SARAJEVO - Član Predsjedništva Nebojša Radmanović dobro je obavljao dužnosti tokom svog mandata, naveo je Daglas Meklhejni, bivši američki ambasador u BiH, u depeši od 30. maja 2007, koju je objavio Vikiliks, a u kojoj se govori o predaji dužnosti Željku Komšiću.
Meklhejni je dodao da se tokom 2006. godine, nakon izbora, politička situacija u BiH pogoršala, ali da je američka ambasada bez obzira na to veoma zadovoljna načinom na koji je Radmanović obavljao svoju dužnost.
U ovoj depeši navodi i situaciju kada je Radmanović burno reagovao na pokušaje Harisa Silajdžića da se suprotstavi Srbiji u vezi sa presudom Međunarodnog suda pravde, ali da je s druge strane Radmanović bio od velikog značaja u vezi sa važnim pitanjima iz bilateralne agende, uključujući slanje vojnika u Irak, posjetu Predsjedništva Iraku, te doniranje viška naoružanja Avganistanskoj nacionalnoj vojsci.
Američka ambasada, prema navodima u ovoj depeši, smatra da je i Radmanovićevo osoblje veoma kompetentno i profesionalno. O Radmanovićevom osoblju riječ je i u depeši od 27. marta 2007. godine.
"Danilo Petrović i Đuro Beronja veoma aktivno učestvuju u komunikaciji sa Ambasadom. Petrović je na funkciji savjetnika za spoljnu politiku i prisustvuje svim zvaničnim sastancima i prati svog šefa na poslovnim, ali i privatnim putovanjima. Uprkos činjenici da je relativno mlad, Petrović tečno govori engleski, a dokazao se kao veoma kompetentan i obaviješten sagovornik. Za razliku od ostalih bh. zvaničnika, Radmanovićevo osoblje je uvijek dobro pripremljeno za sastanke, te aktivno prati pitanja od zajedničkog interesa", stoji u ovoj depeši, koju takođe potpisuje ambasador Meklhejni.
U ovom dokumentu se dodaje da Petrović i Beronja dosljedno sprovode filozofiju, za koju kažu da diktira njihov šef, a to je da su oni partneri američke ambasade u težnji ka racionalnom pristupu politici u BiH.
"U onim oblastima gdje imamo različita mišljenja, Radmanovićevi savjetnici nastoje da se zadrži otvoren i iskren dijalog. U posljednje vrijeme, Radmanovićevo osoblje sa nama dijeli i njihovo poimanje rada Predsjedništva, gdje se uglavnom žale na čisti opstrukcionizam predsjednika Silajdžića. Oni tvrde da Silajdžić i njegovo osoblje krše interne procedure, što kolektivno Predsjedništvo čini krajnje disfunkcionalnim", stoji u depeši.
O osoblju u kabinetima Predsjedništva riječ je i u depeši od 1. avgusta 2008. godine, koju potpisuje Čarls Ingliš, tadašnji američki ambasador u BiH.
"Dolazak Nure Pino-Zumić u kabinet Harisa Silajdžića dovelo je do određenih tenzija u kabinetu. Uticaj Damira Arnauta je znatno umanjen posljednjih mjeseci. Arnaut nam je prije nekoliko mjeseci rekao da je odlučio da napusti kabinet, da bi nakon nekog vremena rekao da će ostati za sada. Priznao je da je dosta odsutan iz kancelarije, kako bi više vremena proveo sa bebom i suprugom Sanjom Bagarić. I Hodžić je jedno vrijeme razmatrao da napusti kabinet, te da nastavi bankarsku karijeru u Londonu", stoji u ovoj depeši, u kojoj je još navedeno da su Hodžić i Arnaut osobe koje stvaraju razdor unutar Predsjedništva.
Kada je riječ o Komšićevom kabinetu, ambasador Ingliš naglašava da i ovdje postoje određene nesuglasice i raskoli. Naime, Nerkez Arifhodžić, bivši ambasador BiH u Turskoj, je čovjek od kojeg zaziru mnogi, a osoblje iz drugih kabineta ga je opisalo kao indiferentnog, arogantnog i s vremena na vrijeme, agresivnog.
"Uspio je da navuče i bijes kolega iz svog kabineta, pa ga Ibrović zove idiotom, a nama je rekao da ga je Komšić uzeo samo zato što mu treba neko ko će ići na prijeme", stoji u ovoj depeši.
U Komšićevom kabinetu su i dvije žene, Dijana Tabori i Irena Kljajić, obe mlade. Prema priznanju Taborijeve, njih dvije imaju minimalnu ulogu u kabinetu.
Strah od Jeremića
Nekoliko mjeseci prije iznošenja savjetodavnog mišljenja Međunarodnog suda pravde u Hagu o legalnosti nezavisnosti Kosova, američke diplomate bile su usredsređene na aktivnosti Vuka Jeremića, šefa srpske diplomatije, posebno nakon intervencije britanskih kolega, koji su zamolili Amerikance da zaustave Jeremića. Naročito ih je brinula njegova upornost kojom ubjeđuje zemlje širom svijeta da se uzdrže od daljih priznanja. U strogo povjerljivoj depeši, koju je Stejt departmentu poslao diplomata Ričard Pedersen, analizirani su mogući potezi SAD, ali i traži rješenje da Jeremićeva putovanja budu zaustavljena.
Telefonski dogovorili priznanje Kosova
Milo Đukanović i Agim Čeku telefonom ugovorili kad i kako će Crna Gora priznati nezavisno Kosovo, stoji u depeši američke ambasade, koju je aprila 2008. godine poslao Roderik Mur, bivši američki ambasador u Podgorici. On navodi da je Vlada Crne Gore još početkom aprila 2008. namjeravala da prizna nezavisnost Kosova, te da su kosovski zvaničnici Hašim Tači i Agim Čeku istakli da potpuno razumiju crnogorski stav da ne priznaju Kosovo, dok ne budu završeni izbori u Srbiji, koji su održani u maju 2008. Službena Podgorica, kako piše Mur, neće priznati nezavisnost Kosova odmah nakon proglašenja, da ne bi pravila problem Filipu Vujanoviću na izborima za predsjednika 2008, ali i da ne bi jačala ekstremne snage u Srbiji uoči majskih izbora.