Republika Srpska suočava se sa ogromnim odštetnim zahtjevima, po raznim osnovama, od oko 900 miliona maraka, upozorava Slobodan Radulj, novoimenovani glavni pravobranilac RS.
Ljut je, kaže, što je takva situacija već duže vrijeme, a da se niko do sada nije sjetio da poboljša položaj pravobranilaca, koji, kao državni advokati, u sudnici treba da se bore sa onima koji zarađuju nekoliko puta više od njih. Sve se to, ističe, dešava u situaciji dok je državna imovina, koju bi trebali da štite, teško ruinirana dugogodišnjom nebrigom u kojoj je `opšti interes` već dugo daleko iza privatnog.
NN: U novcu izraženo, s kolikim se tužbama RS danas suočava?
RADULJ: Sa odštetnim zahtjevima u visini od oko 900 miliona KM, i to ne računajući tzv. ratne štete, odnosno tužbe na osnovu nematerijalne ratne štete. Tolika cifra jasno ukazuje na značaj Pravobranilaštva, kao advokata RS, opština i gradova. Ali, da bi se budžet zaštitio od tolikog udara, potrebno je da Pravobranilaštvo bude osposobljeno stručno, kadrovski i materijalno. To, naravno, podrazumijeva i primjerenu visinu plata, koje su danas jako male, s obzirom na ulogu koju pravobranioci imaju.
NN: Šta čini gro tužbi protiv RS i opština?
RADULJ: Svakodnevno se suočavamo sa brojnim tužbama zbog grešaka institucija - neosnovanih otkaza, boravka u pritvoru, izgubljene dobiti, a veliki dio, njih oko 15.000, čine ratne štete. One su još ranije sa sudova vraćene u Pravobranilaštvo kojem je naloženo da uđe u nagodbe sa podnosiocima tužbi. Nagodbe se već rade, ali tu ima problema, pošto je još u toku revizija svih predmeta, koju obavlja Ministarstvo rada. Rok za završetak ovog posla bio je kraj 2006. godine, ali taj rok je probijen jer je zaista riječ o obimnom poslu.
NN: Koji spor je `rekordan`?
RADULJ: Trenutno, jedan od najvećih je tužba preduzeća `Zmijanje plast` iz Banjaluke kojim se na osnovu materijalne štete i izgubljene dobiti traži 46 miliona KM. Vlasnik preduzeća Dragan Čičić ranije je Vladi uputio prijedlog za vansudsko poravnanje, a konačnu odluku o tome donijeće Vlada. Kako bi se izbjegle ranije, sporne situacije, promijenjen je Zakon o Pravobranilaštvu, na način da sada za sklapanje vansudske nagodbe treba saglasnost tužene institucije.
NN: Nedavno je, takođe, otvoren i proces `težak` 16 miliona maraka u slučaju rušenja banjalučkih džamija i još neki drugi, višemilionski odštetni zahtjevi. Koliko ovakvi slučajevi, koje će neko na kraju sigurno platiti, u manjoj ili većoj mjeri, mogu predstavljati prijetnju budžetu?
RADULJ: Naravno, vidjećemo kakav će na sudu biti ishod tih tužbi, ali pretpostavljam da će se tu ići na varijantu da se u slučajevima gdje se presudi u korist tužitelja ta odšteta pretvori u dionice ili državni dug, kako je to već učinjeno sa tzv. boračkim tužbama. Uz to, nedavno je u Osnovni sud u Banjaluci stiglo i nekoliko hiljada zahtjeva ljudi koji su bili u logorima tokom rata. Pitanje je, naravano, kako i od čega isplatiti tolike odštete.
NN: Ima li naznaka o tome da bi položaj Pravobranilaštva uskoro mogao biti popravljen?
RADULJ: Novi zakon o platama, kako smo čuli, predviđa povećanje plate zaposlenim u Pravobranilaštvu od 100 odsto, a očekuje se da bi se zakon najdalje u spetembru mogao pojaviti u Skupštini. Činjenica je da danas jedan pomoćnik pravobranioca zarađuje 1.000 maraka, a njih 35, koliko ih ima, na svojim leđima nose 20.000 odštetnih zahtjeva i 15.000 tužbi za ratne štete. Nekada, u prijeratno vrijeme, pravobranioci su imali platu u rangu predsjednika suda i tužioca. Danas, sudija i tužilac imaju tri puta veću platu. Praktično, pravobranilac je `donji` čim uđe u sudnicu. On je, s takvim odnosom između njihovih plata, već izgubio spor. I logično je onda da u Pravobranilaštvu ostaju loši kadrovi, odnosno oni koji nigdje ne mogu da se zaposle. A onda, kad su već tu, koriste priliku da pređu u redove sudija i tužilaca. Evo, za dva mjeseca, koliko sam ovdje, već su nas napustila tri kvalitetna pravnika. Čim nauče da rade, prelaze na bolje.
Male plate u Pravobranilaštvu
NN: Pa, šta se može učiniti da se popravi stanje?
RADULJ: Osnovni preduslov za to jeste da se povećaju plate, kako bismo mogli zadržati kadrove. A imamo obećanja nadležnih da će to promijeniti. Jer, nepravedno je da postoje tolike razlike u odnosu na ostale zaposlene u pravosuđu. Ponekad mi se čini kao da je na djelu bila neka smišljena strategija da se slabljenjem Pravobranilaštva, kao institucije koja brani državni interes, lakše podijeli ovo malo državne imovine. Zbog takve politike došli smo u situaciju da se privatizuju parkovi prirode, da danas u Banjaluci recimo, imamo velikih problema da nađemo državnu zemlju za gradnju Medicinske škole... Sve se to dešava jer kontrolne institucije, među kojima i Pravobranilaštvo, nisu funkcionisale. Krajnje je vrijeme da se to zaustavi, što se može učiniti opštom kontrolom. Mora se već jednom ustati u zaštitu opšteg interesa, jer, kako je krenulo, ne znam gdje će nas ovo dovesti.