HAG - Vojni vještak optužbe Rejno Tunens (Rheynaud Theunens) posvjedočio je danas na suđenju Radovanu Karadžiću pred Haškim tribunalom da je Karadžić, kao vrhovni komandant, imao komandu i kontrolu nad Vojskom Republike Srpske.
Kao dokaz za to, Tunens je naveo direktivu broj sedam, koju je u martu 1995. Karadžić potpisao, naredivši VRS da se "planskim i dobro osmišljenim borbenim aktivnostima stvori nepodnošljiva situacija totalne nesigurnosti, bez nade za dalji opstanak i život mještana Srebrenice i Žepe".
Tu Karadžićevu direktivu sproveo je u ljeto 1995. Drinski korpus VRS napadom na Srebrenicu, a zatim i na druge dvije muslimanske enklave u istočnoj Bosni - Žepu i Goražde - iako su one tada bile pod zaštitom UN, posvedočio je Tunens.
Tunens je citirao i dokument kojim, 9. jula 1995. tokom napada na Srebrenicu, tadašnji glavni obavještajni oficir VRS Zdravko Tolimir
obavještava Drinski korpus da je Karadžić "odobrio nastavak operacije preuzimanja Srebrenice", uz pružanje zaštite civilima i Unproforu.
"Vrijednost Karadžićevog odobrenja jednaka je vrijednosti naređenja", protumačio je veštak optužbe.
Karadžić je optužen za genocid nad više od 7.000 Bošnjaka iz Srebrenice, u danima pošto je, 11. jula 1995, VRS zauzela taj grad, te za progon civila iz enklava.
Tunens je naznačio da je zauzimanje enklava u istočnoj Bosni bilo u skladu sa jednim od šest strateških ciljeva koje je vlast RS, na čelu s Karadžićem, proklamovala u maju 1992. Taj cilj bilo je "uklanjanje Drine kao granice", precizirao je vještak.
Karadžićevu informisanost o djelovanju VRS i kontrolu nad njom, vještak optužbe je ilustrovao i citirajući naređenje koje je predsjednik RS izdao 7. februara 1994, dva dana pošto je minobacačka granata na sarajevskoj pijaci Markale ubila 66 osoba, a ranila više od 140 građana.
Po Tunensovim riječima, Karadžić je naredio "striktnu kontrolu" nad artiljerijskim oruđem Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS pri uzvraćanju na "provokacije" Armije BiH.
"Karadžić je naglasio da će artiljerijski oficiri Korpusa biti odgovorni direktno njemu - što je neobično, pošto bi trebalo da odgovaraju Glavnom štabu, ali valja imati u vidu da se to desilo dva dana poslije eksplozije na Markalama", rekao je svjedok.
U istom dokumentu, po vještaku, Karadžić navodi da zna i za tvrdnje da VRS "na neprimjeren" i neproporcionalan način uzvraća na vatru ABiH iz Sarajeva i traži "izvještaje o svim incidentima".
Karadžić je optužen i za terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada 1992-95.
Tunens je danas predočio i dokumente vrha VRS po kojima je Karadžić dozvolio paravojski Željka Ražnatovića-Arkana da u ljeto i jesen 1995. djeluje u zapadnoj Bosni tokom ofanzive muslimanskih i hrvatskih snaga.
Komandant VRS Ratko Mladić pismom, koje je Tunens citirao u sudnici, obavijestio je Karadžića da Ražnatovićevi ljudi djeluju van vojske, da zlostavljaju vojne obveznike i da su "uhapsili sve i ubili neke lojalne Muslimane u Sanskom Mostu".
Napominjući da je Ražnatović od Karadžića dobio ovlašćenje da hapsi i na front vraća vojno sposobne srpske muškarce, general Mladić je od Karadžića pismom zatražio da to ovlašćenje povuče i ukloni Ražnatovićevu formaciju.
Tunens je napomenuo da je Ražnatović, na kraju, napustio RS, ali da on nije uspio da pronađe nikakve dokumente o tome ko mu je to naredio.
Tužiteljka Hildegard Erc-Reclaf ispitivala je vještaka i o odnosu VRS i Vojske Jugoslavije, odnosno vlasti na Palama i u Beogradu.
Tunens je u izvještaju pomoć koju je VJ upućivala srpskim vojskama u BiH i Hrvatskoj ilustrovao riječima tadašnjeg načelnika Generalštaba VJ Momčila Perišića sa zasjedanja Vrhovnog savjeta odbrane u januaru 1995. da "(predsjednik Republike Srpske Krajine) Milan Martić i Karadžić ne mogu ratovati bez VJ".
U nastavku suđenja, vještaka Tunensa počeo je da unakrsno ispituje optuženi Karadžić, koji se brani sam.
Karadžić je optužen i za progon Muslimana i Hrvata iz 20 opština širom BiH i uzimanje osoblja UN za taoce.