Generalni sekretar NATO saveza Jens Stoltenberg najavio je prošle sedmice da će Alijansa preduzeti korake kako bi pružila veću podršku Bosni i Hercegovini i Gruziji.
"U Gruziji bismo mogli da povećamo našu podršku u oblastima kao što su svijest o situaciji, bezbjedne komunikacije i cyber. Što se tiče Bosne i Hercegovine, mogli bismo da razvijemo novi paket za izgradnju odbrambenih kapaciteta, a pomoć će biti prilagođena, vođena potražnjom i isporučena uz punu saglasnost zainteresovanih zemalja", rekao je Stoltenberg nakon sastanka ministara vanjskih poslova NATO-a.
Vojno-politički analitičar Đuro Kozar ističe da su sudjelovanjem u mirovnim misijama naše Oružane snage na neki način obavezale NATO da im pomaže u modernizaciji, kako bi one bile još u manevarskom smislu sposobnije za izvršavanje svojih zadataka.
"Članice NATO-a i dosad su donacijama pomagale našu vojsku i to je bio, čini mi se, jedini način da one izgledaju ovako kako je sada. Rekao bih još jednu vrlo bitnu stvar: bataljonska grupa lake pješadije OS BiH na vježbama je pokazala visok nivo obučenosti i interoperabilnosti u skladu s NATO-ovim standardima, uspješno zadovoljila propisane norme i pozitivno je ocijenjena od vrhovne komande savezničkih snaga u Evropi. Time su stvoreni preduvjeti za pomoć NATO-a u daljoj modernizaciji naše vojske. Sve ovo što NATO čini kad je riječ o jačanju OS BiH, čini u preventivnom smislu, da bi naša vojska uz pomoć saveznika bila spremna da se odupre unutrašnjim i vanjskim napadima na suverenost BiH", kaže Kozar.
Na pitanje šta invazija Rusije na Ukrajinu znači za današnji NATO, Kozar odgovara da je bio plan da Ukrajina uđe u NATO i Alijansa ju je na određeni način gurala u svoj sastav, ne uzimajući u obzir sve ono što je Ruska Federacija s tim u vezi preduzimala u pregovorima.
"Međutim, sad je Ukrajina prepuštena sama sebi, jer NATO ne može izravno da intervenira, pošto bi to bio direktan sukob s ruskom armijom. Tako je sad NATO-u ostalo jedino da jača svoje istočne članice Mađarsku, Poljsku, Slovačku i Rumuniju, koje graniče s Ukrajinom, kako se taj sukob ne bi na bilo koji način prelio na članice NATO-a", navodi Kozar.
Vojni analitičar i profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Robert Barić kaže kako se u mnogim analizama ističe kako je NATO nakon ruske invazije Ukrajine revitaliziran.
"Točnije je reći da je sadašnji razvoj događaja otvorio mogućnost revitalizacije NATO-a kroz jačanje dosad zanemarene uloge kolektivne obrane zemalja članica. Pogledamo li isključivo vojnu dimenziju NATO-a, Savez nakon ruske aneksije Ukrajine 2014. godine nije uspio stvoriti odgovarajuće snage i sposobnosti za odvraćanje daljeg ruskog agresivnog djelovanja. Razlog za to je činjenica da SAD nisu pružile snažno vodstvo potrebno za ostvarivanje tog cilja. Obamina administracija nije imala vremena da stvori okvir i pruži vodstvo, mada je napravila pripremne korake koji su kulminirali summitom Saveza u Varšavi 2016. godine. Onda je došao Donald Tramp, koji je bio opsjednut pitanjem izdvajanja dva posto BNP-a za obranu, na što su se članice Saveza obavezale još ranije. Bilo je bitno postići traženu stopu izdvajanja, pri čemu se zanemarivalo pitanje na što se troši to povećanje sredstava - ako je do takvog povećanja i došlo, jer su neke članice kreativnim korištenjem statistike povećavale izdvajanja iako u stvarnosti to nije bio slučaj", kaže Barić.
On ističe da je zanemareno pitanje razvoja novih sposobnosti i stvaranja interoperabilnih vojnih snaga na razini članica NATO-a. Dodaje da umjesto identificiranja nedostataka i definiranja, ne samo nabavke novih oružanih sistema već i osiguravanja načina za njihovo djelotvorno korištenje, mnoge članice su pravile minimalne promjene i nisu razmišljale o tome da se mogućnost vođenja konvencionalnog ratovanja visokog intenziteta ponovno vratila u Evropu.
"Uz to, Bajdenova administracija se nadala da će s Putinom uspostaviti neku vrstu statusa quo. Na temelju davanja minimalnih ustupaka (završetak plinovoda Nord Stream 2, pregovori o ograničavanju strateškog naoružanja), Vašington je želio zadržati stabilnu situaciju u Europi kako bi se fokusirao na Kinu i istočnu Aziju. Ta strategija je propala i sada SAD moraju istovremeno biti spremne na vojno djelovanje u Europi i istočnoj Aziji. U ovoj situaciji, SAD i ostale članice NATO-a moraju konačno usvojiti jedinstvenu strategiju djelovanja protiv Ruske Federacije i na temelju nje provesti planiranje razvoja snaga i sposobnosti ne samo na razini Saveza, već i za svaku članicu NATO-a. Zatim svaka članica mora razviti te sposobnosti i pružiti stvarni doprinos djelovanju NATO-a, a ne samo sudjelovati u pojedinim operacijama i misijama", nabraja Barić.
Konstatuje da će samo na takav način NATO ostati ključni subjekt na području evropske sigurnosti.
"A to će biti dugo vremensko razdoblje, pošto će Rusija cijeli niz godina predstavljati konkretnu prijetnju europskoj sigurnosti", dodaje Barić.
Objavljivanje ovog teksta je dijelom finansirano grantom Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država.
