Svoj život i književno djelo posvetio je bosanskom čovjeku iz čijih je redova i sam ponikao, pa ga vrlo često nazivaju i socijalnim piscem.
Hasan Kikić, književnik i revolucionar, rođen je 1905. godine u Gradačcu u brojnoj i siromašnoj porodici. Kikić je u 37. godini u redovima partizana ubijen u četničkoj zasjedi na planini Čemernici, 6. maja 1942. godine.
"Ponosan sam što sam imao takvog brata, takvog književnika i borca za prava socijalno obespravljenih. Bio je vrlo strog, ali pravedan. Imao je veliku strast za pisanjem. Sjećam se kada sam otišao u posjetu njemu i njegovoj supruzi Anki u Hrvatsku, u mjesto Sjeničak. Sjeli smo da ručamo, a on odjednom skoči i ode u drugu sobu. Pitam Anku šta mu je, a ona će na to: 'Došla mu inspiracija, pa mora da napiše.' Kasnije sam kradomice otišao da vidim šta zapisuje, kad tamo nešto išarano, pa rečenica, pa opet nešto popravljano", prisjeća se Mustafa Kikić, brat Hasana Kikića.
Tvrdi da je njegov brat bio odličan fudbaler, pa su fijakerom dolazili po njega da ga voze do Orašja, gdje je trebalo da bude pojačanje na nekoj od utakmica.
"I ja sam se bavio fudbalom, bio sam golman. Nikada neću zaboraviti utakmicu na kojoj sam primio tri gola. Tada nije bilo mreže na golovima, a iza mog gola je sjedio brat Hasan. Nisam smio ni da se okrenem, jer znam da slijede kritike. Kada sam došao kući, pozove me u svoju sobu i kaže: 'Ti golman?! Nisi ti nikakav golman. Oni treba da idu na loptu i da ne misle šta će im biti sa rebrima, glavom, nogama!' Bio je vrlo strog", priča Mustafa Kikić.
Siromašne želio zastupati na sudu
S ponosom u glasu ističe da je njegov brat Hasan Kikić svirao i violinu dok je pohađao Dječačku školu u Derventi.
"Kada bi vježbao, sakupljali bi se ljudi i slušali ga. Bio je svestran, ali nikada nije zaboravio trenutak kada ga je kao dvanaestogodišnjaka, kasnije su mi pričali, mati naružila zbog cigareta koje mu je našla u čakširama. Toliko se postidio da nikada više nije zapalio cigaretu. Nažalost, moga brata su kao partizana ubili četnici u zasjedi na obroncima planine Čemernice 1942. godine u zaseoku Rapata. Ipak, sjećanje na njega i njegova djela su ostala i ponosan sam što sam imao takvog brata", kazao nam je Mustafa Kikić, koji živi u Gradačcu.
U Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine u Sarajevu postoji "Radna soba Hasana Kikića".
"U svom životnom vijeku Hasan Kikić je stigao da završi učiteljsku školu i da radi taj posao. Završio je i gimnaziju, a potom i studij prava u Beogradu, sa mišlju da bi kasnije bio advokat i zastupao sirotinju na sudu. Bio je socijalni pisac, držao je do radničkog sloja za koji se zna da je uvijek iznosio onaj teži dio života, bilo da se radi o miru ili ratu", ističe Medhija Maglajlić, direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH.
Kikić u Zagrebu pokrenuo časopis "Putokaz"
Hasan Kikić, podsjeća ona, uglavnom je pisao pripovijetke, a ima i zbirku poezije. Pokrenuo je i časopis "Putokaz" u Zagrebu, te sarađivao sa mnogim časopisima, kako u Bosni tako i Hrvatskoj.
Maglajlićeva kaže da je stalna postavka, odnosno radna soba u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH posvećena Hasanu Kikiću uređena zahvaljujući njegovoj supruzi Anki.
"Gospođa Anka je poslije Drugog svjetskog rata došla živjeti u Sarajevo i pred ovaj posljednji rat, kada je osjetila da više ne može sama da se brine za sebe i da treba da ide kod sina Zlatka, poklonila nam je neke muževljeve stvari. Ovdje možete vidjeti njegov originalni rukopis, slike, dijelove namještaja bosanske sobe koja je poklon Ankinog oca kada su se vjenčali i ono što je ostalo od nekada izuzteno bogate biblioteke", navodi direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH Medhija Maglajlić.
U ovom muzeju nalazi se i Kikićev radio koji je proizveden 1936. godine, ali i crteži Zuke Džumhura, na kojima su ilustrirani neki od detalja iz djela Hasana Kikića. Maglajlićeva kaže da su česte organizovane posjete osnovaca i srednjoškolaca "Radnoj sobi Hasana Kikića" pri Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti.
Prerana smrt prekinula književni uspon
"Sve što je sačuvano vrlo je vrijedno i govori o njemu kao piscu i učitelju, o vremenu koje je bilo vrlo zanimljivo, ali i o centrima izvan Bosne u koje su naši intelektualci odlazili zbog mogućnosti da tamo štampaju knjige. Hasan Kikić je bio veoma društven i lijep čovjek. Jedan je od rijetkih naših pisaca koji nije zaboravljen ni u onom ni u ovom vremenu. Nažalost, zbog prerane smrti nije stigao da se razvije u pravoj mjeri kao književnik", naglašava Maglajlićeva. Priča da su Hasan Kikić i njegova supruga Anka, nakon vjenčanja, odlučili živjeti u Hrvatskoj.
"Meni je gospođa Anka rekla da su se oni, razmišljajući gdje da žive, s obzirom da su sklopili mješoviti brak, opredijelili da to bude na nekom neutralnom terenu. Da ne bude ni Bosna ni Srbija, nego Hrvatska i tamo su bili u Gornjem Sjeničaku. Anka je bila učiteljica, a Hasan direktor škole. Oboje su bili simpatizeri Komunističke partije i Hasan je radio kao ilegalac, a 1942. godine otišao je u partizane, u kojima je bio svega pola godine, jer je potom ubijen", podsjetila je Medhija Maglajlić.
"Na Čemernici ima jedna spomen-česma i nešto kao grob, ali ni njegova supruga nije mogla potvrditi da je tu zaista ukopan Hasan Kikić. Ipak, ostala su sjećanja na njega i to je neizbrisivo", dodala je Maglajlićeva.
"Provincija u pozadini"
Najbolja Kikićeva djela su "Provincija u pozadini", "Ho-ruk" i "Bukve". Za "Provinciju u pozadini" književnici kažu da predstavlja dokument o djetinjstvu pisca i njegovih vršnjaka, o teškim godinama Prvog svjetskog rata. Prve književne radove počeo je objavljivati 1926. godine, najprije prozni rad "Iz zapisa jednog alkoholičara", a potom pjesmu "Pjesma bolesne djevojke", koja je objavljena u časopisu "Vijenac".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.