PRIJEDOR - Četrdesetpetogodišnji Nebojša Malijević iz Kotor Varoša, koji je potpuno nepokretan, posljednjih nekoliko mjeseci svoje, kako kaže, uboge dane i noći provodi prikovan za krevet u prijedorskoj Gerijatriji.
Malijević, koji se pomirio sa sudbinom, kaže da bi mu bilo daleko lakše da ne živi u, kako tvrdi, nehumanim uslovima.
`I ne samo ja, nego i ostali invalidi u ovoj ustanovi. Iz ovog kreveta ne mogu da ustanem dok ne smislim način kako da dozovem bolničare. Po dva sata štakom lupam u plafon dok se oni sjete da dođu. Terapiju ne primam jer nemam para da kupim skupe lijekove, a mjesečno dobijam jedva stotinak marka invalidnine`, kroz suze govori Malijević, vezan za postelju u sobi punoj vlage.
Istu sudbinu u sobi broj devet dijeli invalid Radislav Jandrić, izbjeglica iz Srebrenice.
`U Gerijatriji sam više od pet godina. Teška je ovo muka, a niko neće da se sažali i pogleda na nas bogalje. U Srebrenici sam imao kuću i imanje, koji su zapaljeni. Ovdje kao i svi bogalji lagano umirem, a smrt teško dolazi`, govori Jandrić, koji tvrdi da se sam ne može ni obući, a kamoli okupati. Odlazak u kupatilo uz pomoć bolničara za njega je bolno iskustvo.
On priča da je kupatilo smješteno pored ulaznih vrata podrumskih prostorija Gerijatrije.
`Vjetrovi viju, a popucali zidovi se rune i malter nam pada na glavu. Takvo kupanje najbolje je izbjeći`, dodaje Nebojša Malijević, koji kaže da su se u Gerijatriji pojavile i vaške među stanarima, pa je on morao i glavu da obrije.
`Muka i tuga. Ovdje žive izbjeglice iz raspuštenih kolektivnih centara jer nas neće ni naša djeca ni rođaci, a kamoli da brigu o nama vodi društvo. Sve puno boli, nevolje i muke`, govori šezdesetosmogodišnja Rosa Uzelac, koja je izbjegla iz Bosanske Krupe, a prije devet godina je smještena u Gerijatriju.
I ona i njena cimerka Dara Vekić tvrde da im je važno da bar napuštene od svih imaju krov nad glavom i da se plaše da će ih neko i odavde protjerati.
S mukom stanara Gerijatrije upoznat je direktor prijedorskog Doma penzionera Adnan Pašalić, koji kaže da su u upravi Doma nevoljko prihvatili da se brinu o ovim ljudima kojima su svi okrenuli leđa.
`U Gerijatriju je smješteno 80 lica, među kojima i 30 invalida - potpuno nepokretnih osoba. To su ljudi kojima treba prava zdravstvena ustanova, liječenje, humaniji tretman, a za to je potreban novac, koga za ove ljude ne daju ni njihovi najbliži. Zgrada u kojoj žive napravljena je još prije 100 godina. Sve je tu oronulo i pored činjenice da redovno krečimo i pokušavamo da održimo koliko-toliko pristojne higijenske uslove`, tvrdi Pašalić.
On dodaje da i pored želje da se pomogne ovim ljudima neki od njih poput Nebojše Malijevića nikako ne žele da prime bilo koju vrstu pomoći.
`Njemu smo predlagali da ga smjestimo u banjalučku Gerijatriju, gdje bi imao stalnu njegu i pomoć, ali je on to odbio`, tvrdi Pašalić.