BERLIN - Mnogi trgovci oružjem nemaju nikakvu ideologiju, ne vjeruju ni u jedan veliki politički cilj - jedini cilj je zaraditi novac, ne birajući način ni sredstva, a oružani "biznis" Viktora Bauta najbolji je primjer za to.
Njegovo tržište proteže se od Avganistana do Kolumbije. Skoro dvije decenije Baut izvozi oružje u neke od najsiromašnijih država, podržavajući tako najrazornije ratova, piše Dojče vele.
Postoje izvještaji da je Viktor Baut, navodno, transportovao mirotovrce UN u Somaliju, za SAD prevozio teret u Irak i da je izvozio "cvijeće" iz Južne Afrike u Dubai.
Baut je uhapšen na Tajlandu nakon pokušaja da proda oružje američkim tajnim agentima koji su se predstavljali kao članovi kolumbijske pobunjeničke grupe FARK. Zahtjev za njegovo izručenje u Vašington vodio se kao prioritet.
Ruske vlasti su zbog toga bijesne. Baut, ruski državljanin, mogao bi da se nađe pred sudom. Zloglasni trgovac sada se nalazi u „pravnom ratu“ između dvije zemlje koje su ujedno i najveći izvoznici oružja. Tajlandski sud odbacio je optužbe za prevaru i pranje novca i tako uklonio prepreku za izručenje Bauta SAD.
U toku "hladnog rata" borba između SAD i Sovjetskog saveza prenijela se i na "treći svijet". Vlade i pobunjenici svrstavali su se u borbene redove velikih sila u borbi komunizma i kapitalizma i bili nagrađivani za lojalnost sa sigurnim, ali kontrolisanim prilivom vojne pomoći.
"Do 1989. godine, ako si bio pobunjenik u razvijenoj zemlji, znači da si shvatio uz koga je stala tvoja vlada i samo je bilo potrebno da stanete na drugu stranu, bio to KGB, CIA ili MI6", kaže za "Dojče vele" Nikolas Marš, stručnjak za male trgovce oružjem u Centru za istraživanje mira u Oslu.
Poslije pada Sovjetskog saveza i okončanja sukoba Istok - Zapad dvije velike sile izgubile su interes za razvoj ostatka svijeta i uglavnom prekinule sa snabdijevanjem oružjem. Ali krvopriliće se nije prekinulo. U mnogim zemljama ideologiju je zamijenio profit, kao glavni razlog sukoba. To je rat pretvorilo u finansijski poduhvat sa stalnim zahtjevima za oružje.
U međuvremenu, militarizovane bivše komunističke zemlje skliznule su u društvene nerede. Zalihe njihovog oružja, prvobitno namijenjene za rat protiv zapadnih armija, više nisu imale praktičnu funkciju. Slabo plaćeni i ideološki ošamućeni oficiri počeli su rasprodaju državnog oružja.
Viktor Baut, koji je služio u sovjetskom vazduhoplovstvu, i trgovci poput njega, vidjeli su priliku da povežu potražnju i ponudu. Iskoristili su šansu i počeli izgradnju tržišta oružja od dna ka vrhu.
Savjet bezbjednosti UN izvještava da je Baut pribavio flotu starih aviona tipa "antonov" da bi izvozio oružje iz bivšeg istočnog bloka u zemlje pod blokadom za izvoz oružja, kao što su, na primjer, Angola, Liberija i Sijera Leone. U tim ratnim zonama naoružane grupe kupovinu oružja finansiraju prodajom dijamanata, nafte i drugih prirodnih resursa.
"To je globalni posao kao i svaki drugi, vođen zakonima ponude i potražnje", kaže Hju Grifits iz Međunarodnog instituta za istraživanje mira iz Stokholma.
"Viktor Baut je u pravu kada je rekao da je on samo biznismen. Nije lagao. Ima još 30 ili 40 ljudi sličnih njemu" - kaže Grifits.
Trgovci naoružanjem obično imaju sljedeće karakteristike: oni su bivši piloti, povezani su sa vojskom, dobri u matematici i govore nekoliko jezika.
"Oni su kockari, interesantni su i zabavni", kaže Grifits, koji je intervjuisao trgovce oružjem prilikom istraživanja za UN, EU i druge vlade. Oni su radili u Africi i imaju potpuno drugačiji pogled na vrijednost života, za razliku od Evropljana koji ne razumiju koliko jeftin život može biti.
Ako je život u ratnim područjima jeftin, oružje je i dalje veoma skupo i cijenjeno. Sama prodaja obavlja se u sivoj zakonskoj zoni, pa često od legalnih trgovaca završava na crnom tržištu.
"To je kombinacija legalnog, polulegalnog i nelegalnog posla kojim se pribavljaju ogromne količine oružja", kaže Majkl Aškenazi iz Međunarodnog centra za razgovor iz Bona.
Legalno pribavljenom oružju često se gubi svaki trag zahvaljujući korupciji. Sertifikati o krajnjem korisniku su falsifikovani. Trgovci avionima oružje transportuju u druge zemlje. Na pola puta avioni mijenjaju putanju ili se jednostavno mijenja naziv aviona i njegova registracija.
"Države zahtijevaju ispravnu dokumentaciju, ali dokumenta je lako falsifikovati. Ne morate čak ni da imate jake veze, jer postoji volja da se prodaju zalihe oružja. Korupcije ima svuda" - objašnjava Grifits.
SAD i Rusija tolerišu "sve Baute ovoga svijeta" dok ne upadaju previše u oči.
Vašington se ozbiljno pozabavio Bautom tek kad su se pojavile sumnje da je snabdijevao talibane. Posljednja kap bio je pokušaj prodaje oružja FARC-u, kolumbijskoj pobunjeničkoj grupi, koju SAD smatra terorističkom organizacijom. Bautu preti i optužba u vezi sa terorizmom.
"Baut je optužen, jer je iznervirao Amerikance, a ne zato što je neko mislio da je on loš momak,” kaže Aškenazi i dodaje: "Svi su znali da je loš, ali je onda stao ’na pogrešan žulj’. Samo zamijenite Bauta sa nekim drugim `gospodinom’ puta stotinu i onda imate broj trgovaca oružjem u svijetu.“
Rusi tvrde da je zahtjev za njegovo izručenje bio politički motivisan i traže da bude vraćen u Rusiju. Pristup zalihama oružja često podrazumijeva i kontakte sa državnom vojskom i oficirima obavještajnih službi, što bi mogao biti jedan od razloga za rusko protivljenje isporuci Bauta Americi.
"Ima glasina da je Baut povezan sa ruskim obavještajnim službama. Ne znam do koje su mjere tačne, ali bude li mu suđeno i to će se saznati", kaže Marš.
Bautu neće biti suđeno zbog trgovine oružjem, nego zato što ga je prodavao pogrešnim ljudima u pogrešno vrijeme. U međuvremenu brojne njegove kolege manipulišu zakonskim prazninama da bi razvijali globalni biznis.