"Čujte Srbi, čuvajte se sebe" je politički testament Rodolfa Arčibalda Rajsa, koji je rođen 8. avgusta 1875. godine u Badenu. Bio je profesor Univerziteta u Lozani, doktor prava i hemije, kriminolog i publicista.
Dokument je napisan 1928. godine, a objavljen je poslije njegove smrti.
U Srbiju je došao avgusta 1914. godine, u toku Prvog svjetskog rata, na poziv srpske vlade kao neutralni posmatrač i ratni dopisnik i da sprovede anketu o mađarskim, njemačkim i bugarskim zvjerstvima u Srbiji tokom pomenutog rata. Zavolio je Srbiju i postao veliki prijatelj srpskog naroda.
Naravno, pošto je vode niska osećanja, "inteligencija" kleči pred novcem. Što više novca ima neko, ma koliko ga nečasno stekao, to ga ona više uvažava i istovremeno mu zavidi. Kralj novac gospodari vašom "inteligencijom. Po njenom mišljenju, čovek sve sebi može dozvoliti pod uslovom da ima mnogo novčanica u džepu. Čast je nepoznata vrednost na berzi "inteligencije". Častan čovek se smatra glupakom, a ceni se samo onaj koji lukavstvom ume da okrene događaje u svoju korist. Prirodno je da rodoljublje ne ide uz takva osećanja. Stoga ta lepa vrlina sasvim nedostaje vašoj "inteligenciji". Ono što ona u zgodnoj prilici hoće da podmetne kao rodoljublje samo je obična zavist prema drugima. Mnogi pripadnici "inteligencije" bi hladno žrtvovali slobodu i opstanak svoje zemlje ako bi to njima lično bilo od koristi.
POGREŠNA SVRSTAVANJA: Kao i sva nemoralna bića, i "inteligencija" se divi sili, čak i kada se najviše zloupotrebljava. To ju je navelo da se, posle rata, skoro odmah pomiri sa najgorim neprijateljima svoje zemlje - sa Nemcima. Samo deset godina posle poslednjeg topovskog pucnja, njih primaju kao povlašćene. To je razlog i što se "inteligencija", koja se nije ni borila za svoju zemlju, najžešće okomljava na Italijane, koje smatra slabim - međutim, mogla bi da se prevari. Nije joj dovoljno ono što su borci svojim junaštvom doneli zemlji. Želi i delove dodeljene Italiji. Ne želi ih ona, međutim, iz rodoljublja, već iz megalomanije i zavisti.
Ovim povodom, prijatelji Srbi, treba da vam otvoreno kažem svoje mišljenje u vezi sa sporom koji vas udaljuje od Italije. Odmah ću vam reći da ga smatram glupim i štetnim po vašu zemlju. Pre svega, Italija i Kraljevina SHS su susedi jedan drugom. Italija ima sve ono što vama nedostaje, a vaša zemlja ono što nedostaje Italiji. Ove dve zemlje se dopunjuju i, pošto su susedne, razmena je veoma laka. Međutim, one su jedna drugoj potrebne i iz još jednog razloga. Vama je zajednički neprijatelj, uprkos koracima koje danas čini, bio i ostao čovek sa severa - Nemac. Verujte, ništa on nije zaboravio. Čim ponovo postane dovoljno snažan, ujediniće se s Austrijom i udruženi će nastojati da vrate ono što su izgubili. Njihov prvi revanšistički pohod biće prema jugu, prema Trstu i Tirolu. Tada ćete i vi biti ugroženi kao i Italijani. Oni neće sami izdržati, baš kao ni vi ako sami podnesete taj udar. Sa Italijanima ćete ga izdržati. Ne verujte obmanjivačima koji vam govore i neprestano ponavljaju kako je Italijan slab vojnik i da ćete ga lako savladati.
RIM: Kada se uporedi sa junacima sa Kajmakčalana, Italijan iz velikog rata možda nije uvek bio na visini zadatka, ali ne zaboravite da je armija heroja od 1912. do 1918. mrtva, a da je mladež, koja će morati da obrazuje nove branioce vaše slobode, veoma zaražena lošim primerima. Nemojte zaboraviti ni da je italijanska vojska u velikom ratu bila mlada i da ju je predvodio korumpirani politički kadar. Velikom patriotskom snagom ona je danas preuređena. Duh je u Italiji promenjen. Drevni Rim je bio veliki osvajač zahvaljujući uzornoj vojsci. Istorija se ponavlja. Zašto Musolinijeva italijanska armija ne bi bila vredna koliko i ona stara Cezarova?
U novim područjima dodeljenim Italiji posle zajedničke pobede ima Slovenaca i Dalmatinaca, koji su vam braća po krvi. Polazeći od te činjenice, neki vaši zemljaci, a najviše ih je među onima koji su se borili za Austrougarsku, popuju kako bi ta područja trebalo da pripadnu vašoj zemlji. Po tom principu, međutim, izvestan deo vaše teritorije isto tako treba da pripadne drugima pošto i on obuhvata strane elemente. Ne, danas više nije mogućno postaviti granični kamen neke zemlje tamo gde živi poslednji njen izdanak. Zbog uslova savremenog života dolazi do razmene stanovništva, naročito na granicama, što stvara mešavinu podanika na obe strane granice. Sposobnost neke zemlje jeste u tome da koristi to granično mešano stanovništvo i gradi veze sa susednom zemljom. Zar stanovništvo iz oblasti Nice nije bilo i još nije najbolja veza između Francuske i Italije? Zadovoljite se onim što su vam stekli slavno izginuli na Jadru i Ceru, Rudniku i Kolubari, Kajmakčalanu na 1212, na Redutu, Dobrom polju, ostrvu Vidu i Dobrudži. Kraljevski je to komad, vredan žrtava kojih je koštao. Dopustite junacima koji su s one strane granice da postanu dobri Italijani i da istovremeno ostanu veza između vaše dve zemlje. (Nastaviće se)
Vezane vijesti:
Feljton: Rodolf Arčibald Rajs Čujte Srbi, čuvajte se sebe (X)