6. marta. UNHCR vodi to. Normalno, oni cijelu humanitarnu pomoć praktično pokrivaju sa bosanskim izbjeglicama i pokrivaju cijelu Dalmaciju što su pokrile njihove posavske izbjeglice, hrane se tom hranom, a i dobar dio, cijela Hrvatska jede i pije od humanitarne pomoći. Onda smo ih uhvatili na struji i svemu. Zdravstvene usluge - 60 miliona su poslali račun. Ja odem i nađem GAS-u, ona se podmirila, plaćeni svi ljekari. Neće da kažu od čega je razlika, ali bi htjeli da naplate bilo kompenzacijom ta za struju, bilo Vladi da šalju račun i na razne načine.
IZETBEGOVIĆ: Ja mislim da su oni na caru sa izbjeglicama.
X: A sve prijete i govore - mi smo vaše izbjeglice, primili, nije tačno to. Da nema izbjeglica da odu, ne bi ni oni imali šta jesti. Jer ako ništa, dosta izbjeglica jede i pije, obrću se tamo kapitali itd. Tako da i oni idu nizbrdo prilično. Vide i oni.…..
IZETBEGOVIĆ: Uglavnom član 2 i 5 nije sporno. Otpada alternativa. Je li tako u redu? U redu. Hajmo onda dalje. Vidjećemo šta će biti. Ako bude nekog dana trebalo nešto, onda ćemo raspraviti tada o tome. Drugo, ima uredba sa zakonskom snagom o odbrani. Ima li tu kakvih problema? Molim vas, jednu stvar ovdje. Što se tiče vojske, ja sam danas imao sastanak sa članovima Štaba i trebao je Halil doći s njima. Halila nije bilo jer je zakasnio u povratku iz Zenice, pa je došlo do jedne neprijatne situacije između mene i njih povodom jednog seta papira koji oni traže da se donese. Oni su htjeli da to danas Predsjedništvo donese. Ja sam to odbio.
Molim vas. Ja bih vas zamolio, vi koji to gledate, nemojte dozvoliti da nam se u vojne propise ubace nekakve izmišljotine, nekakve mitske stvari, nekakve nepotrebne stvari. Gledajte ima li to ikakvu tradiciju u nekoj tradiciji demokratskih zemalja. Tražite od njih rješenja. Neke male demokratske zemlje. Neki odnos vojske i političkih organa vlasti, ako je to taj problem, onda prava načelnika Štaba. Neka ima prava kao što ima Generalštab u Belgiji. Imam utisak da se ovdje pomalo militarizuje vojska. Sve malo pomalo sebi uzimaju neka prava ili u stanovima, ili zdravstveno, ili tamo itd. Rekao sam im danas, to je po svjetskim standardima. Mene to ne zanima, rekao sam. Odgovorite mi na jasno pitanje - je li to na neki način primjereno jednom belgijskom modelu? Ako kažete jeste, ja odmah potpisujem i neću da gledam, jer ja nisam stručnjak. Ali hoću da imam demokratski obrazac ili model ili neki odnos vojske kod svega toga. Oni tu govore - predsjedniče, tu su bili toliki eksperti i zvali akademike. Ja ti kažem da to niko nije ni pročitao. Sad si praktički pokrio nekakvim akademicima i imaš nešto - neko rješenje. Šta on zna oko toga? Mene to ne zanima. Ne treba im vruća voda. Svi preslikavaju jedni od drugih, recimo ovo kakvi su ovi mehanizmi demokratske vlasti, pa parlament, Vlada. To je ustanovljeno prije 100-200 godina, usavršava se, ali svugdje su sad nekakvi parlamenti. Tako imaju i generalštabovi i njihova prava. Naš generalštab može imati pravo ako ima i generalštab u nekoj demokratskoj zemlji. Ne može imati ništa ni više - ni manje. E to me zanima.
KONJICIJA: Jedna je primjedba bila vrlo ozbiljna. Ne može načelnik Štaba proglašavati viteška, slavna, itd, jer on nije komandant Armije. Predsjedništvo je vrhovni komandant. To Predsjedništvo mora.
IZETBEGOVIĆ: Kad, prije svega, ustanoviše te viteške.
MIJATOVIĆ: To je na Dan armije, predsjedniče, bilo. Odlikovane su.
IZETBEGOVIĆ: Dobro, je li to na Predsjedništvu prošlo?
MIJATOVIĆ: Nije.
ČAMPARA: Nije prošlo na Predsjedništvu. Ima prijedlog, došao je materijal da se zove viteška ova, ona i da se to usvoji. On nije danas na sjednici, a ima materijal. To je isto kao što ćemo danas usvojiti zakon o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjim poslovima, o danu unutrašnjih poslova da je 6. april, a mi danas to usvajamo.
IZETBEGOVIĆ: Dobro, to je ceremonija jedna, ali ovo je druga stvar. Ovo je jedno suštinsko pitanje.