BEOGRAD - Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove (MKSR) u Hagu ni poslije šest dana nije obavijestio članove porodice generala VRS Ratka Mladića, koji je preminuo u pritvorskoj bolnici u Ševeningenu, kada bi mogli da preuzmu njegovo tijelo, izjavio je njegov sin Darko Mladić.
Šta se čeka nakon smrti Ratka Mladića
- Porodica šest dana nema informaciju o preuzimanju tijela
- U toku je istraga o okolnostima smrti
- Radi se obdukcija i toksikološka analiza
- Nakon procedura izdaje se međunarodna umrlica
- Dokumentacija je potrebna za transport posmrtnih ostataka
On je za "Politiku" rekao da još nema informacije o tome dokle se stiglo sa istragom o okolnostima smrti njegovog oca koju je naložila predsjednica Mehanizma Grasiela Pati Santana.
Istraga o okolnostima Mladićeve smrti
Istragu o okolnostima Mladićeve smrti, shodno odluci Santane, vodi sudija Ijan Bonomi, kojem su na raspolaganje stavljena sva dokumenta o nekadašnjem komandantu VRS, među kojima su i oni sa znakom povjerljivosti.
Procedura u vezi sa utvrđivanjem uzroka smrti je, kako je ranije izjavio predsjednik Centra za obnovu međunarodnog prava Goran Petronijević, standardna i sprovodi se nakon smrti nekog pritvorenika ili osuđenika i u skladu je sa pravilima o postupku i do kazima Mehanizma i postupku sa zatvorenicima u slučaju smrti i nizozemskim zakonima.
Nakon smrti se naređuje istraga koja obuhvata uzimanje izjava od lica koja su zatekla umrlog osuđenika, kada su ga zatekla, kada su ga posljednji put vidjela... Izjave te vrste se, u najvećem broju slučajeva, uzimaju od bolničara, stražara ili onoga ko se nalazio u njegovom okruženju.
Obavezno se radi obdukcija, nalaže se i toksikološka analiza, a nakon toga se utvrđuje tačan uzrok i vrijeme smrti.
Kada porodica može da preuzme tijelo
Kad se završe sve navedene analize i kada se utvrdi tačan uzrok smrti, izdaje se takozvana međunarodna ili internacionalna umrlica. Riječ je o sprovodnom dokumentu kojі garantuje da je lice preminulo, gdje, kada i pod kojim okolnostima se to dogodilo i to služi kao jedan od dokumenata da se od nizozemskih vlasti dobije dokument kojim se dozvoljava da se posmrtni ostaci transportuju u zemlju u kojoj će biti obavljena sahrana.
Biografija Ratka Mladića
Ratko Mladić preminuo je 27. avgusta u pritvorskoj bolnici u Hagu u 84. godini. U zatvoru je pretrpio najmanje dva moždana udara i bio je nekoliko puta operisan.
Mladić je rođen 12. marta 1943. godine u selu Božinovići, u opštini Kalinovik, u Kraljevini Jugoslaviji (danas Republika Srpska, Bosna i Hercegovina).
Po završetku osnovne škole u rodnom mjestu, otišao je u Sarajevo, gdje je neko vrijeme radio kao metalostrugar. U Beogradu je završio Vojnoindustrijsku akademiju u Zemunu.
Bio je general i komandant Vojske Republike Srpske od 1992. do 1996. godine, kada je ukazom Biljane Plavšić, tadašnje predsjednice Republike Srpske, smijenjen sa mjesta komandanta Glavnog štaba. Penziju je uredno primao do novembra 2005. godine, kada mu je ukinuta pod pritiskom zapadnih zemalja i Haškog tribunala. Sva nepokretna imovina Mladiću je zamrznuta od aprila 2006. godine.
Mladić je od 1966. godine oženjen suprugom Bosom, ima sina Darka. U martu 1994. godine, Mladićeva kćerka Ana je počinila samoubistvo.
Hapšenje i doživotna kazna
Optužen je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju i od 1996. nije bio dostupan javnosti.
Uhapšen je 2011. godine u Srbiji, a u novembru 2017. godine Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) proglasio ga je krivim po 10 od 11 tačaka optužnice i osudio ga na doživotnu zatvorsku kaznu.
Mladić je osuđen po deset tačaka optužnice, dok je oslobođen po prvoj tački "Genocid u šest opština" (Foča, Kotor Varoš, Prijedor, Ključ, Sanski Most, Vlasenica).
Proglašen je krivim po drugoj tački optužnice "Genocid u Srebrenici", trećoj tački "Zločin i kršenje običaja ratovanja", četvrtoj tački "Istrebljenje – zločin protiv čovječnosti" i petoj tački "Ubistvo – zločin protiv čovječnosti".
Takođe je osuđen po šestoj tački optužnice "Ubistvo – kršenje običaja ratovanja", sedmoj tački "Deportacija – zločin protiv čovječnosti", osmoj tački "Prisilno premještanje – zločin protiv čovječnosti", devetoj tački "Terorisanje – kršenje običaja ratovanja".
Mladić je proglašen krivim i po desetoj tački optužnice "Napadi na civile – kršenje običaja ratovanja" i na kraju po jedanaestoj tački optužnice "Uzimanje talaca – kršenje običaja ratovanja".