BANJALUKA - Ljubinku Lekoviću, zvanom Leka, tadašnjem radniku "Transparensi internešnela" dao sam 20.000 evra, kao "protivuslugu" da me međunarodna zajednica, kako je on tvrdio, ne bi stavila na crnu listu i blokirala moje preduzeće.
To, u otvorenoj ispovijesti i po prvi put javno svjedoči Milovan Vrljanović, poznati banjalučki biznismen, četvrti koji je ovih dana bez ustezanja progovorio o tome kako su upali u složenu prevarantsku igru.
Vrljanović je već dvije i po godine živio u uvjerenju da je neko iz međunarodne zajednice zaista bio spreman da ga, bez ikakvog razloga, stavi pod restrikcije. Kad je u "Nezavisnim" pročitao ispovijesti nekoliko žrtava prevarantske grupe, shvatio je da je samo jedna od njihovih žrtava. Njegova cijela priča, gotovo u detalje, poklapa se sa ispovijestima smijenjenih zvaničnika Miloša Lazovića, Nedeljka Đekanovića i Momčila Komljenovića, koji su ovih dana u "Nezavisnim" progovorili o igri u koju su bili uvučeni.
Sve se, po njegovom sjećanju, odigralo prije dvije i po godine, u vrijeme kad su mnogi biznismeni živjeli u strahu od crnih lista: poslije prvog telefonskog kontakta dogovorili su sastanak u kafiću "Nok3" u naselju Budžak, gdje je došao čovjek koji se predstavio kao Mario, radnik u bazi SFOR-a u Ramićima, predstavljajući se kao neko "sa dobrim kontaktima sa strancima". Kako priča, ponudio mu je pomoć, pošto ga je upozorio da strani istražioci, u saradnji sa domaćim, provjeravaju da li podržava haške optuženike i da bi mogao završiti na crnoj listi. U prilog toj priči, kaže, pokazao mu je listu za koju je tvrdio da je spisak ljudi koje međunarodna zajednica planira da stavi na crnu listu. Sumnjao je, priča, u tu cijelu priču, ali konačnu odluku o tome da bi trebao ući u igru, prevagnula je, kaže, kad su mu pokazali dokumente o poslovanju njegove firme.
"Znali su sve o mojoj firmi - od poreskih obaveza do obaveza prema dobavljačima..., baš sve, kao da rade kod mene u finansijama. Smatrao sam da je bolje da se ne igram s međunarodnim organizacijama, jer sam znao da bi firma upala u ozbiljne probleme ako bi me stavili na crnu listu i blokirali preduzeće", priča Vrljanović.
U strahu od bankrota pristao je, kaže, da se nađe s Mariovim saradnikom, koji je to, kao, "mogao da sredi" sa istražiocima u Sarajevu. Kao saradnika, koji se na narednom sastanku u restoranu "Vidikovac" u Sarajevu predstavio kao Robert, Vrljanović danas identifikuje Lekovića, tadašnjeg radnika "Transparensija".
"Kako smo se dogovorili, sljedeći dan Mariju sam dao nov laptop, s kojeg su oni, kao, trebali da snime neke podatke, a 'Robert' mi je na ručku u 'Vidikovacu' zatražio oko 50.000 evra, jer kao za tu uslugu mora da 'počasti' neke ljude", priča Vrljanović.
Kad nije pristao na tu cifru, "Robert" je, priča Vrljanović, snizio cijenu, ali pod uslovom da ne može biti ispod 20.000 evra.
"Pristao sam na tu cifru i isplatio mu u dva ili tri navrata u jednom stanu na banjalučkom bulevaru. On mi je rekao da ne živi u tom stanu već da mu služi za 'službu'", kaže Vrljanović.
Poslije, u gradu je viđao, kaže, i "Marija" i Lekovića. Poslije isplate, "Mario" je i posudio 2.000 maraka, a, kad je, priča, insistirao da mu vrati novac, on mu je rekao da će cijeli slučaj prijaviti policiji i da ga je Leković prevario.
Čovjek, kojeg Vrljanović, kao i ostale žrtve navodnih prevaranata, imenuju kao "Mario", prije nekoliko mjeseci dao je opširan iskaz policiji RS u kojem je opisao čitavu šemu prevare. Tvrdio je, što se poklapa i sa Vrljanovićevim iskazom, da su dobijali podatke o firmama potencijalnih žrtava, i onda, s tim informacijama, kombinujući ih s onim koje bi podmetnuli u "Transparensi", osmišljavali prevaru. Kao glavnog aktera pominjao je neimenovanog radnika "Trasnparensija", kojeg su sve njihove žrtve, koje su pristale da o tome govore, identifikovale kao Lekovića.
Leković je, međutim, negirao cijelu priču, tvrdeći da je riječ o nečijem podmetanju, ali je, u međuvremenu, počeo i izbjegavati svaki konakt s medijima. Ne javlja se na mobilni telefon, a u Upravi Hidroelektrane "Bočac", gdje je zaposlen, sekretarica tvrdi da "nije tu, a i da možda i nije dolazio na posao".
Leković je radio u "Transparensiju" četiri godine, sve do februara ove godine, kad je prešao u HE "Bočac". Svojevremeno, 1998. godine zaposlio se u tadašnjoj Obavještajno-bezbjednosnoj službi RS, nasljednici bivše Državne bezbjednosti. Kako pričaju neke njegove bivše kolege, radio je u Upravi OBS-a, uglavnom na poslovima prevođenja. Kolege ga opisuju kao nestabilnu ličnost, sklonu "maštarijama i pričama o milionima". Poslije odlaska iz OBS-a, prešao je u "Transparensi", gdje je kotirao prilično visoko, a radio je, uglavnom, na projektima borbe protiv korupcije.
Nevladin sektor: Zaštititi "Trasparensi"
Trinaest nevladinih organizacija, okupljenih u koaliciju "Odgovornost", pozvale su juče međunarodne i domaće institucije da zaštite "Transparensi internešnel" od "pritisaka vlasti i pokušaja diskreditacije" ove organizacije.
Oni su izrazili zabrinutost zbog "konstantnih pritisaka vlasti i serije medijskih napisa kojim se pokušava diskreditovati 'Transparensi'".
"Zahtijevamo da negativan odnos i kampanja protiv ove organizacije i svih drugih aktera civilnog društva koji kritički preispituju rad odgovornih vlasti u BiH odmah prestane", navodi se u saopštenju.
Potpisnici saopštenja su, između ostalih, Helsinški komitet za ljudska prava BiH, Centri civilnih inicijativa, Centar za promociju civilnog društva, Fond otvoreno društvo, Agencija za lokalne razvojne inicijative, Global Rights i drugi.